Svakog utorka na vaša pitanja odgovara Milica Pavlović Petković, psiholog i kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut; predsjednik Savjetovališta za djecu, adolescente i odrasle “Ipostatis“ i član Društva psihologa Republike Srpske.
Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim imenom.
Pitanja šaljite na e-mail adresu redakcija@banjalucanke.com, s naznakom “za psihologa“.
U partnerima tražim oca, sa majkom nisam bliska!
1.Pitanje: Poštovana, imam 25 godina i probleme skoro u svakoj vezi u kojoj sam se do sad našla? Međutim, ono što sam primijetila kod sebe jeste da od svakog momka očekujem da na neki način zamijeni ulogu mog oca. Da me pazi, čuva, čtiti, ali da prema meni ne bude strog (za razliku od mog oca). Nego, eto da me nikome ne da i da je uvijek za mene dostupan. Dosta mislim o tome u posljednje vrijeme i bojim se da mi to ne bude predstavljalo problem u braku.
Moj otac je stalno odsutan, jako puno radi i samo je vikendom kući. Inače me mnogo voli, ali je mnoogo strog i patrijarhalan pa često puta zna da me mnogo uvrijedi i pokušava stalno da dominira nada mnom.
S druge strane, s majkom provodim svaki dan ali apsolutno nismo vezane. Nemamo izgrađen taj odnos majka – kćerka. Ne pričamo ni o čemu, ne pijemo kafu skupa, ne šetamo, ne idemo u šoping – ništa.
Molim vas da mi malo pojasnite ovu moju situaciju i ovaj problem, koji sam ja uočila. Ali prosto ne znam kako da se nosim s tim, sve više me to tišti. Lijep pozdrav, Š.
Odgovor: Poštovana, pošto je očito da Vas dosadašnji način razmišljnja kao i zahtjevi usmjereni na drugu osobu ne vode ka ciljevima i vrijednostima za koje procjenjujete da su bitni bilo bi dobro da to promijenite u smislu da se ne pitate „Zašto“ ja to hoću, nego „Kako“ da to promijenim.
Da se riješite uvjerenja „Da on mora da bude uz mene i a na taj način pokaže da sam mu ja na prvom mjestu, da mu je stalo do mene“, u preferencijski način „ Da to što ne bude uvijek uz mene i ne podržava svaku moju ideju, povuče granicu, ne znači da mu nije stalo do mene ili me želi odgurnuti od sebe, nego da ima pravo na svoje mišljenje“.
Da nije katastrofično povlačenje granica od strane partnera, nego prihvatanje njegove ili svoje „male“ autonomije u interpersonalnom odnosu na koju svaka individua ima.
Neophodna nam je na kraju da bi mogli i da budmo opušteni, da nam bude lijepo, a da nam je partner tu. Mislim da bi bilo dobro da razmislite na koji način bi bilo dobro da prestanete sa de dokazujete ocu “Da ste dovoljno dobri“, kako samu sebe a tako i njega da naučite da Vas bezuslovno prihvati i da ste ljudsko biće koje ima pravo na pogrešku, kao i na vlastitu odluku.
Odnos sa majkom možete da unaprijedite ako želite i da radite na bliskosti koje do sada nije bilo, možete, nikada nije kasno. Preuzmite incijativu, pozovite je na kafu, otiđite u šetnju, razgovarajte o temama o kojima prije niste, da će ići sve lijepo i glatko, ne. Ali ukoliko Vam je to bitno, istrajaćete u tome i doći će do pozitivne promjene u odnosu.
Crna magija i intuicija
2.Pitanje: Poštovana, imam dva pitanja. Vaši odgovori mi mogu puno pomoći u rješavanju nekih problema.
Šta Vi mislite o crnoj magiji? Često razmišljam o tome pa bih voljela čuti stručno mišljenje. I šta mislite koliko trebamo dozvoliti da nam intuicija pomaže pri rasuđivanju u važnim životnim situacijama?
Unaprijed hvala za odgovore.
Srdačan pozdrav, Dajana
Odgovor: Poštovana, nažalost moj domen nije crna magija i ne bih mogla adekvatno da odgovorim na ovo pitanje.
Što se tiče intuicije, to je po mnogima nešto što nema objektivno i naučno dokazanu osnovu. Ali često se zna desiti da nekoga pomislimo i baš taj dan njega da vidimo. Sa čim je to povezano niko ne zna, iako postoje mnoge grane čak i u psihologiji koje se bave istraživanjem tog fenomena?!
Mislim da bi bilo dobro da naučite da se oslanjate na vlastita osjećanja i misli koji su u skladu sa realnošću i za koje možete da dobijete potvrde kroz vlastito djelovanje. To je ono što je u suštini ispravno i tačno i sa čim bi bilo dobro da se vodimo kroz život i donošenje bitnih odluka.
