Zamislite vi to, drznule se žene, pa sjele za volan. Zavladale gradom, sve jedna za drugom, našminkane, isfenirane, i kao one nešto voze! Ej, žene voze… pa ko im to dozvoli?
Stajala sam na raskrsnici kod Autoprevoza, kulturno čekajući zeleno svjetlo za pješake. Naopako je sve krenulo kada je jedan vozač (koji je trebao da ide pravo, ka Konzumu) stao na desnu traku na semaforu i tako onemogućio drugom vozaču, onom iza da skrene desno, ka zgradi Vlade. A da zlo bude veće, taj prvi vozač je bila žena i to još, plavuša. To je vjerovatno dodatno okuražilo vozača iza da razjareno izjuri iz vozila, vičući i psujući joj sve po redu, mahajući rukama. Djevojka, čiji je izraz lica odavao prestrašenost, nije znala šta ju je snašlo:
– Pička ti materina, šta si stala tu… – riječi su koje sam uspjela da razaznam u svom tom ljudskom bijesu. Problem je, dakle bio što vozačica nije stala u lijevu traku, ako je već imala namjeru da ide pravo.
Za one koji ne znaju, lijeva traka je namijenjena za pravo smijer, dok sa desnom trakom možete da skrenete desno ili da idete pravo. Pa ipak, po nekoj kulturi u saobraćaju, oni koji idu pravo trebali bi da se predstroje u lijevu traku i tako ustupe desnu traku svim ostalim vozačima koji trebaju, logično desno. Vodeći se time, djevojka-vozač nije načinila prekršaj, ali je bila nekulturna.
A šta je sa drugim vozačem? Gdje je njegova kultura?
Ono što me navodi na razmišljanje je da li bi on uopšte reagovao da je u tom prvom vozilu bio zapravo muškarac? Otkud to “muško” zgražavanje nad ženama koje voze? Jer, ovaj slučaj, nažalost nije jedinstven. A nebrojeno puta sam prisustvovala pričama zvanim “Ma naravno, žensko za volanom”.., obojenim podsmjesima i neodobravanjem.
Kada vidimo da je muškarac u jednosmjernoj ulici u suprotnom smijeru, on je “manijak” i “bezobrazan”, a žena je “glupa” ili “guska”. Vjerovatno nema veće uvrede za jednog vozača od one “vozi kao žena”, ni većeg komplimenta za damu za volanom od konstatacije “vozi muški”.
ŽENA NE ZNA DA VOZI
Predrasuda da žene ne znaju da voze potekla je u 18. vijeku u Francuskoj, za vrijeme vladavine Luja XV, kada su žene počele da upravljaju pariškim kočijama. Uslijedili su brojni saobraćajni problemi, koji su izgleda trajno etiketirali vozačice. Krajnji ishod je da je Luj XV ovu aktivnost zabranio svim ženama ispod 30 godina.
Ali, prije nego kimnete na ovu istorijsku činjenicu, trebate da znate da je uzrok tadašnjih saobraćajnih nezgoda taj što su muškarci kočijaši, umjesto u cestu, gledali u svoje koleginice, kočijašice. E, pa bilo bi pošteno da i muškarci preuzmu konačno malo odgovornosti!
Danas, kada na guglu ukucate žena-vozač izlistaće vam se niz tekstova i video priloga koji “dokazuju” kako su žene loši vozači. Gotovo sve zajedljive šale i anegdote o saobraćaju vezane su za žene.
Opet, sve i da jeste tako, zašto muškarci ne bi bili džentlimeni pa da nas poduče, da nas usmjeravaju, daju savjete? Kakve koristi od posmijeha, osude, pljuvanja?
ŽENE SU UZROČNICI SAOBRAĆAJNIH NEZGODA
Nameće se pitanje: Ako su žene tako loši vozači, otkud toliko muškaraca učesnika u saobraćajnim nezgodama? Da nisu i tu žene krive?
Šta je problem? Alkohol, testosteron, tendencija velikoj brzini i “divljanju” na cesti uzrok su brojnih nesreća. Muškarci su skloni da uđu u preticanje i druge riskantne situacije, da manipulišu brzinom, da se takmiče, dok žene pristupaju vožnji oprezno i više razmišljaju.
Tvrdim da su ženski najveći strahovi da drugi ne pogriješi, da im se mašina ne pokvari jer se slabo razumiju u tehniku, ili da im auto “ne pobjegne”, pa stalno drže nogu iznad kvačila, a dešava se da kad pogriješe i zaplaču. To što su oprezne i senzibilne ne znači da su lošiji vozači.
Kada se već bavimo statistikama, reći ću i to da su žene mnogo disciplinovanije i voze onako kako su naučile, pažljivije su, rijeđe prave prekršaje i manje se mangupiraju. Na osnovu navedenog, može se čak reći i da su bolji vozači od muškaraca.
AJDE TI AUTOM, ŠTA TI FALI
I ne mogu da ne pomenem situacije u kojima se muškarcima ne da da izvrše neku obavezu, na primjer da odvezu ili da odu po dijete u vrtić, školu, trening… Tada se briše ta famozna predrasuda “Žene su loši vozači” i onda imaju sasvim drugi stav:
– Ajde ti autom, šta fali – ubjeđuju tako svoju ljepšu polovinu. A kada otvoreno priznaš strah od volana, jer je taj auto ogroman i čini te nesigurnom u vožnji, on nastavi u ubjeđivanju:
– Pa zato i treba da voziš, da se polako opustiš i navikneš. Drugačije i nećeš naučiti, ako ne budeš vozila.
Ma ajde!
Jedno je sigurno: mi smo nježna i krhka stvorenja, dame kojima svakako trebaju pratioci! Zato, kada vidite da je nekoj ženi iznenada stao auto na semaforu, i to baš kada je zeleno, nemojte da ležite na sirenama, da galamite, psujete, već izađite i ponudite pomoć. Jer, nažalost bila sam svjedok takve situacije, kada je žena, nakon što joj je na semaforu stao auto, izašla i sama ga gurala, dok je gospoda u svojim vozilima nervozno trubila.
I ma ko god šta pričao, žene veoma dobro upravljaju životnim problemima. A bogami, i volanom!
Tolstojka 🙂
