Prije 70 godina nacisti su otkrili skrovište Ane Frank i odveli je zajedno s porodicom u koncentracioni logor.
Ona je potom postala simbol Holokausta. Međutim, gdje je granica između njegovanja uspomena i komercijalizacije?

20140804153941_256711

Pred kućom Ane Frank u Amsterdamu svakodnevno vlada velika gužva. Ljudi često čekaju satima, po kiši, snijegu ili suncu. Svi se oni žele uspeti uskim stepenicama do malih mračnih sobica u kojima se skoro dvije godine skrivala Ana Frank zajedno sa svojom porodicom. I u kojima je pisala svoj poznati dnevnik, piše DW.

Na današnji dan, prije tačno 70 godina, porodica Frank je otkrivena i otpremljena u koncentracioni logor. Petnaestogodišnja Ana i njena sestra umrle su od bolesti i iscrpljenosti samo nekoliko nedjelja prije oslobođenja logora Bergen-Belsen. Preživio je samo njen otac, koji se nakon rata odselio u Švajcarsku, gdje je i umro 1980.

Opasnost od banalizacije

Popularnost Ane Frank ne jenjava. Kuću u kojoj se skrivala svake godine posjeti više od milion ljudi iz cijelog svijeta.

Ali, taj mit ima i svoju cijenu. Holandski istoričar Bart Valet upozorava na opasnost od banalizacije: “Pravo čudo je da se u Amsterdamu još ne prodaju majice i šoljice s likom Ane Frank.”

U knjizi posjetilaca muzeja ovjekovječile su se pjevačke zvijezde, kraljevi, fudbaleri. Kada je prije nekoliko godina trebalo biti srušeno drvo kestena u dvorištu kuće Ane Frank, uslijedili su protesti. Mladice tog drveta sađene su potom širom svijeta kao skupocjene relikvije, pa je jedna tako posađena i u vrtu Kongresa u Vašingtonu.

Opasnost od marketinške zloupotrebe lika Ane Frank je velika. Godine 2015. ističe 70-godišnja zaštita autorskih prava i onda će svako bez ograničenja moći da citira dijelove iz njenog dnevnika.

Čuvari uspomena

Postoje dvije organizacije koje se brinu za očuvanje uspomene na Anu Frank i sprječavanje komercijalizacije. One žele da se njena poruka na dostojanstven način širi među novim generacijama. Međutim, između tih organizacija vlada rivalstvo. Kome pripada Ana?

Ana Frank Fonds u Bazelu upravlja nasljeđem njenog oca Ota i ima pravo na objavljivanje dnevnika. No, tu je i Fondacija “Ana Frank”, koja se brine o njenom posljednjem skrovištu u Amsterdamu.

Ana Frank Fonds ima i ekskluzivna filmska prava. Njemačka televizijska stanica ZDF je namjeravala snimiti film o djevojčici, koji bi bio prikazan iduće godine, na 70. godišnjicu njene smrti. Međutim, nakon dugotrajnih pravnih natezanja s nasljednicima, ZDF je odustao od projekta.

Organizacija iz Bazela je takođe sudskim putem uspjela dobiti i dokumente Ota Franka koji su se nalazili u Fondaciji “Ana Frank” u Amsterdamu. Oni bi trebali biti izloženi u novom muzeju u Frankfurtu, gdje je Ana Frank rođena 1929.

Kritike na račun predstave

Najnoviji vrhunac rasprave o njegovanju uspomene na Anu Frank dostignut je sporom oko pozorišnog komada “Ana”, koji je premijerno izveden u Amsterdamu ove godine u maju. Predstava bi trebala gostovati širom svijeta. Ana Frank Fonds je dao dopuštenje za korištenje dijelova dnevnika. Jedna privatna produkcijska tvrtka je dala da se sagradi pozorište specijalno za tu predstavu.

Međutim, ta ista firma odmah se našla na udaru kritika. Mnogi je optužuju za komercijalizaciju. Gledaoci mogu u pauzama između dva čina da pjenušavim vinom isperu suze zbog tragične sudbine židovske djevojčice, ironično komentarišu kritičari. Njima se pridružila i Fondacija “Ana Frank” iz koje je saopšteno: “Taj komad je izbačen na tržište kao zabavno veče s grickalicama.”

To mišljenje ne dijele svi. Mnogi ističu da je upravo pozorišna predstava pokazala svu snagu dnevnika. Kroz kulise i multimedijalnu prezentaciju Ana Frank je ponovo oživjela kroz svoje tekstove, kao tinejdžerka s mnogim talentima i neispunjenim snovima.

Izvor: nezavisne.com