Saznajte kada bi vaše dijete trebalo da izgovora cijele rečenice i šta može ukazivati na problem sa govorom.

Pomoć stručnjaka je neophodna ukoliko mališani sa 18 mjeseci još ne pričaju, ali i ne razumiju jednostavne zahtjeve koje treba da ispuni. Prve izgovorene riječi djeteta su za svakog roditelja prava radost. Ipak, sve je više slučajeva da bebe ne progovore u predviđenom uzrastu, što može da bude veoma stresno za roditelje. I pored toga što se mališani razlikuju po brzini razvoja sposobnosti govora, Logopedu se obratite na vrijeme.

– Ukoliko dijete sa navršenih godinu i po dana i dalje ne priča, ali i ne razumije najjednostavnije zahtjeve koje treba da ispuni, roditelji bi morali da se obrate ljekaru. To su slučajevi kada, na primjer, mama od djeteta traži da tapše rukama, a ono je samo gleda. Ili ukoliko izostaje “pa-pa” mahanje rukom u znak pozdrava, kao i pokazivanje gdje je nos, uvo, oko – objašnjava logoped i psihofiziolog Mirjana Sovilj iz Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora “Đorđe Kostić” iz Srbije.

– Pomoć treba potražiti i ukoliko roditelj nije u stanju da pažnju bebe zadrži ni nekoliko sekundi, a posebno ako dijete i dalje ne govori poslije drugog rođendana ili mu je rječnik sveden na svega nekoliko riječi, koje konstantno “vrti”.
logoped2

Dvogodišnjaci bi  trebalo da sklapaju jednostavne rečenice
Ne bi trebalo zanemariti ni ako sa navršene dvije godine dijete nije u stanju da sklopi najjednostavniju rečenicu, kao što je, recimo, “maca prede”, “vozim kamion”… A pogotovo ukoliko je govor oko treće godine i dalje potpuno nerazumljiv, jer se sigurno radi o nekoj vrsti “blokade”, koju samo dobar i strpljiv logoped može da otkloni:
 
– Umjesto da sa mališanima razgovaraju, mnogim roditeljima je jednostavnije da im puste omiljeni crtani film i tako ih smire. Ovakav postupak je kontraproduktivan, jer beba netremice gleda i sluša, ponekad tek nešto kaže, što apsolutno nije dovoljno za njen verbalni razvoj.
 
Čak i kada dijete progovori, ostaje strah od mucanja, pa roditelji ne znaju da li je riječ o prolaznoj fazi ili se radi o problemu trajnog karaktera.

Vinston Čerčil i Merlin Monro 

Pojedinim osobama mucanje nije smetalo da postanu svjetski poznate ličnosti u svojim profesijama. Među njima je najpoznatiji Vinston Čerčil, kao i glumci Merilin Monro i Brus Vilis. Iako se problem sa mucanjem javlja u različitim uzrastima, najčešći je kod djece od dvije do šest godina, kada se govor intenzivno razvija. Većina to prevlada, ali oko jedan procenat odrasle populacije ima trajni poremećaj. Dječaci tri puta češće mucaju nego djevojčice.
Do druge godine je potpuno normalno da dijete zamuckuje ili izgovara slogove, jer se govor i govorna motorika intenzivno razvijaju. Njegovo interesovanje za okolinu sve je izraženije, vokabular riječi se ubrzano popunjava, želi mnogo više da priča i zapitkuje nego što govorni aparat može da podnese. Željeći da što brže izgovori veći broj riječi, počinje da zamuckuje. Ipak, do treće godine dijete najčešće ovlada funkcionalnim govorom.
 
* Na šta bi roditelji trebalo da obrate pažnju?
 
– Prije svega da slušaju šta dijete priča. Ako se prilikom izgovora “zakoči”, treba da mu pomognu da konkretnu riječ pravilno izgovori. Bebu valja pustiti da samo pravi rečenice i dozvoliti joj da završi vlastitu misao. Jedino joj treba priskočiti u pomoć nuđenjem odgovarajuće riječi tamo gdje ona nedostaje. Važno je pokazati djetetu da ne mora da žuri. Dobar govorni uzor, strpljenje i smirenost roditelja su jedini put za razvoj tečnog i pravilnog govora. U normalnim okolnostima ovakvo stanje obično traje nekoliko dana. Ako se produži na više nedjelja, trebalo bi potražiti pomoć stručnjaka.
* Šta dovodi do mucanja?
 
– Uzročnici mogu biti organskog i psihološkog porijekla. Kada je riječ o organskim uzročnicima, glavni uzrok je grč glasnica prilikom govornog čina. Uzrok se nekada krije i u određenim aktivnostima u malom mozgu zbog čega dolazi do neusaglašenosti ritma govora i jezika. Međutim, ovo je daleko rijeđe u odnosu na psihološke razloge, kao što je odvajanje od roditelja. Najčešće je u pitanju odlazak u vrtić i doživljeni šok zbog nove sredine. U stresnim situacijama takođe može doći do ispoljavanja mucanja. Novija istraživanja pokazuju da mucanje izaziva i određena vrsta hrane, poput slatkiša, ali i doba godine. Izraženije je tokom jeseni i zime.
 
* Znači, mucanje nije nasljednog karaktera?
 
– Nije nasljedno, ali postoji predispozicija. To znači da kod čak 90 odsto djece postoji velika vjerovatnoća da će mucati, ako su taj problem imali njihovi roditelji. Ono može da se ispolji na različite načine, da bude na jednom slogu, samo na suglasnicima, samo na jednoj riječi, u za njih posebno stresnim situacijama… Čak 60 do 75 odsto mališana u predškolskom dobu ima neki oblik govorne jezičke patologije. Od ovog broja, između 10 do 15 odsto otpada na mucanje, ali u blažoj formi. Najviše je, zapravo, rasprostranjena disfluentnost, odnosno zamuckivanje i ponavljanje dijelova riječi, koja se polako pomijera prema pubertetu.
* Koji su razlozi za ovu pojavu?
 
– Prije svega smanjena direktna verbalne komunikacija, koja podrazumijeva što sadržajniji razgovor. Danas je uglavnom prisutna upotreba jednostavnih riječi preko kompjutera i svođenje komunikacije na slanje kratkih SMS poruka. Odsustvo čitanja lektire takođe je raširena pojava koja odmaže bogatstvu rječnika. U posljednje vrijeme, sumnja se i da je za nastanak mucanja odgovorno prerano učenje stranih jezika. Zato se savjetuje da dijete sa ovom aktivnošću krene poslije pete godine, kada savlada maternji.
 
* Može li mucanje uspješno da se liječi?
 
– Primjenom odgovarajućih audiolingvističkih metoda, uspješnost izlječenja premašuje 90 odsto. Važno je samo da roditelji na vrijeme dijete dovedu stručnjaku, zapravo čim primijete da se u njegovom izgovoru dešava i ponavlja nešto neuobičajeno. Recimo, prekidi u govoru mogu ponekad da budu praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana ili vilice. Govor ispred više ljudi ili telefoniranje takođe dodatno pogoršavaju mucanje. 

Sluh i mentalni razvoj

Sluh je nekada uzrok problema sa govorom, jer dijete ne može da prepozna riječi koje mu upućuju, ni da ih ponovi. Osim nedostatka verbalne komunikacije sa roditeljima, uskraćivanje emocija (ljubav, utjeha, osjećaj sigurnosti) može da doprinese da mališani kasnije progovore.
 
Problem nekada može da bude u mentalnom razvoju. Ovdje se uočavaju i drugi simptomi – nedostatak interakcije sa okolinom, ne odazivaju se na svoje ime, ne prepoznaju ljude sa kojima su u svakodnevnom kontaktu… I autistična djeca veoma kasno progovaraju i najčešće imaju ograničen rječnik.
 
Ipak, treba imati u vidu da mnoge bebe progovore tek sa dvije, pa i tri godine. Samo im je potrebno malo podsticaja.
Izvor: bebac.com