Franc Pfaner, utemeljivač samostana “Marija Zvijezda” u Trapistima, bio je neumorni graditelj, koji je osnovao i mnoge druge objekte kao što su, između ostalog, bolnica i sirotište.
Zvonko Topić, župni vikar samostana u Trapistima, kaže kako je Franc prvo u Zagrebu želio da osnuje samostan trapista, ali je naišao na veliko nerazumijevanje od strane hrvatskog sabora. Rođen je kao Vendelin 21. novembra 1825. godine u austrijskom mjestu Langer u siromašnoj porodici.
“Iz velike želje za osnivanjem samostana prokrstario je brojnim zemljama na kojima nije dobio priliku za osnivanje samostana. U Banjaluku je došao maja 1869, gdje ga je primio austrougarski konzul Stanislav Dragančić, te mu pomogao prilikom kupovine zemljišta”, rekao je Topić te dodao kako je sa svojom subraćom 21. juna počeo da pravi crkvu i pomoćne objekte koje i danas trapisti nazivaju svojom “kolijevkom”.
Kako objašnjava, on i njegovi pomoćnici su iste godine počeli graditi svoj privremeni samostan u kojem su boravili od septembra 1869. do kraja decembra 1870, te kome je Franc dao ime “Marija Zvijezda”, odnosno “Maria Stern”, nazvan u znak zahvalnosti po istoimenom samostanu u Lanzicu koji je trapistima darovao 2.000 forinti za kupovinu zemljišta u Delibašinom Selu.
“U proljeće 1870. godine počeli su sa izgradnjom novog samostana, ali se protiv ove izgradnje oglasio banjalučki mustesarif, nazivajući ga austrijskom tvrđavom”, kaže Topić.
Franc je iste godine tajno, zbog velikih problema sa turskom vlasti, obučen u bega, otputovao u Carigrad, gdje dobija dozvolu da može sazidati “kuću sa 60 soba”.
Izgradili su pravi poljoprivredno-zanatsko-industrijski kombinat u čijem sklopu je bila ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom i drugo.
Porodičnu kuću za svoje radnike izgradili su 1879., a to su bile prve kuće u BiH koje su poslodavci izgradili za radnike, te prve pokrivene crijepom. Iste te godine sagrađen je i radnički azil.
Franc Pfaner utemeljio je današnju pivaru, jer se zgrozio vidjevši kako mnogi seljaci piju nekvalitetnu rakiju koja ih čini nesposobnim za rad, te ih je podsticao da umjesto žestice uživaju u pivu.
On je podstakao proizvodnju sira trapista, koji je danas poznat širom svijeta, gdje se dnevno proizvodilo 400 kilograma sira.
Britanska vlada je 1880. godine izrazila želju za osnivanje trapističkog samostana u Južnoj Africi. Pfaner je 1882. godine otputovao u Južnu Afriku, gdje je osnovao misionarsku stanicu i misionarske sestre “Dragocjene krvi”, nastavivši misionarski rad.
Tri godine prije smrti snašla ga je bolest u vezi s očima i zakrčenjem crijeva, usljed čega se povukao u misionarsku stanicu Emaus, koju je osnovao 1894. godine, djelujući u njoj kao obični misionar sve do smrti 24. maja 1909. godine.
Kao “gospodin sa Vrbasa” Pfaner je ostao dugo vremena poštovan i upamćen u banjalučkoj okolini.
Izvor: nezavisne.com
