milica psihologSvakog utorka na vaša pitanja odgovara Milica Pavlović Petković, psiholog i kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut; predsjednik Savjetovališta za djecu, adolescente i odrasle “Ipostatis“ i član Društva psihologa Republike Srpske.

Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim  imenom.

Pitanja šaljite na e-mail adresu redakcija@banjalucanke.com, s naznakom “za psihologa“.

Kako živjeti sa problemima unutar familije?

1.Pitanje: Poštovani, kako naučiti prihvatiti da neke stvari ne možemo da promijenimo i da prihvatimo situaciju i okolnosti u kojima se nalazimo? Konkretno se to odnosi na ljude i odnose unutar moje familije. Ti odnosi itekako utiču na mene, a ja ih promijeniti ne mogu. S obzirom na to da se radi o bliskim porodičnim odnosima, ja ih izbjeći ne mogu, dio su moga života, a često me frustriraju i čine nezadovoljnom. Unaprijed hvala. M. S.

Odgovor: Poštovana, u većini životnih situacija mi razmišljamo racionalno, samopomažući. Često po pitanju određenih aspekata našeg života mi budemo iracionalni, odnosno iracionalno, odmažući razmišljamo.

Iracionalno razmišljanje je štetno jer nas uvodi u nezdrave emocije kao što su anksioznost, mržnja, depresija, bijes panika, stid, osjećanje krivice, te samim tim i disfunkcionalna ponašanja  kao što su izbjegavanje, prokrastinacija, agresivnost, autodestruktivnost, zavisnosti.

Sklonost da svoje želje i preferencije pretvaramo u apsolutističke zahtjeve, moranja i trebanja. Ono što je poželjno apsolutno mora biti, a ono što je nepoželjno apsolutno ne smije biti. Samim tim često imamo razmišljanja da bi nas drugi “morali” poštovati, pustiti na miru, poštovati naše granice, emocije i način života, a realnost često pokazuje da je to drugačije. Da oni to “ne moraju” i tada kod nas raste frustracija.

Znači, bilo bi poželjno da razmišljamo na način da bi bilo lijepo da nas ispoštuju, ali to ne znači da moraju. U suštiti je tako, jer mi nemamo pravo da mijenjamo druge, kao ni svijet u kojem živimo.

Da bi bolje funkcionisali, ne bi sebi stvarali emocionalne probleme, možemo samo mi naučiti razmišljati pomažući i da u skladu sa tim donesemo odluke hladne glave u odnosu na druge, često nam samo to teže ide u bliskim odnosima jer mi sa druge strane sami sebi postavljamo zahtjev „da ne bi trebali povrijediti nama drage ljude i ako to činimo, loši smo“.

Ali, bitno je da možemo sebe dovesti u emocionalnu stabilnost da možemo racionalno reagovati u odnosu na druge ljude.

Život prepun obaveza

2.Pitanje: Poštovana, ja imam mnogo obaveza i bukvalno trčim iz dana u dan da ih završim, i često se pitam dokle tako?! Rekla bih da je to klasična borba za život, za egzistenciju, a onda oko sebe vidim ljude koji su uvijek nasmijani i dotjerani, svježe našminkani i slično, pa se pitam ponekad da li ja živim normalno i da li je sa mnom sve u redu? Da li je moguće da sve te žene koje srećem po gradu zaista imaju vremena na pretek ili samo sjajno organizuju svoj život? Koji mi savjet možete dati po tom pitanju? Ja sam, na primjer, jutros istrčala iz kuće na posao, sa još svježim lakom na noktima i strogo pazeći da taj isti lak ne upropastim. Navodim Vam jedan banalan primjer, a on je želja da bez obzira na sve budem uredna. Noću učim, pa se znalo desiti da od iscrpljenosti zaspem na tepihu, dokasno znam peglati, kuhati ručak za naredni dan,.. Isto tako, trpi mi društveni život, imam mnogo prijatelja i teško je da se sa svima njima viđam u onoj mjeri u kojoj bih željela; s druge strane, moji prijatelji isto rade i imaju niz drugih aktivnosti, ali uvijek imaju vremena za kafu i druženje, pa se pitam gdje ja to griješim? Hvala. Sanda

Odgovor: Poštovana, današnji način života dopušta nam jako malo vremena za relaksaciju i posvećenosti sebi. Često sami sebi govorimo kako stalno nešto treba da uradimo, završimo, koje još obaveze imamo da završimo i ispunimo.… ipak, naš organizam ne može da prati tempo koju mu mozak zadaje pa se često dešava da dolazi do tzv. sagorijevanja – osjećamo se ne samo umorno i iscrpljeno na fizičkom nivou već i na psihičkom planu osjećamo prazninu, napetost, strah i razdražljivost.

Ono što je potrebno  je da damo sebi „time out“ od posla ili drugih odgovornosti koje imamo kako bismo se odmorili i obnovili sopstvenu energiju.

Postoje određeni načini kako da sebi organizujete vrijeme samo za sebe, odnosno obnavljanje vlastitih kapaciteta. Da imate vrijeme za odmor, vrijeme za rekreaciju i  vrijeme za druženje. Važno je da obezbijedite sebi dovoljno vremena kako biste postigli sve tri stavke.

Vrijeme za odmor podrazumijeva da sve svoje aktivnosti ostavite po strani, potpuno se „isključite“ i dozvolite sebi samo da „budete“ bez ikakvih opterećujućih misli.

Vrijeme za rekreaciju će vam omogućiti da obnovite energiju i osjetite elan. Ovo vrijeme uključuje obavljanje onih aktivnosti koje vam pričinjavaju zadovoljstvo u kojima možete da se zabavite i „igrate“.

Vrijeme za druženje  je obezbijeđeno za vama drage prijatelje, kućne ljubimce, rođake ili osobu sa kojom ste u emotivnoj vezi.

Kada ste sa njima zaboravite na vaše ciljeve i odgovornosti i prepustite se radosti interakcije s vama dragim ljudima. Ako pretjerano radite i mislite o svom poslu, razmislite o tome koliko Vam vremena ostaje za neku od tri gore navedenih stavki.

Koliko se uključijete u aktivnosti koje nisu dio vašeg posla i koliko vremena posvećujete sebi? Definišite svoje želje, šta je ono što biste voljeli promijeniti kod sebe i u odnosu na šta. Krenite polako djelovati u odnosu na jednu po jednu želju.

Naučite da budete zadovoljni sami sa sobom, a samim tim ćete biti zadovoljniji u odnosu sa drugima.