milica psihologSvakog utorka na vaša pitanja odgovara Milica Pavlović Petković, psiholog i kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut; predsjednik Savjetovališta za djecu, adolescente i odrasle “Ipostatis“ i član Društva psihologa Republike Srpske.

Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim  imenom.

Pitanja šaljite na e-mail adresu  redakcija@banjalucanke.com, s naznakom “za psihologa“.

Strah od majke i izražena ljubomora

1. Pitanje: Poštovana, nadam se da ćete mi odgovoriti na pitanje.

Bojim se svoje majke. Skoro sam poludjela. Na sve sto uradim moja majka ima prigovor, na primjer, kada ostavim cašu na sto, pita “što je tu”, a ne 2-3 centimetra na drugom mjestu na stolu. Ne odustaje dok ne  priznam da sam kriva kada me optuži za nešto, priznam da bi ona ušutjela, a njeno ponašanje se nastavlja.

Danas sam došla kući i ona je primijetila neku tačku na mome vratu. Osim sto sam fizički kažnjena za to zbog njene pomisli da je to uradio moj momak, iako se to nije desilo, rekla mi je da sam k…va!

Bezbroj puta mi je rekla da je bolje da je kamen nego što je mene rodila.

Ne osjećam se voljeno s njene strane. Čini sve da me uvrijedi i ponizi. Zatvorila sam se u sebe. Društvo kaže da sam arogantna i odvratna. Počesto su me znali ismijavati.

Studentica sam i pripremam ispite. Od majkinog nabrajanja koncentraciju ne mogu zadržati duže od jednog časa dnevno. Pored toga, pronašla sam momka i na njega se istresem za sve što mi majka uradi iako je on moja podrška u svemu. 

Takođe, imam problem sa prevelikom ljubomorom. Rastužim se, plačem i danima mi se ne priča ako me se on sjeti dva do tri puta dnevno, a znam da radi. Budem ljubomorna na to sto uvijek udovolji majci prije nego meni, a znam da to nije u redu. Nadam se da ćete mi pomoći sa uputstvom kako da na mene ne utiče majčino vrijeđanje, te da nemam toliku dozu ljubomore.

Lijep pozdrav, BB

Odgovor: Poštovana, jako je teško kad živite u okruženju u kojem nema podrške i prisutno je jako često osuđivanja. Bilo bi najbolje za Vas lično da se usmjerite na sebe, na svoje ciljeve i da sebi omogućite što bolje emocionalno stanje da možete sprovoditi svoje obaveze i kretati se ka ciljevima.

Što se tiče vrijeđanja vase majke u odnosu na Vas, ne možete je, prije svgea, mijenjati. Gledajte na to što Vas vrijeđa da je teško i neprijatno, ali hiljadu puta ste izdržali i da možete još dok ne odlučite na kraju šta je ono što možete promijeniti po pitanju uslova i načina života. Ako postoji mogućnost, postavite granice u odnosu na majku,

Ako postoje situacije u  kojima nužno ne morate ulaziti u konflikt sa njom, da ne ulazite pogotovo kada je ljuta, jer tada rasprava i pravdanje definitivno neće donijeti neko pozitivno rješenje.

Radite na odnosima koji su vam bitni, gdje se ugodnije osjećate, u kojim ste ispunjeni.

 Što se tiče ljubomore koje imate u odnosu sa momkom, bilo bi dobro da shvatite da to što mu niste uvijek na prvom mjestu ne znači da vas ne voli ili da mu je manje stalo do vas. Ljubomora Vas samo može udaljiti, a da ima neku produktivnost u odnosu – ne.

Udaljavate osobe od sebe sa ljubomornim ispadima, a koliko sam shvatila stalo Vam je da ostanete sa momkom u vezi. Vjerovatno se tu javi i strah od napuštanja, ali on može često biti iracionalan i ne potkrepljen sa činjenicama iz realnosti, a da odnos čini disfunkcionalnim.

Želim Vam da što prije postignete dobre rezultate na fakultetu i da gledate kako sebi da olakšate trenutačnu situaciju.

Višegodišnji plač djeteta zbog ostajanja kod bake

2. Pitanje: Poštovana! Majka sam četverogodišnjeg sina kojeg čuvaju bake. Od početka, odnosno od kako je imao godinu dana, do kad je trajalo moje porodiljsko, jednu nedelju ga čuva moja majka, a drugu svekrva. Problem je u tome što on svako jutro kad ga ostavljamo kod svekrve plače i ne želi da ide kod nje, dok kod moje jedva čeka.

Što se tiče njihovog ponašanja prema njemu, ono je isto, znači onako kako se jedna baka ponaša prema unuku. Ugađaju mu i jedni i drugi, ponekad mu kupe neku igračku, slatkiše, maze ga…

Što se tiče ishrane dobro jede sve što mu se ponudi kod mene i moje majke, dok kod svekrve ponekad ne želi da jede ništa ili jako slabo dok ne dođe kući.

Ona jeste pomalo “gruba” žena, ali zaista ne i prema njemu… Bar koliko smo uspjeli da vidimo kad smo tu i ne sumnjam u to. Suprug i ja zaista ne znamo šta da radimo, jer nije nam jednostavno ostavljati ga ujutro da plače za nama (i to nije mali obični plač nego vrištanje i dozivanje “mamice ne ostavljaj me”).

To traje već tri godine i nije nam jasno zašto se uvijek tako ponaša. Kad idemo kod nje drugim danom, prvo ga moramo dosta ubijediti da ga nećemo ostaviti nego da idemo svi zajedno da bi pristao da ide. Ponekad zna doći i prvo biti samo uz mene, dok se malo “oslobodi” pa se tek onda ide igrati, kao da je došao kod nekog stranca, a ne kod svoje bake koja ga još uz to čuva.

Nakon tog plača ujutro on se smiri, ali onda jedva da želi išta raditi, malo se igra, onda želi da spava ili gleda crtani jer misli da će tako vrijeme brže proći dok mi dođemo.

Pokušavala sam da razgovaram s njim, sada kad je malo veći, ali on samo krene izmišljati neke razloge tipa zato što mu kupuje čokoladicu koju on ne voli i slićno.

Ako imate neki savjet kako da se ponašamo bila bih vam zaista zahvalna, jer probali smo sve, od priče sa njim, pa ostanemo par minuta ujutro prije no što odemo, pa mu ona kupi nešto i da mu čim se pojavi na vratima, ali ništa od toga ne pomaže… On stalno plače!

Unaprijed hvala! MN

Odgovor: Poštovana majko, kako vidim iz ovoga što ste napisali vidim da ste sve što bih vam ja kao majka a i kao psiholog predložila da uradite po pitanju rješavanja problema o kojem ste pisali. Isključila bih bezobrazluk i manipulaciju od strane djeteta.

Probajte više da razgovarate sa njim o tome šta se dešava kod bake, da dobijete istinite informacije o tome zašto ne želi da bude kod nje. Sa druge strane, može da bude taj otpor ako baka nije potpuno popuštajuća i istraje u svojim granicama kao i namjerama, a on to ne može da prihvati. Mislim da ovo jako dugo traje.

Jedino još ostaje da mu nađete adekvatnije nagrade za ostanak kod bake, da sa bakom postignete dogovor o drugačijem postupanju prema njemu, to ne znači da mu sve popušta, ali da ga na neki način pridobije.

Dovedite baku u goste kada on nije kod nje, otiđite zajedno u park, neko druženje, sladoled…Kada ga ostavljate, ne trebate puno da pričate samo ga podsjetite na dogovor i odlazite na posao, što duže ostajete to više kod njega stvarate frustraciju kao i sami sebi.

Nadam se da sam vam uspjela na neki način odgovoriti.

Nekontrolisani unutrašnji strahovi

3.Pitanje: Poštovana, imam strah od svega. Brinem se za sve. I stalno mi dolaze negativne misli.

Razmišljam o tome kako sam sigurno bolesna, kako neću dugo, ili ako je neko meni drag odsutan od kuće, odmah pomišljam na najgore i provjeravam da li je dobro. Počinjem se brinuti za sebe jer ne znam zašto mi se to dešava. Da li ja trebam kakvo liječenje ili šta da poduzmem? Hvala. D. J.

Odgovor: Poštovana, ovo što se napisali karakteristike su generalizovanog anksioznog poremećaja kojeg najprije karakteriše javljanje neodređenog, slobodno lebdećeg straha, odnosno hronične strijepnje (anskioznosti) koja ne mora uvijek biti vezana za neki konkretan sadržaj ili situaciju u kojoj se osoba nalazi.

Često osoba koje pate od ove vrste problema zapravo osjećaju hroničnu napetost,  stalno brinu unaprijed i rijetko kada se osjećaju opušteno. Česta uvjerenja su oko toga da morate da neprestano brinete jer to je jedini način da se predvide i spriječe, moguće nezgode i loše okolnosti u hipotetičkoj i sasvim neizvijesnoj budućnosti.

Ono što je jako bitno i neophodno, prije svega jeste činjenica da takvom vrstom razmišljanja i hroničnom brigom zapravo ništa ne spriječavate niti sebe činite spremnijom za potencijalne poteškoće već upravo na taj način stvarate i održava stanje stalne aknsioznosti.

Bilo bi dobro da naučite kako da se suočavate sa svojim strahovima, da manje brinete, odustanete od odmažućeg načina razmišljanja kako je neophodno stalno držati kontrolu da bi se preduprijedile loše stvari. Svakako mislim da bi bilo dobro da potražite stručnu pomoć da li bi to bilo psihijatra ili psihologa da ne biste upali u potpuno disfunkcionalnu spiralu brige i time bitno narušili svoje funkcionisanje kao i kvalitet života.