Odjednom imam 30 i koju. Vrijeme prolazi. . Zašto, zašto ga ne možemo pauzirati? Ili bar usporiti. Odvratna prolaznost!

Predveče je. Sjedim sama u polumračnoj sobi. Razmišljam. U meni se sve lomi. Rane na srcu su narasle i guše me. Jebena kriza!

Ja sam rob. Rob svoje tuge. Rob straha.

Nije uvijek bilo tako. Rođena sam vesela, ako tako mogu da kažem. A mogu. U meni postoji duboki bunar radosti od kad znam za sebe. Mogu fizički da ga osjetim. Već neko vrijeme je češće zatvoren.

Tako mi nedostaje moje blesavo cerekanje. Tako mi nedostaje onaj prenaduvani balon sreće koji samo što ne pukne u mojim grudima. Bez posebnog razloga. Nedostaje mi da primjetim boje drvetu, da se obradujem mirisu jutra. Nedostaje mi da se ozarim kad vidim nacrtano srce u pjeni kapućina. Nedostaje mi buđenje sa elanom. Nedostaje mi moja radost. Nedostaje mi obično glatko neopterećeno postojanje.

Nisam više sigurna da li sa lakoćom dišemo samo kad smo djeca. I sasvim mladi. Da li se to mijenja kad se suočimo sa prolaznošću, otkucavanjem sata. Ili prosto ukupno životno iskustvo koje se bremenito taloži po našim plećima učini svoje. Ili….ili je u pitanju takozvana kriza srednjih godina.

Šta je uopšte kriza srednjih godina?!

Ja bih to nazvala svođenjem računa. Podvlačenjem crte. Za refu. Ili za kraj. Zavisi kako gledaš. Uvijek i isključivo zavisi kako TI gledaš. Svako će ti to reći, onako prijateljski, uz kafu. Niko neće spomenuti koliko snage treba da vidiš dugu kad su ispred oblaci. Niti KAKO da smakneš proklete oblake!

Prvi put nemam odgovore. I to me izbija. Heeeej, ja nemam odgovore! Nisam vjerovala da će doći taj dan. Ikad.

Rodiš se. A nisi tražila. Ideš u škole. Zaposliš se. E to već tražiš, ali često ne možeš naći. Udaš se. Tražila. Rodila djecu. Tražila. A onda, kakve li ironije, kad treba da uživaš u svemu što si do tad ostvarila, u ljubavi, djeci, porodici, kad TRAŽIŠ život bez rolerkoster efekta, dobiješ veliko TRC!

Odjednom si u srednjim godinama. Nisi više prihvatljiva okolini. Traže da se mijenjaš. Jer nisi više kao nekad. Ni mlada, ni lijepa, ni mršava, ni nasmijana.

Samopouzdanje ti je osrednje (ako si srećna).

Svoje sposobnosti vidiš kao osrednje (ako si srećna).

Srednji dio tijela (ako si srećna da je samo on) ti je bljak.

Djeca te ne slušaju.

Mužu više nisi tako zanimljiva (osrednje, ako imaš sreće, i to zato što, paradoksa li, sebe doživljavaš kao osrednju).

SVE JE OSREDNJE!

I sve što želiš je da svima, i na najmanju kritiku, pokažeš srednji prst.

I žao ti što nemaš bar tri.

I šta sad? Ćorsokak? Kako se izvući?

„Radi na sebi…“

„Uključi mozak…“

„Moraš se izgraditi ponovo…“

„Moraš potonuti do dna da isplivaš…“

Bla, bla, bla, bla….ako mene pitate!

Pitam se da li bih se kolebala u vjeri u sopstvenu vrijednost da me okolina nije,  ranjivu i podložnu, suptilno izmanipulisala?!

Da li zapadamo u krizu sami sa sobom ili nas u provaliju lagano i podmuklo gurnu?!

Po meni je forsiranje da se promijeniš, da radiš na sebi, da se izgradiš ponovo… , da bi bila bolja (dakle po volji okolini), ultimativno zajebavanje! Pa ljudi ja sam sebi i valjala! Dok me niste pokušali ubijediti u suprotno!

Da smo na pustom ostrvu da li bismo imali tu glupavu krizu? Sumnjam!

Okolina i mediji mantraju da moraš izgledati savršeno i u 90-toj. Bez bora, bez strija, bez viška kila, bez sijedih….

Dakle, Pritisak broj 1–  moraš biti ko avion da zadržiš svog muškarca, jer svaki čas izlazi nova linija karoserije

(postoji li ovaj pritisak kod muškaraca? JOK).

Usput, pokažite mi bilo koji medij koji se bavi temom kako da ON zadrži tebe i reći ću vam gdje žive vanzemaljci!

Okolina i mediji mantraju da su lijepe, privlačne, uspješne i društveno prihvatljive samo one žene koje se smiju kao da im je ofinger neprekidno u ustima…bez obzira koliko obaveza i nerviranja pretrpjele taj dan.

Dakle, Pritisak broj 2-moraš uvijek biti raspoložena i nasmijana

(postoji li ovaj pritisak kod muškarca? JOK! Nisu li u svim filmovima najsexi frajeri smrknuti i tajanstveni?)

Okolina i mediji mantraju da moraš biti kao hobotnica sa 360 ruku i sve ih upotrebljavati u isto vrijeme u rješavanju 1001 zadatka mame, supruge, zaposlene žene…

Dakle, Pritisak broj 3– završiti u jednom danu količinu obaveza koju bi prosječan muškarac završio za tri

(Postoji li ovaj pritisak kod muškarca? Ha ha ha. On čak ni ne primjećuje koliko jedna žena uradi svaki dan!)

Okolina i mediji  mantraju o krizi srednjih godina, ubjeđujući da će te ščepati kao Džek Trbosjek iza ugla kad se najmanje budeš nadala…

Dakle, Pritisak broj 4-moraš biti savršena na svim poljima i uspješno žonglirati istim ako ne želiš da te Džek stigne i raspori.

I….šta se u stvari onda dešava u glavi jedne žene izvjesnih godina?! Sistematsko ispiranje mozga!

Društveni pritisak i samo pritisak stvara takozvanu krizu srednjih godina kod žena! Obzirom da se takav pritisak nad ženom pojavljuje još dok je sasvim mala djevojčica i sa vremenom raste, možemo pričati o krizi srednjih decenija.

Ne primjećujem bake sa znakovima ove vrste krize. (Nada ipak umire zadnja)

Štaviše,ovdje je na snazi opasno društveno  licemjerje. Moderne su bakice  od 70 i kusur koje se po medijima glorifikuju kao očuvane dame pred kojima je budućnost i bar još 3 muža, a mi jadnice u 30tim smo pregažene krizom i strmoglavljivanjem u starost?! Pogledajte samo supermodele osamdesetih. Ili glumice te i ranijih decenija. Iskaču iz svakih novina kao sexi ženske pred kojima je još nekoliko sjajnih decenija punih uspjeha i mladosti!

Bilo bi zanimljivo vratiti se vremeplovom u vrijeme neposredno prije seksualne revolucije. Prije feminističkog pokreta koji je odlično skočio ženi u stomak. U vrijeme kad je žena bila supruga, majka, domaćica. Kada pojam ženske ljepote nisu bila dva štapa na kojima rastu sise u izobilju. Zanima me koliko je snažna bila njihova kriza?! One nisu bile rastrgane između posla, kuće, porodice. Nisu bile razvučene kao žvake. Nisu morale da se dokazuju na 100 frontova! Nisu morale da pate zbog tri kile viška, jer je žena tada izgledala ženstveno. Nije bila definisana očima gejeva već strejt muškaraca. (nemam ništa protiv gejeva, ali imam protiv njihove vizije ženstvenosti). Stizale su da se druže.  I da se dovoljno posvete svojim porodicama. Nisu bile u vječitoj petoj brzini.

Mada, sigurno su i one imale svoje muke, kao i žene u svim istorijskim epohama, ali mi se čini da nisu bile pod tolikom lupom i tolikim pritiskom. Ili griješim?!

Vođena tako kroz cijeli svoj život, prema tački pucanja kad izgleda više nikoga ne zadovoljava, žena počinje da se preispituje, misleći da nije dovoljno dobra. I da svodi svoje račune.

Pa potone.

Jer odjednom shvati da davati sve od sebe nije bilo dovoljno dobro. A ona ne može više. Jer je već davala sve od sebe. Shvati da ne važe ista pravila za njenog muškarca i nju. Shvati da je pogrešno protumačena.  Shvati da nema nikoga da je istinski utješi. Da joj pomogne da se izbori sa svojim strahovima. Da joj kaže HAJDE NE BUDI BLESAVA, LIJEPA SI, DOBRA SI, JEDINSTVENA, BAŠ TAKVA KAKVA SI, NE ZNAM ŠTA BIH BEZ TEBE, VOLIM TE !!!!!! Ne. Ona je u svemu sama. Na ledini. I osjeća se odbačeno.

Mnogi brakovi u ovom životnom periodu pucaju. Mnoge žene također.

Često i njihovi muškarci tada svode račune. I počinju da se nose kao klinci, ponašaju kao klinci. Samuju, izlaze, lumpuju, ulažu u sebe, teretane, kozmetičare, mršave, kvarcaju se, oblače, dezinfikuju, mirišu, skaču padobranom, voze motore, flertuju,  maštaju o klinkama, budu sa klinkama, samo da sebi dokažu da su još uvijek rasplodni bikovi ako to požele.

Muškarac u svojoj krizi postane sebičan na kub. Samoorijentisan i gord. (uzmite samo društvenu opasku da muškarci s godinama postaju sve bolji)

Žena u svojoj jadna, potištena i tužna. (i često zamijenjena za novi, napredniji model)

To nikako ne ide zajedno. Tu razumijevanja nema.

Tad nastupa patologija. Tad nastupa stanje u kom ona najčešće nema odgovor. U kom se osjeća krivom i promašenom. Pitanje KAKO DALJE je proganja i u snovima i na javi.Tuga je tu. Haos u srcu je tu.

I šta sad???? Upitnik ko kuća!

Neke žene nađu ljubavnika. U njemu traže ono što nemaju u svom redovnom životu. Pažnju, razumijevanje, uvažavanje, potvrdu da nekom vrijede. Rijetko kojoj je motiv sex.

Neke naprave radikalne promjene na sebi. Plavuše postanu crne. I obratno. Izgube 100 kila. Dobiju 100 kila. Ugrade silikone.

Neke naprave radikalne promjene u sebi. Povuku se potpuno u svoj svijet. Ili izađu iz svog svijeta svakodnevnice pa krenu po kafanama i flertuju sa svakim kom rastu brkovi.

Neke se razvedu.

A neke jednostavno trpe. Dok ide.

A sve one su samo htjele normalan život pošteđen turbulencija.  Htjele su da ih uvažavaju i vole baš onakve kakve jesu. Jer su i one tako uvažavale i voljele. Zaslužile su! Htjele su ono-dok nas smrt ne rastavi, u dobru i u zlu-sranje!

usamljena zena

I tako, dođe dan kad se osjete kao iznošene čarape. S rupom na palcu. Oštećene. Niko neće da ih zašije.

Neko će reći- i najpoderanije nekog mogu da griju.

Neko drugi-ako uzmu makaze, mogu napraviti štucne.

Mnogo njih će reći bitno da one sebi vrijede. Da one sebe vole.

Onaj ko samo to ima da kaže nije prošao kroz ovaj emotivni potres. Jer, te i takve žene su i bile sebi dobre i vrijedne.  Odjednom više nisu vrijedile onima koje su voljele i kojima su željele biti bitne. Nisu, jer su i ti njihovi muškarci krenuli put svojih turbulencija, kriza i promjena.

To mu ga dođe ko začaran krug. Kad imaš začaran krug, kažu, uvijek kreni od sebe. Da, ali kako?

Ja bih voljela da imam jedinstven odgovor na to pitanje. Ali nemam. Kao što rekoh po prvi put u životu nemam siguran odgovor. Ne mogu da ga ispalim iz rukava.

Hajde da probamo ovako- položiti svoje karte na sto. Zaroniti DUBOKO u sebe same. I biti iskren. Bolno iskren prema sebi. Do kraja.

Iskrenost će svakog od nas povesti  na samo naš put.

Možda je to dobar početak!

Dopisnica iz raja