Interesantno druženje

Rukometaši banjalučkog rukometnog kluba Borac m:tel posjetili su osnovnu školu “Georgi Stojkov Rakovski” i sa učenicima podijelili svoje rukometno iskustvo, koje je poteklo baš u ovoj školi. Odgovarali su na mnogobrojna pitanja radoznalih osnovaca, fotografisali se s njima, dijelili autograme i zanimljive nagrade. Cilj ovog susreta jeste da se djeca bolje upoznaju sa vrijednostima rukometa, te da im ovu sportsku granu još više približe. 

Učenicima petog razreda “Bugarske” škole predstavili su se Igor Rađenović, trener RK Borac m:tel, te mladi i talentovani igrači Srđan Trivundža, Milan Đurić i Marko Ćeranić. 

Ja sam osnovnu školu završio baš u ovoj školi. Pogodilo se tako da sam se baš u ovoj učionici upisao na rukomet, mada se ovdje nekada održavao engleski jezik”, započeo je svoju ispovijest trener Borca m:tel, Srđan Trivundža. “Kada sam bio u vašim godinama, rukomet je bio “glavni” sport”.

Petaci su sa pažnjom slušali mlade sportiste, koji su se kratko predstavili: “Ja sam inače iz Kragujevca, bio sam ovdje prije tri godine i put me opet nanio ovdje”, rekao je rukometaš Milan Đukić.

Ubrzo su uslijedila pitanja nestrpljivih đaka. “Zašto ste baš odabrali rukomet?”, “Da li imate tremu?”, “Da li ste ikada izgubili?”, “Koji vam je najdraži trofej?”, “Da li je rukomet težak sport?”, “Gdje ste sve trenirali, u kojim gradovima i zemljama?”, “Da li ste imali povrede?”, “Koliko imate medalja?”;

Naravno, bilo je neočekivanih pitanja koja su prostoriju obojili smijehom prisutnih: “Zašto ste došli u ovu školu?”, “Kako se zvala vaša učiteljica iz ove škole?”, “Da li ovo sada ide na televiziju?” i “Da li vi volite kada imate obožavatelje pa budete na televiziji?”

Rukometaši su poseban savjet dali dječacima rekavši im da će, bavljem rukometom, sigurno uspjeti osvojiti djevojčice, jer one vole sportaše. Priznali su da im je rukomet omogućio da mnogo putuju, da upoznaju razne države i kulture. 

“Za djecu je bitno da nisu na ulici, da se nečim zanimaju van školskih aktivnosti, da razvijaju svoje tijelo, samim tim razviće i duh. To je najvažniji smisao bavljenja sportom, a to da li će biti vrhunski ili ne to je manje bitno. U jednom trenutku pitao sam ih koji sport najčešće igraju na fizičkom, rekli su fudbal. Kada sam ja išao u školu, to je bio rukomet, sad se to malo promijenilo, ali nadam se da će se vratiti ta vremena kad sam ja bio učenik ove škole, možda se izrodi još mnogo talenata. Danas sam sjeo među djecu, baš tamo gdje sam sjedio, evocirao sam uspomene, bilo je zanimljivo posebno jer ne znam kada sam posljednji put ušao u ovu školu”, rekao je trener Rađenović.

Razdraganim mališanima su podjeljeni brojevi, pa su oni najsrećniji dobili pojedine nagrade na tomboli. Slikanje i davanje autograma bili su neizostavan dio ovog druženja. U svemu tome je  prisustvovao lešinar Borko, maskota Borca m:tel, koji je takođe  morao da da svoj potpis. 

I ko zna koliko bi veselo druženje trajalo, da se nije oglasilo školsko zvono. Rukometaši su pozvali petake da dođu 7.oktobra na utakmicu, na kojoj će posebno biti tribina samo za njih, da im pruže moralnu podršku navijajući. Takođe su saopštili da će u narednom periodu posjetiti i druge osnovce škola u Banjoj Luci, gradu rukometa.