Naše tijelo umnogome funkcioniše na bazi svog unutrašnjeg časovnika. Ovaj sofisticirani mehanizam kontroliše sve važne procese u tijelu, a podstiču ga naše aktivnosti i spoljašnji faktori.

Najopštije gledano, ovaj sistem funkcioniše na smjeni dana i noći. U toku dana primarno je aktivan takozvani sistem “simpatikus”, a tokom noći “parasimpatikus”.

Ovaj prvi odgovoran je za stanje budnosti, on aktivira procese potrošnje masti i uopšteno proizvodnju energije, dok je parasimpatikus odgovoran za stanje relaksiranosti i pospanosti i on podstiče efektno varenje i skorišćavanje hrane u tijelu.

Imajući u vidu takvo unutrašnje funkcionisanje čovekovog tijela, optimalno vrijeme za fizičku aktivnost jeste prvi dio dana, od jutarnjeg buđenja pa do večeri. Ipak, s obzirom da nakon buđenja tijelu treba određeno vrijeme da se pokrene, nije preporučljivo intenzivno vježbanje od ranog jutra.

Pored svega ovoga, na optimalno vrijeme treninga utiče i individualni metabolizam i stil života. Na kraju krajeva, s obzirom da je fizička aktivnost tj. trening prirodno vezan za dnevni sistem – simpatikus, vežbanje u vremenu blizu odlaska u krevet se ne preporučuje!

Zaključak:

Prateći prirodu čovjekovog tijela, najbolje je vježbati u toku dana, a ne uveče. Precizan tajming treninga treba uskladiti sa stilom života i individualnim metabolizmom, kao i sa ciljevima. Ako je na primjer cilj mršavljenje tj. topljenje masti, vjerovatno bi najbolje vrijeme za trening bilo jutro ili ranije popodne.

S druge strane, kasni večernji treninzi mogu poremetiti unutrašnji časovnik tj. mogu negativno uticati na proces spavanja i regeneracije tijela.

Izvor: banjaluka.com