Svakog utorka na vaša pitanja odgovara Milica Pavlović Petković, psiholog i kognitivno-bihejvioralni psihoterapeut; predsjednik Savjetovališta za djecu, adolescente i odrasle “Ipostatis“ i član Društva psihologa Republike Srpske.
Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim imenom.
Pitanja šaljite na e-mail adresu redakcija@banjalucanke.com, s naznakom “za psihologa“.
Da li sam bolesno ljubomorna?
1.Pitanje: Poštovana Milice, možete li mi reći sta znači izraz “bolesno ljubomoran”, da li se to liječi, da li vi to liječite i na koji način? I ako liječite, kako Vas mogu kontaktirati? To je “epitet” koji sam dobila od bliske osobe više puta, a ja nikako ne želim biti bolesna ako za to postoji lijek! Svetlana (28)
Odgovor: Poštovana, to što ste dobili određeni „epitet“ ja ne znam da li je tačno jer nisam mjerodavna da nekome dajem etiketu za nešto u šta nemam uvid, odnosno nisam sa Vama razgovarala. Napisaću razliku između ljubomore i posesivnosti, pa ako se pronalazite i vidite da Vam Vaše ponašanje odmaže u odnosu sa bliskom osobom možete me kontaktirati. Informacije o meni možete naći na sajtu Ipostatis, kako je i navedeno gore u osnovnim informacijama o meni, odnosno mome profesionalnom segmentu.
Ljubomora predstavlja jednu vrstu straha da osobe da može biti ostavljena zbog postojanja neke treće osobe. Jedna od osoba u vezi postaje ljubomorna tek onda kada uvidi da postoji realna opasnost da izgubi osobu sa kojom je u vezi. Za ljubomoru mora postojati neki povod u realnosti (neko ponašanje koje jedan od partnera inicira, na primjer flertovanje).
Svako od nas je ponekad ljubomoran. To može nekada biti opravdano, a nekada neopravdano (biti isključivo odraz lične nesigurnosti). Osoba koja je ljubomorna kada uvidi da ne postoji realna opasnost da bude ostavljena, prestaje da bude ljubomoran/na, što nije slučaj kod posesivnosti. Dakle, ljubormora je prolazna, a posesivnost često nije.
Za razliku od ljubomore, posesivnost je iracionalni strah u čijoj su osnovi nerealistične procjene pojedinca da može biti ostavljen/na, prevaren/na i odbačen/na. Na emotivnom planu osoba jako strijepi ne samo da će biti ostavljena, već i da će se osjećati povrijeđeno, bijesno i da neće moći da podnese ta osjećanja (užasavenje), ili život bez partnera. Na nivou ponašanja, osoba koja je sklona posesivnosti u svemu vidi znakove potencijalnog ostavljanja ili prevare, aktivno traga i konstruiše (fantazira) realnost tako da pronađe potvrdu i “dokaze” za svoje sumnje.
Nepovjerenje u partnera
2.Pitanje: Poštovana, nešto što mi predstavlja veliki problem je nepovjerenje u momka, odnosno stalno me proganjaju neke sulude misli. Već dugo smo zajedno, jedno drugome smo prvi od poljupca pa nadalje. Ja sam inače otvorena što se tiče komunikacije a on je povučen i ne priča puno, u početku veze je imao moje apsolutno povjerenje i stalno sam insistirala da uvijek i sve jedno drugome govorimo i ja sam to i radila. Dajana
Odgovor: Poštovana, bilo bi dobro da prije svega razmislite odakle to nepovjerenje ide i da li za tim postoji neka realna osnova. Često same naše pomisli ne znače nužno da su tačne, sve misli koje imate u odnosu na momka bilo bi dobro da preispitate kroz realnost, odnosno Vaš odnos, da li zaista postoje ponašanja od strane partnera koja su realna i da li postoji osnova za Vaše nepovjerenje u odnosu na njega. Da nakon toga „hladne“ glave sjednete i otvoreno o tome pričate, a tek nakon toga da možete donijeti odluku u odnosu na Vašu vezu.
