Srpske slave i običaji: kakve sve slave postoje i šta pokloniti

Porodična slava

je proslava onog hrišćanskog svetitelja na čiji su dan naši preci primili hrišćanstvo i koga su izabrali za svog zaštitnika i zastupnika pred Bogom. Slava se prenosi sa oca na sina i gotovo se nikad ne mijenja. Ukoliko naka porodica izumre, oni koji naslijede njihovu imovinu, u većini slučajeva smatraju svojom dužnošau da, pored svoje slave, prime i njihovu. Žena, ako ostane udovica, zadržava slavu svog muža. Slavu, prema mišljenju Srpske pravoslavne crkve, treba slaviti uvijek, ma u kakvim se prilikama čovjek nalazio: u sreći i nesreći, u radosti i u žalosti. Treba samo razlikovati bitno od nebitnog – odvojiti proslavljanje svetitelja od gozbe, a slavu od veselja.

Seoska ili gradska slava

je proslava svetitelja koga je za svoga zaštitnika izabralo neko selo ili grad. Toga dana litija ide kroz polja ili glavne gradske ulice i prinose se Bogu i svetitelju molitve za dobro i sreću tog mjesta i svih njegovih žitelja. Zaštitnik srpske škole je prosvetitelj i prvi arhiepiskop, sveti Sava. Proslavlja se kao školska slava svih srpskih škola. I pojedina srpska društva, poslovna udruženja i esnafi treba da imaju svoju slavu, svog zaštitnika. Poznato je da je u doba Nemanjića sveti apostol Stefan bio zaštitnik srpske države. Zato svi srpski vladari uz svoje ime nose i ime Stefan. Od svetaca, u narodu se najviše slave Sveti Nikola, Sveti Jovan, Sveti Đorđe (Đurđevdan i Đurđic), Sveti Arhanđeo (Aranđelovdan), Sveti Luka i Sveti Vrači.

Šta se poklanja

Kada idete nekome na slavu, običaj je da nosite poklon: za domaćicu cvijeće, a za domaćina piće. Naravno, možete pokloniti i nešto drugo, ali sa cvijećem i pićem sigurno nećete pogriješiti. Jedino što treba da izbjegavate jesu lični pokloni, poput garderobe, parfema, knjiga, jer darujete nešto što će koristiti porodica a ne pojedinac.

Izvor: lisa.rs