Odlazim sa izložbe oplemenjene duše. Bio sam u hilandarskoj riznici i ona bi pozavidjela na ovakvim eksponatima. Hvala vam što sam imala priliku da se poklonim cipelama velikog oca Pavla.

To su samo neke u moru poruka upisanih u knjigu utisaka u galeriji Akademije nauka i umjetnosti RS u Banjaluci, koja će uz vječne uspomene posjetilaca ostati čuvar sjećanja o izložbi “Svjedočim samo…”. Riječi ostavljane između masivnih crnih korica pisale su i mlade i stare ruke. Ispod pera su ostali svakojaki rukopisi. Od školski fino spojenih i čitkih slova, do drhtavih i vijugavih rečenica. Svaka, ipak, ima zajedničku karakteristiku. Pisana je sa neizmjernim poštovanjem i zahvalnošću na ukazanoj prilici da svi spoznaju dio svakodnevnog života upokojenog patrijarha srpskog Pavla.

Malo je događaja u Banjaluci koji su izazvali toliko interesovanje i takvo šarenilo među posjetiocima. Od kada su uoči Savindana vrata galerije otvorena, kroz nju je prodefilovalo više od 3.000 poštovalaca patrijarha Pavla i njegovih djela, a posebno njegove ljudskosti i skromnosti. Vrline koje su inspirisale njegove sljedbenike vide se na starim cipelama i mantijama koje je ručno šio na zastarjeloj mašini. Izviru i iz rukopisa nastalih za jednako starim radnim stolom za kojim je provodio sate slobodnog vremena, ali i sa fotografija koje čuvaju uspomene na njegov put od dječaka do sveca kojim su ga za života proglasili njegovi pastiri.

U moru poruka iz kojih izviru poštovanje i ljubav našao se, za nas nejasni, arapskim jezikom ispisani rukopis Sirijke Hilde Hrekes. Stefan Bejatović, koji svakodnevno dočekuje i razgovara sa posjetiocima u galeriji, kaže da je se odlično sjeća.

– Hilda studira u Banjaluci. Ona je pravoslavka i tri puta je dolazila da vidi izložbu. Ispričala mi je da su u svim sirijskim hramovima služene liturgije dok je trajalo opelo u Beogradu kada je naš patrijarh sahranjivan – rekao je Bejatović.

On kaže da posjetioci ne skrivaju oduševljenje postavkom satkanom od uspomena i predmeta iz života patrijarha Pavla.

– Posebnu pažnju poklanjamo osnovcima i srednjoškolcima. Dolaze čitava odjeljenja. Zapitkuju sve i svašta. I čude se. Pa zar je naš patrijarh bio ovako siromašan? Vozio se tramvajem, krpao svoju odjeću i obuću, pitaju mališani. Nastojimo da im objasnimo upravo tu suštinu života i misije patrijarha Pavla – da se bogatstvo čovjeka ne mjeri materijalnim imetkom – kaže Bejatović.

Većina školaraca zastane pred naslikanim portretom patrijarha. “Ko da je živ, je l’ da”, prošaputao je jedan dječak dok je gurkao svog školskog drugara.

Posebna je bila i posjeta jednog generala u penziji. Zadržao se u obilasku eksponata čitav sat. Tada je domaćinu Stefanu ispričao kako je davno upoznao patrijarha rekavši da mu je udahnuo vjeru i snagu, koja traje sve do danas.

– Taj simpatični general, britkog uma bio je u komisiji za dodjelu ordenja. Izrađeno je svega šest ordena i on je insistirao da jedan bude uručen patrijarhu Pavlu. Međutim, odbio je skromno kazavši da on to ne zaslužuje – prepričava Bejatović generalovo sjećanje na patrijarha.

Izložbu su posjetili i pripadnici Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga BiH i drugih jedinica pravoslavne vjeroispovijesti stacioniranih u banjalučkoj kasarni “Kozara”.

– Bilo ih je stotinu. Svi do jednog u zategnutim uniformama i izglancanim čizmama. U potpunoj tišini marširali su i sa poštovanjem gledali predmete i fotografije – prepričava Bejatović.

– Blagoslov je Božiji što smo se danas zahvaljujući ovoj veličanstvenoj izložbi sjetili lika i djela našeg patrijarha Pavla. Ovaj dan i ova posjeta će zasigurno biti nadahnuće vojnicima i starješinama iz reda srpskog naroda u pogledu jačanja pravoslavne vjere i srpstva – poruka je koju je ostavio komandant kasarne “Kozara” brigadni general Radovan Ilić.

Izložba otvorena do 31. marta

Izložbu “Svedočim samo…” priređenoj povodom stogodišnjice rođenja i pet godina od smrti blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla pripremio je Muzej Srpske pravoslavne crkve. Posjetioci u Banjaluci je mogu pogledati svakog dana od deset do 21 čas u galeriji Akademije nauka i umjetnosti RS do 31. marta, a ulaz je besplatan. Zaostavština patrijarha Pavla bila je izložena i u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu od kraja novembra 2014. do polovine januara ove godine.

Poruke iz knjige utisaka

“Ne postoji čovjek koji je manje govorio, a da se dalje i više čuo”

“Sveti oče Pavle, moli za nas”…

“Ova izložba će obogatiti naše znanje. Divno duhovno iskustvo”, učenici sedmog razreda OŠ “Ivo Andrić” Banjaluka

“Bio sam u hilandarskoj riznici i ona bi pozavidjela na ovakvim eksponatima”, Z. Malović

“Kao da je i danas živ. Vječno će živjeti u svom narodu”, Drago Stupar

“Najbolje što se može vidjeti u Banjaluci”, Nataša Ubović

“Ostali smo pred istinom nijemi šta znači biti čovjek”, R. Desančić

“Čovjek koji je živio paralelno na ovom našem grešnom svijetu i predsoblju Carstva nebeskog. Sada je (vjerovatno) učesnik Nebeske liturgije”, Marko

“Velika je radost boraviti ovde među predmetima, čitati i slušati reč koja je živa, nekoga ko je ostavio dubok trag u našim životima, a da toga uopšte nismo bili svjesni. Hvala galeriji ANURS-a na ovom divnom iskustvu”.