Svakog utorka na vaša pitanja odgovara Milica Pavlović Petković, psiholog i kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut; predsjednik Savjetovališta za djecu, adolescente i odrasle “Ipostatis“ i član Društva psihologa Republike Srpske.
Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim imenom.
Pitanja šaljite na e-mail adresu redakcija@banjalucanke.com, s naznakom “za psihologa“.
Da li nešto fali?!
1.Pitanje: Imam problem da nakon obavljanja neke aktivnosti ili bilo čega, sama sebe opterećujem da nisam nešto zaboravila. Na primjer, idem u prodavnicu i kada dođem kući jedno vrijeme neprestano razmišljam o tome da li sam vratila dovoljno novca, koliko sam novca imala, šta sam izgubila … i stalno me proganja taj osjećaj “da nešto fali”… Unazad nekoliko mjeseci me to muči i postaje sve gore. Više ne opterećujem sama sebe već i porodicu ispitiujući da nisam nešto zaboravila, je li sve tu… Da li je to nekakav psihički poremećaj ili sta bi moglo biti, kako bih se riješila? Hvala. M.K.
Odgovor: Poštovana, usljed preplavljenosti obavezama, svakodnevne izloženosti stresu, emocionalnoj napetosti mogući je pad koncentracije. Da li je problem psihološke prirode ili somatski uzrokovan, to je najbolje da provjerite na taj način što ćete prvo obaviti pretrage kod doktora; ako sve bude u redu, onda potražite psihološku pomoć.
Za početak, prije odlaska u prodavnicu, zapišite spisak potebnih stvari u nekakav blok ili radite neku drugu aktivnost i provjerite kada se vratite. Pokušajte razmišljati dalje „Šta je najgore u tome što nešto fali…“ da biste otkrili šta je to na neki način što Vas plaši.
Samopouzdanje – šta je to?!
2. Pitanje: Poštovana, već duži vremenski period sam bez posla i zbog toga se veoma loše osjećam, odnosno osjećam se manje vrijednom, tim više što sam godinama radila i brinuli se o sebi. Vrijedna sam i ništa mi nije teško. Međutim, u mojoj familiji svi rade, a primanju su im iznad prosjeka. Iako tvrde da to nije tako, ja neprestano vidim prijekor u njihovim pogledima jer nisam zaposlena. I ma koliko se trudila i radila neke svakodnevne obaveze, ja i dalje ništa ne vrijedim jer ne pridonosim familiji. Često imam krize zbog toga, zatvrama se u kuću, plačem. Kako objasniti ljudima koji rade da se i ja trudim i borim, ali da je danas jednostavno teško naći posao? N. S.
Odgovor: Poštovana, samopouzdanje predstavlja način na koji vidimo sebe i mislimo o sebi i vrijednost koju dodjeljujemo sebi kao osobi. Prije svega mi kao ljudska bića, često sebi procjenjujemo vlastitu vrijednost, a ne naše postupke. Često sebi govorimo kako nismo dovoljno vrijedni, glupi smo, kreteni, bezvrijedni, beskorisni. Većina ljudi koristi ove riječi za opis sebe u trenucima kada se suoči sa stresnim situacijama sa kojima je teško izboriti se, a u Vašem slučaju kada ste ostali bez posla.
Bilo bi dobro da sebe prestanete samoobezvrijeđivati jer je to usmjereno na kritiku i obezvrijeđivanje vlastite ličnosti. A osoba sklona samoobezvrijeđivanju obezvrijeđuje sebe kao osobu (misli da je manje vrijedna, neadekvatna, loša i sl.) kada stvari ne idu onako kako je ona zamislila, kada ne postiže željeni cilj, kada se desi situacija gdje se procjenjuje kao manje vrijedna.
Na taj način kod sebe stvarate negativna nezdrava osjećanja kao što su bijes na sebe, osjećanje krivice, potištenost. Ova osjećanja i način razmišljanja Vam neće pomoći da lakše i bolje djelujete u odnosu na druge kao i praktično djelovanje po pitanju pronalaska posla. Bilo bi dobro da za razliku od nalaženja sopstvenih mana, pogrešnih stvari navedete, odnosno zapiše ili se podsjeite na isključivo svoje dobre osobine, postupke koje ste uradili, pomogli drugima itd. Na ovaj način da dosadašnje negativno vrednovanje sebe prebacite fokus na pozitivno vrednovanje.
U suštini ako ostali nisu zadovoljni sa tim što trenutačno nemate posao, do njih je što Vam otvoreno ne kažu šta očekuju od Vas i nakoji način.
