Bura koja se podigla oko procesa imunizacije u Republici Srpskoj naglo je prošla. Propraćena bez puno medijske pažnje i prostora. Ostali su samo roditelji da se pitaju da li su dobro postupili.

Na polju imunizacije na ovim prostorima dugo se ništa nije mijenjalo. Nakon toga je 2012. došlo do pomaka u vidu nove petovalentne vakcine, Pentaxima ili Infanrixa. Vakcina je uvrštena u Fond, i više nije bila rezervisana samo za one koji mogu da je priušte. Sem apoteka, koje su izgubile svoj profit, jer su istu prodavale za 80 KM, svi su bili zadovoljni. Do juna prošle godine. Tada petovalentna vakcina odjednom nestaje. Iza toga se kriju tri neuspješna tendera koje je Ministarstvo zdravlja raspisalo. Postavlja se pitanje da li se zaista niko na njih nije javio, ili uslovi koje su nudili ponuđači (a koji važe za sve) nisu odgovarali Ministarstvu zdravlja RS. Bilo kako bilo, petovalentnih vakcina više nema. Negdje u isto vrijeme, raspisuje se novi tender, ali ovaj put za trovalentne vakcine.

Trovalentna po svaku cijenu

Negdje između zvaničnih brojki, cijena i cifara, zaboravlja se na roditelje. Problem  roditelja, ne bi smio da bude taj što je Institut za javno zdravstvo RS zakazao sa tenderima za nabavku petovalentnih vakcina, niti što na vrijeme nije pokrenut tender za nabavku trovalentnih vakcina. Takvi tenderi i njihovi uslovi ne važe samo za RS, već za cio svijet. Problem roditelja ne bi smio da bude taj vakum između nabavke vakcina u kome su ostavljena našu djeca.

U svijetu gdje  roditelji odlučuju da li da vakcinišu svoje dijete, danas i ovdje – roditeljima je onemogućen bilo kakav izbor. Odjednom, u jeku nestašice vakcina, Ministarstvo Zdravlja RS se sjetilo da apoteke možda ne poštuju „hladan lanac“ i da nije bezbjedno za djecu da kupite tu istu vakcinu u toj istoj apoteci koja se prije samo dvije godine mogla kupiti.

A kada su se snalažljivi roditelji dosjetili da na ledu donesu vakcine iz susjednih država (jer tamo je to dozvoljeno, valjda se samo kod nas ne poštuje taj „hladni lanac“) zabranjeno je svakom ljekaru da dijete vakciniše petovalentnom. Roditelji koji nisu bili spremni na kompromis, bili su prinuđeni da vode svoje dijete van granica Republike. Snalazili su se do susjednih nam zemalja, jer su im svi ostali izbori bili onemogućeni u njihovom gradu i državi.

vakcine

Pravo na izbor?

Fond i Ministarstvo zdravlja RS su se oglasili da su našli adekvatnu zamijenu – trovalentnu vakcinu. Međutim, tender za trovalentnu je raspisan u junu, i djeca su ostavljena u vakumu bez vakcina. Ponovnim uvođenjem trovalentne vakcine Ministarstvo zdravlja RS nije ispoštovalo Pravilnik o imunizaciji, koji je donijet prije samo dvije godine gdje su  djeci konačno omogućili da dobiju tehnološki savremenije vakcine.

Niko ne poriče valjanost trovalentne vakcine. Činjenica da je prostor bivše Jugoslavije godinama odolijevao epidemijama je dovoljan pokazatelj da su ove vakcine iz Torlaka dobre.

Ali, ostaju roditelji koji ne žele da svoje dijete revakcinišu trovalentnim, ako je dijete već primilo jednu dozu petovalentne. Za njih, trovalentna vakcina nije adekvatna zamijena za petovalentnu. Razlog zašto su se odlučili za nju jeste upravo taj, jer smatraju da je ona daleko bolja od trovalentne: drastično su smanjena neželjena dejstva, smanjen broj uboda, u sebi nema aktivnih ćelija i reakcija je manje burna…

Svako ima pravo na svoj izbor, i da obezbijedi djetetu ono što smatra najboljim za njega. Problem je kada mu je taj izbor onemogućen od strane države u kojoj živi.

Ja, kao čovjek i roditelj

Kao roditelja, ne znam da li više vrijeđa činjenica da su zaposleni u Fondu za to vrijeme iznosili neistine kako petovalentna vakcina treba da stigne, a dobro su znali da tender nije prošao i da je tek u toku tender za trovalentnu. Ili objašnjenja takođe data u Fondu da „petovalentna se više ne proizvodi“.

Ili možda to, što za razliku od susjednih zemalja, Evrope, pa i cijelog svijeta – samo Republika Srpska misli najbolje za svoju djecu time što im onemogućava vakcinisanje petovalentnom, a primorava ih da se vrate na trovalentnu. To može samo služiti na čast, i njima i nama koji smo to dozvolili.

Iz perspektive čovjeka, ozlojeđena sam na neprofesionalnost, licemerje i laži koje su iznošene u toku cijelog vakuma sa vakcinama.

Iz perspektive roditelja uopšte, užasava me pomisao da je napraviljen takav propust i to u prevenciji zdravlja djece, i to u procesu imunizacije koji je u odnosu na druge stavke Ministarstva zdrvstva RS tek mali procenat budžeta.

I na kraju, iz perspektive roditelja moje djece, ogorčena sam što mi je na svakom koraku onemogućeno da pružim djetetu imunizaciju koja je, smatram, za moje dijete najbolja.

Iz pera jedne mame