Na kraju ostaje sama. Bez prevelike patetike i poetike, pada mrak, ona i njena četiri zida sa tišinom. Voli tišinu, voli često samoću, ali da je to prirodno stanje onaj gore glavni ne bi pravio Adama i Evu, već samo Adama ili samo Evu. Nama je utkano osjećanje zajednice. Ona voli osjećaj samoće dokle god zna da pripada nekoj ljubavnoj zajednici, a kada ne pripada onda se samoća duplira i to postaje patetično i razočaravajuće ukoliko predugo traje, a traje. Gdje su sad svi ti likovi koji su jaki na riječima do juče bili?! Gdje su ti veliki šmekeri koji strasno ljube?! Gde su stranci koji pomjeraju brda i rijeke da bi došli do nje.

Niko??

Niko.

Misli se ona kako je dosta dugo davala šanse pogrešnim likovima, dosta se i zezala – istina, ali tada se tako osjećala, i to je  u redu. Na red je došao gorepomenuti osjećaj zajedništva.U njoj je nešto kliknulo, ali u likovima okolo i dalje nije. Po ko zna koji put se potvrđuje ono “bolje biti sam nego sa bilo kim”. I jeste tako. Bira svjesno taj put sada.

Došao je trenutak kada joj pripada muka od svih tih kvazišmekera, povraća od svih tih velikih “kazanova”, od onih koji cio život bježe od veza, plaše se vezivanja, od onih što igraju igrice i kad treba i kad ne treba. Žali one koji u svojim tridesetim glume nesnađene u životu i razuzdane tinejdžere, a još više žali što je na nekoliko takvih pala (mislim, šta ima i da žali, sve je to život, iskustvo manje-više). Dosta je više onih što bi na dvije stolice, zato što vjernost nije “dovoljno cool”.

Dosta je onih preponosnih, nedostižnih, neuhvatljivih, “kučka šmekera”.

Dosta! Mrš! Svi oni zajedno u jedan veeelliiiki paket i u kontejner.

Zabavljala se dosta sa svima njima i ako je opet drmne ludilo, ponovo će, ako bude sama, njih takvih bar uvijek ima, dostupni su na svakom koraku, zato i počinje da im se gubi čar kao i cijeloj toj priči.

Šta kada neko poželi da naglas kaže dosta?!

Junačine se povlače, nigdje nikoga. Ipak su preveliki “šmekeri” sa još većim ponosom da bi nešto preduzeli, nisu dovoljno veliki ni zreli da preuzmu na sebe zadatak ljubavi i uživanja, zato i bježe. Ah Bože, koliko su u suštini mali. Takvi ne bi ni trebalo da se računaju, ali džaba, na spisku su promašenih ljubavi, jer šta god se pričalo i pisalo na ovu temu, oni su ti koji joj razbuđuju dobropoznate “leptiriće”, zbog njih joj drnda srce i znoje se dlanovi.

A gdje su oni što bi vezu, nešto normalno?! Oni izumiru. Oni su ludi ili jednostavno već zauzeti, s obzirom na to kolika je nestašica dobri primjerci brzo odu, kao i u kupovini. Nažalost, ona nikad nije znala da potrefi vrijeme rasprodaja. Kako prevaspitati leptiriće da se razbude na nekog normalnog, a ne na nekog “drama dečka”?! Je l’ postoji neki lijek za to?! Neka operacija?! Neka bajalica?! Daj recite da joj skratimo muke.

Neke stvari su tako očigledne i logične, ali iz nepoznatih razloga ne ulaze u glavu, ili ispare kada su najpotrebnije. Treba znati sljedeće:

– Loši su jednostavni loši i nikad neće postati do kraja bolji.

– Ko jednom svjesno ispadne đubre, ispašće i drugi put.

– Švaler ostaje švaler.

– Dobri će uvijek biti dobri, jer im je tako zapisano u krštenici.

Kraj.

Godine definitivno nisu mjerilo zrelosti, ali i pored toga ona je uvijek preferirala starije. Jednostavno, ako zeznu, eto materijala da se prozivaju kako su “matori”, a nezreli, a ako su dobri, to je naravno zato što su stariji i iskusniji, tada hvalisanje godina na sve strane. Lijepo je biti sam sa svojim mislima u tišini, ali isto tako može biti lijepo i kad si šćućurena kod nečijeg vrata. Zaboravila je taj osjećaj, u proteklom periodu je bio zamaskiran pogrešnima, sada se nečijeg vrata zaželjela i uradiće šta je do nje da taj osjećaj i želju sprovede u djelo. Otvara karte, posljednji poziv za “šmekere”. Lijepo je biti spokojan u nečijem naručju. Džaba joj svi ti momci kada se svako veče vraća sama svojoj kući, liježe sama i budi se sama.

E moji vi, sve muškarčina do muškarčine.

Ljeto se bliži kraju, možda s njim nestaju i njene prolazne priče. Šteta što su neke i djelovale ozbiljno na trenutak, biće da je taj trenutak isuviše kratko trajao.

Definitivno je vrijeme za promjene, čini se da će septembar mirisati na to.

Izvor: wannabemagazine.com