Tutuuu. Tuuuutuuuuuuu. Nestrpljiva sirena Audija. Zadnji put bacam pogled u ogledalo prije nego što izađem u noć koja obećava! Ono što sam upravo vidjela u ogledalu je jedna poprilično očuvana ženska od 30 i kusur u crnoj haljini i štiklama od 16cm. Ako pojam “očuvana” shvatimo kao rasteeezljiv.
Nema veze, zato sam šarmantna i harizmatična. I imam ubitačan pogled.
Biće bolje kad popijem.
„Đe si mala?! Jebote od kad sviram! Ajd požuri imamo rezervisano!“
Sastale smo se, nas 4 očuvane, poslije nekoliko mjeseci pomnog planiranja gdje će koja ostaviti dijete, muža, psa. Svaka spremna za provod. Štule, ispeglane kose, malter na licu. Ćutim da već sedam dana hodam po kući u ovim štiklama da obnovim hodanje na 16 cm. Juče sam otresla u kupatilu jer je klinac promašio šolju kad je piškio. Ja se okliznula. Zaboravila koliko se štikle kližu. Obećala sebi da ću ih obavezno pođoniti da se ne izblamiram u gradu, ali zaboravila. Tako da sad hodam ko po jajima, a malo i šepam jer me boli u kuku od pada. Ali nema veze. Sve za ljepotu.
Biće bolje kad popijem.
Nisam ništa jela, takoreći od juče, samo sam se nalijevala vodom. Zbog tena. I da mi spadne šlauf. Da mogu obući haljinu. Masno sam je platila, još je crna, pa sužava. Krojena taman da prikrije što treba, ako se ovaj pojas za spasavanje može uopšte prikriti. Moram uvući stomak, zabaciti ramena. Nema veze, imam one štikle, one me vizuelno izdužuju. Ma kad sjednem, izgledam sasvim ok.
Njih tri su baš u elementu. Sve pršti od smijeha. Teme: sex, izbacivač iz kluba, silikoni, cuga, sex.
Iako ni jedna neće uraditi ništa nedolično večeras. Osim možda s mužem. A to onda nije nedolično. Ako ne bude nalivena.
Ni jedna nema silikone takođe. Još. Zezamo se čije su sise veće večeras, a čije duže. Čije dupe je brazilsko, a čije sportsko. Ustvari, sve četiri imamo poveću komodu otpozada. Ali to ne govorimo.
Biće bolje kad popijemo.
Kad smo se dobro, onako znalački, kroz smijeh poodmjeravale i u sebi opsovale koju, naručimo cugu.
Ja udarim po jegeru, ko i obično. One po vinu i pivu. U kafiću dere rokača. U višku decibela ne možemo čuti jedna drugu, što nam daje šansu da dobro odmjerimo frajere (o.a. djecu) oko nas. Namigujemo jedna drugoj na dobro zapaženim komadima. Ko da će uopšte nešto i biti! Smiješno! Presmiješno!
Drugi jeger, druga perspektiva. A lako me hvata, majku mu, nisam jela. Budala. Osjetim kako mi se oduzimaju ruke. U Bog te. Svaki put brže nego prošli. Moraću promijeniti piće ubuduće. Red bull? Krila? Fazoni? Razmisliću o tom kasnije. Nekako mi svi dragi.
Treći jeger. Svi su LIJEPI! BOŽANSTVENI momci ladno šetaju oko mene. Kao ajkule oko plijena. Uf što je dobro opet biti plijen. Smješkam se. Sve se blesavo smješkamo. Kad pričamo, pričamo povišenim tonovima, nadjačavamo muziku. Baš nam dobro. Ništa ih ne razumijem. Ni one mene. Ali se smijemo i nadvikujemo. Jebote prepoznah pjesmu! Tooo! Bacam se na ples. Svi me gledaju. Super. Ja sam boginja plesa. Uvijam se, smijem i gledam značajno oko sebe. Pjevam. Taman pri kraju pjesme, iskrenu mi se noga na onim štulama. Jebi ga, sve upropasti. Jesam smotana! Sjednem na stolicu izblamirana, da odmorim i malo razgledam.
Četvrti jeger. Uhvatila svoj odraz u ogledalu. Baš sam zadovoljna. Izgledam ko da imam naaajviše 25. Bar dok sjedim. Spazim dvojicu kako me mjerkaju. Super! Jesam rekla da će sve biti bolje kad popijem?! I curama je dobro. Ne možemo više ni da se nadvikujemo. Kad mi neka od njih kaže nešto na uho, toliko glasno drekne da se sva stresem. Zato samo gledamo jedna drugu, klimamo glavama uz osmijeh. Prijateljica razdragano priča sa nekim visokim, crnim dječakom. Cerekaju se ko blesavi. I on je na nečemu.
Peti jeger. Ulijeće mi jedan od one dvojice. Extra. Ej baš je sladak. Priča mi nešto, ništa ne razumijem ali klimam glavom i trepćem. Rekoh da vidim mogu li ja to još. Primio se. Super. Nisam za baciti. Jesam rekla da sam harizmatična! Samo ne smijem ustati. Em me boli kuk, em me šlauf izdaje. Pita me idem li u Milenijum. Gdje je to jebote, mislim se i kontam ne smijem reći da ne znam, provaliće me. Pređem sa teme. U sred priče pomislim uf možda mi se osjeti ovoliki jeger iz usta pa zabijem ruku u torbicu da uzmem žvake. Onako afektivno objašnjavam rukama kako je danas teško naći dobrog trenera i negdje pred kraj priče vidim da mlatim rukom u kojoj umjesto žvaka sve vrijeme držim Spužva Boba. Eeee jebem mu mater! Ode on ubrzo. Mislim se ko ga šljivi. Ima još ribe u moru.
Šesti jeger. Opet prepoznajem pjesmu. Jupiii. Ili bar mislim. Počinjem da se njišem onako kao zanosno i odjednom osjetim neko iza se njiše uz mene. Okrenem se i spazim red bijeeelih zuba. Uuuu koliko ovaj ima zuba pomislim! Baš je sladak. I gladak. Mora da se tek počeo brijati. U trenu mi pade na pamet-pa jebote ti si kengurka. Je l se ono tako kaže? Nagnem se da pitam kolegicu, a mali me i dalje njiše. Kaže ona- kuguarka. Ma znam da je neka životinja! Uhvati me neki blam. I šok! Kad ja dođoh u godine da spadam u te kengurke? Je li moguće? Je l se to neko okrutno zajebava sa mnom?
Sedmi jeger. Plešemo sve u 16. Extrica nam. On me vrti kako hoće. Ja više ne osjećam ni štikle, ni noge, ni kuk. Mogla bih da iščašim nogu, ne bih ni znala. Samo se smijem i balavim iz ćoškova usana. Vjerovatno sva razmazana i zastrašujuća ali koga zabole?! Svaka od nas se dohvatila po jednog kengura i uživa. Pravi sex na podijumu. Sutra ćemo već biti za dan starije, a oni mlađi. Tako mi se čini. Sjetim se svih onih starih prdonja koji plaze po curicama dovoljno mladim da im budu unuke. I ne osjećam grižnju savjesti. Još mislim, pa šta, malo se zezamo, sasvim bezazleno, a ja u duši nemam preko 23. Nikako!
Već je dosta sati. Dogovaramo se da krenemo dalje. Jedna od nas je čula da u obližnjem klubu ima muški striptiz. To sestro! Što ćutiš? Idemo!
Nakon podviga od izlaženja iz ove zadimljene rupe, dolazimo do auta. Usput salve smijeha i preglasnog razgovora na tihim ulicama. Boginje smo. Svaka hoda samouvjereno naštikljena iskrećući noge poslije 5m. Stižemo do Audija. Ko će voziti jebote?
Dijela od tačke A do tačke B ne želim da se sjećam. Otrijeznile smo se poslije 6 šokova i mogućih sudara. Dragi taxi.
U novom klubu atmosfera živo crveno usijanje. Vau. To! I gužva. Ništa ne vidim. A gleeedala bih. O kako bih gledala! Nikad nisam. Oko nas opet klinčurija, ali u onom krugu oko stripera 4 poznate face! Ma je li moguće?! Raspomamljene, lude, vatrene. Čerupaju stripera ko oparenu kokoš! Svaka čast generacijo! Malo me sramota.
Opet jeger. Ne znam više koji. Joj noge me ubiše, ne mogu više stajati. Da se izujem? Ma neću još. Potražiću stolicu. Moje cure su se uvalile svaka na po jednu, njišu se, smješkaju. U stvari skidaju stripera pogledom. Pošto ne možemo da priđemo od stisnutih ženskih ispred njega, one iz daljine maštaju. Vidim im po faci.
Od nekud izbasa neki klinjo sa foto aparatom. Sijevnu blic, baš na nas 4, u trenu kad smo sve u žaru digle ruke u isto vrijeme kad je i striper u vazduh digao majicu. Uhvati nas onako raskrečene, raširenih usta. U jebo te. Sinu mi- pa to su oni što slikaju po klubovima pa objavljuju po fejsbuku kao reklamu za iste. Kao tamo sve ori i gori, pogledajte. I dođite!
Odagnam tu misao. Upravo tad, priđoše nam tri papana. 50 i kusur, stomaci poispadali, cvrcnuti i kao poseban detalj-krezavi. U pripijenim bijelim majicama. A joj. Sa odlučnošću predatora svaki priđe svom plijenu. Jedna sretnica osta sama. Zavidjela sam joj i sažaljevala je u isto vrijeme. Prođe mi kroz glavu, njih niko neće optužiti da su kenguri. Društveno licemjerje. Moj primjerak se nagnu prema meni da me zapljusne svojim rakija/luk smradom i pri tom nešto priupita, a blic sijevnu. Smrče mi se pred očima! O Bože svih bogova, pa gdje si bio maloprije? Zar da me djeca vide sa ovim jarom u klubu? Zar da moje slike s njim vječno zarobljene lutaju bespućima interneta? Da me vidi cijeli svijet? Momentalno se otrijeznih i pođoh prema wc-u.
Svako od vas (ko je žensko), zna koliko je vremena potrebno da cura u klubu ode u wc, dođe na red i završi sa istim. Nakon podužeg cupkanja ispred smrdljivog wc-a, čitanja pametnih poruka ispisanih ko zna čime po zidu (ne smijem ni da pomislim), završih sa podužim piškenjem. Baš kad pustih vrata da se obučem, ona se naglo otvoriše i ja se spuštenih gaća nađoh licem u lice ni sa kim drugim do sa jarom! Zemljo, otvori se! Ali…zemlja se nije otvorila, a ja sam naučila lekciju, koju često dajem i svojoj djeci-uvijek je bolje pišati u prirodi.
Tako, vratim se mom društvancetu. Njih nigdje. Ni na vidiku! Na mobu nema poruka. Na mjestu gdje smo bili ostala ona trojica bez zuba. Prođem kroz cijeli klub, njih ni s glave. U PM! Izađem vani. Neki se parovi muvaju. Njih nigdje. Kad iza jednog auta na parkingu spazih neke glave kako se pomjeraju. I kikoću. Ja tamo, a one pišaju. O Bože! Šta je ovo?! Smijemo se ko blesave. One teturaju i gaze po potočićima. Gdje je sada onaj mali s blicem?
Dogovaramo se gdje dalje. Ali nema dalje. Nije to ko nekad. Kad smo mi ostajali do 6h. Sad ništa više ne radi. Kaže jedna od njih da radi još jedan klub. Ali je malo glup. Sami iščašeni likovi. Ma nema veze, kažem ja. Još mi se ne ide kući. Ko će voziti jebo te? One su razvaljene. Baš. Ja se nekako otrijeznila. Od onih mogućih sudara i od žvalje bez zuba. Ja ću, kažem.
Pogađate šta je bilo, zar ne? Zaustavila nas policija. Da. Nakon dobro olakšanih džepova i olađena 4 jezika, nastavili smo dalje. Prema kućama. Nismo nekako više bile u elementu.
Kad sam stigla kući, ušla sam na prstima (iako muž kaže da je više ličilo na topot kopita poludjelog papkara). Otišla sam u dječiju sobu i vidjela moje usnule piliće kako blaženo spavaju. U bračnoj sobi moju jedinu ljubav.
I bilo mi je divno gledati ih. Onako pripita, u strahu od četrdesetih, shvatila sam da oni baš mladi nemaju ni blizu onog što imam ja. Životnu ljubav, uspješan brak, divnu djecu i materijalnu sigurnost. Dakle, sve. Sve o čemu iko mašta.
Nemam više potpuno zategnutu kožu. Pokoja bora me odaje. Imam par kila viška. (Mada sam i šarmantna i harizmatična i imam ubitačan pogled)
Pa šta?! Ja sam ipak voljena. I bitna. I vrijedna.
Vrijeme neumitno prolazi. Svako živorno doba ima svoje prednosti i nedostatke. Život treba zgrabiti, čvrsto držati i vjerovati u sebe. Davati. Primati. Voljeti.
Uvijek i svako ima razloga da bude i nesrećan i srećan. Bitno je gledati ono što imamo. I fokusirati se na to. Ne na ono što nemamo. Bitno je biti zahvalan.
Kuc kuc. Živjeli!
Dopisnica iz raja
