boris zecSvakog četvrtka na Vaša pitanja odgovara stručnjak – ljekar Boris Zec, zaposlen na Univerzitetskoj bolnici Klinički centar Banja Luka, na Klinici za dječije bolesti. Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim  imenom.

Pitanja šaljite na e-mail adresu  redakcija@banjalucanke.com

Vakcinisanje trovalentnom vakcinom nakon petovalentne?

1. Pitanje: Poštovani doktore, molim Vašu preporuku i savjet. Dijete od 15 mjeseci, djevojčica, do sada je primila sve potrebne vakcine koje su predviđene kalendarom vakcinacije i u maju bi trebalo da obavi revakcinaciju petovalentnom vakcinom. Imajući u vidu da u Banjaluci i u regionu nema petovalentne vakcine, da li preporučujete Torlakovu trovalentnu ili da se malo sačeka i da petovalentna?! Hvala, Aleksandar

Odgovor: Vaše dijete je dosad vakcinisano vakcinama koje su propisane  Kalendarom obavezne imunizacije u Republici Srpskoj (Pravilnik o imunizaciji i hemoprofilaksi protiv zaraznih bolesti, Službeni glasnik RS broj 14/13).

Ostaje Vam da revakcinišete dijete u  u 2. godini (Pentaxim od 18 mjeseci do navršena 24 mjeseca), tako da imate vremena da sačekate Petovalentnu vakcinu. Međutim, obzirom da nema nikakvih pouzdanih podataka o dostupnosti i vremenskom oviru kada bi potrebne vakcine bile dostupne, imate mogućnost vakcinisati dijete trovalentnom vakcinom, kakva je praksa i u zemljama okruženja kao i kod nas, koja je podjednake efikasnosti. Takođe, želio bih Vam skrenuti pažnju na nabavku vakcina vaninstitucionalnim kanalima kada postoji velika mogućnost nepoštovanja pravilnog skladištenja i transporta , te poštovanja svih mjera „hladnog lanca“, uz primjerenu zaštitu od oštećenja kada je sama vakcina upitna.  

Vakcinacija djece je i dalje najefikasnija mjera primarne prevencije zaraznih bolesti, i najbrži i najjeftiniji način za njihovo suzbijanje, te je potrebno da se svako dijete vakciniše, bez alternative, dostupnim vakcinama.

Umanjen bebin apetit

2. Pitanje: Poštovani, imam dječaka starog  dva i po mjeseca. U posljednjh 15 dana njegov apetit se skoro prepolovio. Hrani se isključivo izdojenim majčinim mlijekom. Uradili smo pretrage krvi i urina, i svi parametri su uredni. Pregled kod pedijatra takođe nije pokazao ništa što bi moglo ukazivati na uzrok. Inače je aktivna beba i ne pokazuje promjene u ponašanju. Interesuje me da li je uobičajeno da beba u tom određenom periodu odbija hranu, i da li trebamo da uradimo jos neke pretrage. Unaprijed zahvalna na odgovoru. Branka

Odgovor: Poštovana, ako sam Vas dobro razumio, Vaša beba dobro napreduje, odonosno uredno dobija na težini (masi), u prva dva mjeseca? Dobro se ponaša, vesela je. Stolice uredne boje i konzistencije. Beba uredno spava. Ako se samo radi o tome da beba pojede manju količinu mlijeka nego obično, potrebno je bebu češće vagati. Od drugog mjeseca preporurčuje se to činiti jednom u dvije nedjelje ili češće ako je potrebno. Ako ustanovimo nedovoljni prirast u tjelesnoj masi onda razmatramo razloge koji su mnogoborojni i koje je često vrlo teško indentifikovati.

Prvu i najozbiljniju pretnju ste otklonili najjednostavnijim i ujedno najvažnijim postupkom: odveli ste bebu pedijatru koji je, uz urađene laboratorijske analize i pregledom otklonio mogućnost infekcije kao uzroka zaostajanja u rastu.

Druga i najčešća pojava zaostatka u tjelesnoj masi je nedovoljna količina mlijeka što kod Vas, čini mi se nije slučaj. Beba postaje, nervozna, plače  brzo nakon podoja, san  je nemiran, vremesni kratak, uz zaostajanje u prirastu tjelesne mase.

Vagati bebu češće (jednom sedmično), ako nema drugih simptoma, pratiti vrijednosti da li beba dobija, stagnira ili gubi na težini, u skladu sa dobi, te  mislim da nema razloga za zabrinutost glede njegovog slabijeg apetita.

Problemi sa 13-godišnjom ćerkom

3. Pitanje: Poštovani dr Zec, moja ćerka ima nepunih 13 godina i čudno se ponaša.Na svako moje pitanje drsko odgovara, bilo da joj hoću dati neki savjet ili pomoći oko škole, uvijek isto reaguje. Zanima me Vaše mišljenje: da li je to pubertetski period ili genetski faktor, jer imamo takvu sličnu osobu u porodici, drsku i jako glasnu, voli da viče?! Da li bi joj trebao ljekarski pregled, jeste li se susretali sa takvim problemom? Još da dodam kao mala je doživjela stresove pa me je strah da je to ostavilo traga. Unaprijed hvala! Zabrinuta majka

Odgovor: Poštovana, pitanje koje ste mi postavili spada u domen dječijeg psihologa, ali ću Vam pokušati odgovoriti što jednostavnije.

Niste mi rekli kako se vaša kećrka ponašala ranije,  prethodnih godina, te da li su promjene koje ste naveli u pitanju nastale naglo, vezane i uz određenje fizičke promjene? Neophodan je svakako pregled ljekara kako bi se isključili neki drugi uzroci nastanka takvog ponašanja (anemija, hronična infekcija…).

Kako bilo, pubertet počinje prosječno u 11. godini (od 8.do 13. godine), tako da vjerujem, uz ponašanje karakteristično za taj uzrast, može se reći da je u pitanju pubertet. U tom periodu, uz pojavu očiglednih fizičkih promjena, rasta i razvoja, djeca bivaju zapljusnuti bujicom različitih vanjskih podražaja, boja, okusa, dodira, te kada se uz to doda pojava novih emotivnih i intelektualnih obrazaca i prepoznavnja istih, dominatna emocija kod djece je zbunjenost i kod pojedinih strah odnosno anksioznost.

Za razliku od prijašnjih vremena, kada Vam kažu da pubertet nije postajao u „naše vrijeme“, djeca su danas izložena neviđenim pritiscima očekivanja sredine, roditelja,  svakodnevnim modnim sugestijama sa televizije, interneta, raznih časopisa.

Kako će oni da se nose sa tim?

Drskošću, lijenošću, grubošću, „čudnim“ ponašanjem, negativizmom, sve i svako je nervira, lupanjem vratima, svađom, pretvaranjem, afektiranjem, teatralnošću,  promjenom ukupnog dosadašnjeg ponašanja, kao da ono nije ono vaše malo dijete slatko i bezazleno. Sigurno da dolazi i do izgovorenih „teških“ riječi, koje zabole, do nekakvih nečasnih radnji, ali u dubini se krije Vaše dijete koje je samo zbunjeno i uplašeno. Ne reaguju ovako sva djeca, ali većina bježe u tu zonu. Tako im je lakše.

Kako se nositi sa svim tim?

Nema sigurnog upustva. To je čitav proces na duži vremenski period, jer podsjećam pubertet traje 3,5 – 4 godine, i samo je dio čitavog procesa adolescencije. Morate da budete strpljivi i uporni. Mora da postoji zajednička „ulazna tačka“ koja predstavlja radnju, dodir, igru, putovanje, kuhanje,  ili bilo šta što može da okrzne raspršenu pažnju djeteta. I da je se grčevito držite. Da radite zajedno stvari, da se smijete kako bi se istopio oklop oko ličnosti, kako bi na trenutak dijete shvatilo da ima nekoga koga bezrezervno voli i razumije. Tek onda ste na početku.

Naravno proces nije lak i zahtjeva ogromnu energiju te se možete uvijek obratiti za pomoć dječijem psihologu koji upražnjavajući profesionalne metode nerijetko dovodi do uspjeha.