pedijatrica TodorovicSvakog četvrtka na Vaša pitanja odgovara stručnjak–ljekar Ljiljana Todorović, zaposlena u Pedijatrijskoj ambulanti “Bambi” u Banjaluci.

Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim  imenom.

Pitanja šaljite na e-mail adresu redakcija@banjalucanke.com

RAD U VRTIĆU SA HERPES ZOSTEROM

1.Pitanje: Da li mogu raditi u vrtiću sa herpes zosterom? Doktor porodične medicine mi je rekao da mogu, koliko je to sigurno? N.M

Odgovor: Poštovani, herpes zoster u pravilu nije zarazno oboljenje, već reaktivacija virusa koji se nalazi u Vašem organizmu. Do zaraze može doći u rijetkim slučajevima, samo direktnim kontaktom sa promjenama na koži, što se može izbjeći adekvatnom zaštitom i redovnom higijenom.

Rad u vrtiću je u takvom stanju više za Vas rizičan, nego za djecu, jer prilikom izbijanja herpesa Vaš imunitet dosta oslabi, te je mogućnost zaraze“ vrtićkim infekcijama“ veća, tako da je moja preporuka da ipak ne radite dok  vam se  imunitet potpuno  ne oporavi.

KAD SE DJECA TUKU, KAKO DA SE RODITELJI POSTAVE?

2.Pitanje: Poštovana, imamo dvoje klinaca – od 6 i 2 godine. U posljednje vrijeme su se počeli tući, do sada nikada nisu. Kako da se mi, roditelji, postavimo u takvim situacijama? Inače, mi djecu ne tučemo, tako da je to „pokupljeno iz vrtića“. Sara

Odgovor: Poštovana, bratska ili sestrinska ljubav često podrazumijeva i međusobne sukobe, koji mogu preći u fizički obračun. To je normalna pojava u svakoj porodici i ne treba da Vas zabrinjava, pogotovo ako djeca idu vrtić, gdje uče nove obrasce ponašanja u kolektivu, koje do tada nisu ispoljavali u međusobnim odnosima.

Važno je  utvrditi koje dijete započinje sukobe i nikada ne okrivljavati pojedinačno dijete ako niste sigurni ko je započeo tučnjavu. Kada ustanovite ko je najčešće pokretač sukoba, porazgovarajte sa tetama u vrtiću o njegovom ponašanju u kolektivu i mogućim problemima sa drugom djecom.

Vi kao roditelj ne trebate primijenjivati bilo kakav oblik fizičke kazne kad dođe do tučnjave, ali morate biti strogi i istrajni  i primijenjivati druge oblike kazne ako njihovo ponašanje krene u bilo kakav oblik tučnjave. Ali ih isto tako i  pohvalite  i nagradite svaki put kada poštuju Vaša pravila i provedu dan bez tučnjave. Ukoliko djeca nemaju u kolektivu problema sa drugom djecom, takvo ponašanje kod kuće će se uz Vaša strožija pravila i mnogo strpljenja polako izgubiti.

HISTERIČNO VRIŠTANJE 

3.Pitanje: Poštovanje! Dijete mi ima 2.5 godine i u fazi je kada histeriše ako nešto ne bude po njegovom. Vrišti, plače, baca se po podu. Kako da se ponašamo? Jedni nam govore da to ignorišemo i da će prestati kada vidi da ne reagujemo, ali smo dovedeni u situaciju da se i u javnosti tako ponaša, a tada ga ne možemo ignorisati… Hvala, T.I.

 Odgovor:  Poštovana, napadi histerije koje Vi opisujete su sasvim normalna pojava u uzrastu od druge do četvrte godine.

U drugoj godini života dijete prolazi kroz  psihološki stadijum personalizacije , otkrivanje svojeg JA, kada počinje razvijati svoju samostalnost i individualnost. Tada se dešava, da  ukoliko im roditelji ne ispunjavaju u  trenutku njihove želje i zahtjeve, izražavaju nezadovoljstvo napadima histerije, udaranjem, vrištanjem i drugim ispadima, da bi ostvarili željeni cilj.

Savjeti koje su Vam davali da ignorišete takve ispade su dobri i poželjni, iako je to u pojedinim situacijama kada ste u javnosti, teško izvodljivo. Važno je istaći da u tim trenucima ne galamite na dijete i ne sprovodite fizičku silu (u našem narodu popularno “batina je iz raja izašla“), nego pokušate ostati smireni i ne popuštati djetetu, dok se samo ne smiri.

Ukoliko mu jednom popustite, taj postupak će samo djetetu još više pokazati da može i svaki sljedeći put na isti način dobiti što želi. Vježbajte takav stav kod kuće gdje možete lakše istrpiti djetetove ispade ignorisanjem i budite uporni.

Dijete će vremenom usvojiti ispravne obrasce ponašanja ukoliko Vi  budete  istrajni u tome, a onda i izlazak u javnost neće biti toliko traumatičan za Vas.