Ništa nije ukazivalo da će jedan, odlično isplaniran brak između kćerke Marije Terezije i budućeg kralja Francuske Luja XVI, sklopljen na najpompeznijij način, biti tako tragičan za oboje supružnika, a imati i tako dalekosežne posljedice za cio svijet. 

Marija Antoaneta, koja je rođena u carskoj porodici i bila jedno od šesnaestoro djece svoje čuvene majke Marije Terezije bila je predodređena da i sama postane moćna vladarka. Tako je i odgajana, u luksuzu i raskoši, svake vrste. Udala se sa nepunih dvadeset godina za samo godinu dana starijeg francuskog kralja i tako nastavila sa lagodnim načinom života kao i na bečkom dvoru. Život na dva evropska dvora i okruženje oko nje doprinjeli su da mlada kraljica izgubi svaki osjećaj za realnost. Bila je površna, nestalna i hirovita i ništa nije preduzimala da bi se suprotstavila slabostima svoga muža, koji je više volio da uživa u dobrim jelima, lovu, dokolici za svojim radnim stolom i kraljevskim počastima, nego da se bavi državnim pitanjima.

Francuska je u drugoj polovini XVIII vijeka, mada je bila jedna od najvećih, najmnogoljudnijih i najsnažnijih evropskih zemalja, koja je za mnoge predstavljala samo središte kulture i civilizacije, bila je u dubokoj krizi, prije svega finansijskoj. Nezadovoljstvo svih slojeva francuskog društva bilo je ogromno. Čekao se samo trenutak kada će narodni bijes proključati. Mladi bračni par, nesposoban da uvid i riješi krizu, okružen još nesposobnijim saradnicima, svojim ponašanjem i rasipničkim životom, samo je pogoršavao situaciju.

Marija Antoaneta maksimalno je koristila svoje vladarske privilegije i rasipala novac, kako za svoje lične potrebe tako i za gradnju velelepnih zgrada i dvoraca. Narod, kome je već godinama bilo dosta očitog propadanja države i nemaštine, nije više mogao da ćuti. Nataloženo nezadovoljstvo i bijes su proključali 1789. godine kada je počela Francuskla revolucija. 

Marija Antoaneta, koja je nesvjesno stekla mnogo neprijatelja, našla se u samom centru istorijskog vihora. Poslije tri godine od početka revolucije zajedno sa mužem i djecom zatvorena je u dvorac Temple, odakle je nastavila, kao i ranije kada je revolucija započela, da sarađuje sa njenim protivnicima.

Pošto je utvrđeno da je sarađivala sa kontrarevolucionarima i da je tajno podsticala austrijsku invaziju Francuske, osuđena je na smrt i giljotinirana 16. oktobra 1793. godine. 

Izvor: srbijadanas.com