Svake srijede na Vaša pitanja odgovara stručnjak – ljekar Aleksandar Zolak, zaposlen na Univerzitetskom kliničkom centru RS, na odjelu Konzervativne ginekologije. Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim imenom, ali je neophodno da navedete godinu rođenja.
Pitanja šaljite na e-mail adresu redakcija@banjalucanke.com
GENITALNE BRADAVICE
1. Pitanje: Zdravo! Imala bih nekoliko pitanja u vezi uklanjanja šiljastih kondiloma.
Već devet mjeseci imam obilan sekret, svrab i peckanje spoljnih genitalija. Četiri mjeseca nakon redovnog krvrenja imala sam nesnosne bolove spoljnih genitaija, otok i crvenilo.
Koristila sam Kanesten kremu koju mi je ginekolog propisivao, polyginax, macmiror vaginalete. Ništa mi nije pomoglo! Uradila sam vaginalni i cervikalni bris gdje je otkrivena Ureaplasma urealiticum i Stafilococcus aureus. Koristili smo i partner i ja doxiciklin 10 dana. Terapiju smo ponovili.
Sama sam prilikom tuširanja osjetila promjene spolja prije tri mjeseca koje su mi bile sumnjive i otišla kod ginekologa koji mi je utvrdio šiljaste kondilome i na spoljnim genitalijama, ali i u vagini, na cerviksu ih nije bilo.
Odmah sam se obratila ljekaru u GAK Banja Luka, radili su termokauterizaciju. Moj oporavak je trajao mjesec dana, sa bolovima, svrabom, curenjem rane. Na ranama su mi se nakon pet dana pojavili opet kondilomi. Ljekari su mi savjetovali da opet nakon 6 sedmica od zahvata urade termokauterizaciju.
Skeptična sam, čitala sam i za metode otklanjala laserom, radio talasima, tečnim azotom i condilox krem ili aldara. Probala bih nešto drugo jer se nadam da je oporavak kraći. Ne znam koliko su efikasne. Maksimalno sam se posvetila podizanju imuniteta raznim preparatima kako alternativne medicine tako i sintetskih preparata koje su mi prepisali ljekari. Očajna sam, molim za savjet. Mila (22)
Odgovor: Genitalne bradavice, ili kondilomi su dosta česti, iz razloga što je većina odraslih, seksualno aktivnih osoba inficirano HPV virusom. Razlika je samo u tome što se bradavice kod nekih pojave, a kod nekih ne. Kada se jave, ne daju simptome, osim eventualnog svraba, tako da sve ovo što ste pored svraba pobrojali možete pripisati kolpitisu, ili narodnim jezikom rečeno, bijelom pranju, koje se liječi drugačije.
Ključni faktor ovdje, kao i kod većine patoloških stanja, je odbrambeni mehanizam koji svako od nas ima. Kod onih koji imaju dobar imuni sistem bradavice se neće pojaviti, ili ako se pojave, pojaviće se u blažem obliku – biće manje, malobrojnije, i neće se brzo širiti.
Da bi se organizam sam izborio sa infekcijom potrebno je određeno vrijeme, od šest mjeseci, pa do dvije godine. Pod ovim “izborio”, misli se na prevođenje infekcije iz manifestnog stanja (vidljive bradavice), u latentno stanje, tj. virusi će i dalje biti prisutni u organizmu, ali neće davati patološke promjene koje se mogu detektovati. Sličnu situaciju imamo sa herpesom oko i u ustima, i nekim drugim lokalizacijama, za koje znamo da se javljaju u slučajevima stresa, prehlade, iscrpljenosti. U ovim stanjima, kada imamo vidljive bradavice, potrebno je pomoći organizmu da suzbije infekciju, i da se ona prevede u pomenuto latentno stanje. To se može postići kremama i mastima, poput Aldare, ali je taj vid liječenja dugotrajniji, i daje slabije rezultate.
Ono što se kod nas češće praktikuje je mehaničko uklanjanje bradavica, bilo smrzavanjem, spaljivanjem, bilo isijecanjem ako su veće i slivene. Nakon ovoga se može koristiti krema preventivno, mada se to rijetko preporučuje, uzimajući u obzir dobre rezultate samog zahvata. Nekada se desi, kao kod vas, da se ponovo jave, kada je imunitet slab, ili zbog nekog razloga opadne, i tada ne treba očajavati, već biti istrajan i strpljiv. Pod istrajnošću mislim i na ponovne intervencije, poput kauterizacije koju ste već jednom radili.
Ožiljci po pravilu ne ostaju, ili su jedva vidljivi, jer se spaljuje samo površinski sloj kože. Da rezimiram, morate dati vremena organizmu da se sam izbori sa virusima, i u međuvremenu uklanjati bradavice kada se jave, da se ne bi pretjerano raširile. Potrebno je, valja napomenuti, i da partner ode na pregled, da bi se vidjelo da li kondilomi postoje i kod njega.
BOLOVI NA POČETKU TRUDNOĆE
2. Pitanje: Poštovani, 23. oktobra trebala sam da dobijem menstruaciju, međutim nisam. Oktobra 27. uradila sam test i utvrdio mi je trudnoću.
Na pet dana prije nego sam trebala dobiti ciklus pratila me povišena temperatura, mučnine, ponekad i bolovi i grčevi u stomaku koji traju po pet minuta i prestanu; na svako tri do četiri sata su se ponavljali. Međutim, ti bolovi u stomaku još uvijek traju i ponove se. Najčešće mi se dese dok ležim i kad pođem da ustanem. Imam li razloga za brigu ili je to normalno? M.D.(23)
Odgovor: Prvo, testovi koji se uzimaju u apotekama su dosta nepouzdani, naročito ako se rade ubrzo nakon izostanka menstruacije. Najbolja metoda za utvrđivanje rane trudnoće jeste hormon Beta HCG iz krvi, koji se radi u većini laboratorija, i koji košta otprilike kao i spomenuti testovi.
Drugo, ako ste i ostali u drugom stanju, tegobe koje navodite gotovo sigurno nisu vezane za trudnoću, koja je još toliko mala da slične problem ne može izazivati. U ranim trudnoćama rasplet ide po principu sve ili ništa, i ovo znači da će završiti pobačajem, ili nastaviti da se razvija. U manjem broju slučajeva, trudnoća se nastavlja do kraja, uz probleme, koji se manifestuju prvenstveno krvarenjem. Kada se u ranoj trudnoći krvarenje javi zajedno sa bolovima, to je gotovo sigurno znak početnog pobačaja, i tada su prognoze loše. Pošto vi niste krvarili, mislim da je sa eventualnom trudnoćom sve u redu, a da su bolovi prolaznog karaktera, i posljedica nečega drugog, tj. vezani su za neke od okolnih organa, ili obične virusne prehlade.
KRVARENJE POSLIJE CARSKOG REZA
3. Pitanje: Poštovani, prije četiri godine rodila sam carskim rezom. Na kontrolama poslije sve je bilo u redu. Menstruacija mi je uvijek redovna (25-30 dana), bez jačih bolova, sa umjerenim krvarenjem. Međutim, često mi se dešava „međumenstrualno krvarenje“, koje se uglavnom pojavi kada mi je otprilike ovulacija. Ne mogu reći da je to prava krv, više je taj iscjedak roskast i proziran, ponekad smeđkast. Pojavljuje se dan-dva, a onda prestane. Moram napomenuti da nisu prisutni nikakvi bolovi. Prestane da se pojavljuje možda dva-tri mjeseca, a onda se šest narednih pojavljuje uzastopno. To mi se počelo dešavati poslije poroda mnogo češće, dok mi se prije dešavalo samo u stresnim situacijama. Posjećujem redovno ginekologa radi kontrolnih pregleda i uvijek je sve u redu. Posljednji papa sam radila prije mjesec dana i uredan je, stepen čistoće 2, bez ikakve terapije. Molim i Vaše mišljenje po pitanju ovoga, jer buni me zaista ako je ginekološki sve u redu, da li može postojati drugi razlog zašto se to dešava i da li se to može nekako „izliječiti“, jer mi svaki put bez obzira što znam da su mi recimo plodni dani, to stvori nervozu i brigu. Unaprijed zahvalna MN (31)
Odgovor: Ako ste redovni na ginekološkim pregledima, mislim da nemate razloga za brigu. Kod vas se radi o tzv. spotting krvarenju, koje je dosta često kod žena u reproduktivnim godinama, i posljedica je naglog pada nivoa estrogena koje se dešava neposredno oko ovulacije. Ovo krvarenje nekada može da ukazuje i na anovulatorne cikluse, ali se to dosta rjeđe dešava iz tog razloga. Terapije nema, osim možda nekih kontracepcijskih metoda, ali smatra se da nema potrebe za njom, jer je krvarenje vrlo oskudno. I za kraj, da ponovim još jednom- nemate razloga za nervozu i brigu, pošto objektivno nemate ni problem.
PREEKLAMSIJA
4. Pitanje: Prva trudnoća, dijagnoza preeklamsija ustanovljena je tek kad su me porodili hitnim carskim rezom. Do tada, iako sam ležala gore, niko nije spomenuo da je to u pitanju, niti su rađene pretrage. Pritisak je išao do 200/130. Elem, porod je završen carskim rezom u 32. nedjelji. Ono što mene zanima, kolike su šanse da se ista dijagnoza ponovi (genetski nema predispozicija pa sam ipak fasovala), kako to preduhitriti i šta uopšte uraditi da trudnoća bude normalna po mene i bebu?! Planiram drugo dijete. Znam žene koje su normalno rodile po troje djece ali su ušle u 9-ti mjesec, ali isto tako znam majku koja je ostala nepokretna, a po mišljenjima doktora, to je zbog preeklamsije. Strah s jedne strane, želja s druge strane pa me zanima Vaše mišljenje. Hvala, Daca (34)
Odgovor: Iako ste, kako kažete, ležali gore, preeklampsija vam nije dijagnostikovana zato što je niste imali. Preeklampsija je stanje koje se manifestuje vrlo visokim pritiskom, i koje se mora rješavati vrlo brzo, jer u suprotnom vodi u eklampsiju. Eklampsija je stanje u kojemu je u opasnosti život i trudnice i bebe, koje se manifestuje generalizovanim grčevima, gubitkom svijesti, i prestankom disanja.
Preeklampsija je, dakle, stanje koje ne traje dugo, i koje se mora riješiti na jedan od dva načina – terapijom za obaranje i kontrolu pritiska, ili završetkom trudnoće, kako je bilo u vašem slučaju.
Elem, šanse da se ponovi slična situacija su dosta veće nego što je to slučaj sa ženama koje je nisu imale. Ne zna se uzrok, ali se pretpostavlja da trudnoća kod nekih žena “zbuni” imuni sistem, i dovede ga u situaciju da se “bori” sa njom. Strah je donkle opravdan, ali nije razlog da odustanete od naredne trudnoće. Ono što vi možete uraditi jeste da uđete u trudnoću što spremnija, u dobroj fizičkoj i psihičkoj kondiciji. Ginekolog će vam savjetovati redovno mjerenje pritiska, kao i bjelančevina u urinu. U slučaju da nešto od ova dva parametra počne da odstupa od normalnih vrijednosti, ili u slučaju pojave otoka po tijelu, savjetovaće hospitalizaciju.
