Odgojiti djecu jedan je od najtežih zadataka na svijetu, saglasni ste, zar ne? Ali, kada se taj posao vrši iz dana u dan, lakše se gura, osim kada shvatite da nastupa neka nova faza djetetovog razvoja. Što je sad to, otud sada to, kako sada to?  

Faze razvoja su neminovne, a da bi znali što možete očekivati od svog djeteta zavisno od njegove dobi, ili na što morate paziti kako bi faza u kojoj se nalazi vaše dijete mogla biti dobra predfaza za sve sljedeće faze – donosimo vam neke osnove – što možete očekivati i čemu morate posvetiti veću pažnju.

Djeca su individualna. Ma individualni smo i mi sami, ali svako će dijete proći sve te faze. Neko malo prije, neko malo kasnije. 

To je znak da oni rastu i roditelji jednostavno moraju shvatiti da, uprkos tome što su još uvijek mali, svaka faza i svaka dob imaju svoju zakonitost tokom koje treba znati s čime se djeca bore u svakoj od njih. I oni imaju svoje male demone koji ih tište kako postaju svjesni života oko sebe.

Bez obzira govorimo li o bebama ili tinejdžerima, ako ćete moći bolje razumijeti što se to sve otprilike mota po njihovim malim glavama, lakše ćete, bezbrižnije i opuštenije moći pomoći im da razumiju svijet oko sebe, a prvenstveno sebe. 

Donosimo vam, dakle tablicu po fazama ali nemojte je uzimati tako strogo kako piše, jer zaista, kod djece nije toliko važna ta određena dob, važno je gledati ih prema njihovom ličnom razvoju pa se tako neke faze definitivno neće poklapati s tablicom.

Ovo je samo okviran pokazatelj što očekivati i kakvu će podršku djeca trebati od vas, a s obzirom da je savjeta mnogo podijelićemo njihov razvoj na dva dijela – za djecu od rođenja pa do navršene šeste godine, a u drugom ćemo se pozabaviti djecom od sedme godine života pa do tinejdžerskih dana. 

Bebe od rođenja do godine dana 

Od otkrivanja vlastitih ekstremiteta do sazanja kako se njima koristiti. Ovo je faza u kojoj djeca uče najbrže i gotovo svakodnevno otkrivaju nešto novo što je vidljivo svakom roditelju. 

Ali, ono što se odvija u bebinoj glavi manje je uočljivo, a to je ovih nekoliko činjenica. Bebe komuniciraju plačem kojim traže ono što trebaju – a znajte da nikada ne traže više od onoga što trebaju. Dakle, bebe ne manipulišu. Oni imaju potrebe, a kako se bliže prvom rođendanu imaju i sve više strahova. Prvi i najveći javlja se onda kada u svojoj blizini ne vide poznate osobe. Zato vas uvijek vole imati na piku iako vam se možda čini da vas ponekad ne primijećuju dok su zauzete zurenjem u druge osobe. 

O da, bebe jako vole posmatrati lica ljudi – od sebe u ogledalu, ljudi oko sebe i knjigica s nacrtanim ljudima. To je faza kada je očito zurenje i više nego dozvoljeno. 

Kakvu podršku trebaju: 

S obzirom na spomenute strahove u ovoj je fazi jako važno djetetu ulijevati što više povjerenja u stvari i ljude koje bebe sreću. S prvim strahovima pojavljuju se i prvi osjećaji potrebe za sigurnošću – i to je u ovom trenutku razvoja jedna od najvažnijih stvari na kojima morate raditi. 

Kako bi se beba osjećala sigurno valja uvijek biti u blizini, ako su gladni – nahraniti ih, ako su željni pažnje, pomaziti ih, ali to ne znači biti stalno u kontaktu s njima. Tako neće ni upoznati osjećaj straha, ali ako ste uvijek tu negdje ta će im sigurnost biti vjetar u leđa da puni povjerenja i samopouzdanja krenu u sljedeću istraživačku fazu. 

Od 1. do 2. godine 

 Bebe sada postaju: interaktivnije, a sve što rade, rade bez razmišljanja o posljedicama. Do te faze jednostavno još nisu došli, ali su zato postali izrazito znatiželjni i definitivno još nisu osvijestili pojam dijeljenja. Zapravo, u ovoj su dobi kao mali šefovi – vide samo sebe, samo su oni važni, ne žele podijeliti te su prilično posesivni. Neke od prvih riječi već sada su im – “moje” i “ne” (osim mama i tata), a jedne od najgroznijih riječi koje ne žele ni čuti takođe su “moje” i “ne”. 

U ovoj su fazi već prilično istraživački aktivni, a najveći izvor frustracija nije im toliko što nešto ne mogu napraviti već što ne znaju reći što žele. To je glavni izvor svih njihovih tantruma (to, i kada im kažete – ne). Zato znajte da njihov plač u ovoj dobi nije zato što vas žele ljutiti već zato što se ne znaju izraziti pa su uglavnom ljuti na sebe. 

Kakvu podršku trebaju: 

Kako ne bi stalno hodali za njima i govorili im “ne” budite mudriji i njihovu pažnju s opasnih i zabranjenih stvari usmijerite na ono što smiju dirati i raditi. Podarite im osmijeh kada rade nešto dobro i pokudite onda kada rade nešto što nije dobro. Tako se uči, ali kako se proces njihovog učenja u ovoj fazi bazira na ponavljanju, ne brinite zbog toga što im za neke stvari morate sistemski pokazivati ne i ne. I ne shvatajte to ozbiljno. Oni možda sve više razumiju što se od njih traži i očekuje, ali da će to napraviti svaki put – to jednostavno zaboravite i ne uzimajte k srcu. 

A ovo posebno zapamtite – djeca u ovoj dobi zaista pokušavaju dati sve od sebe pa ih stoga nježno i s puno strpljenja vodite i učite i nikako od njih ne očekujte više od onoga što su u mogućnosti dati i napraviti. Oni se svojski trude, a svako vaše nezadovoljstvo taloži se u njima kao torta – sloj ljutnje, sloj tjeskobe, sloj nemoći. 

Tri godine

 Ako su do sada istraživali oko sebe uz vas, odjednom žele istraživati bez vas. Polako ulaze u fazu – želim sve sam, ja sam veliki i idem sam preko velike ceste. Žele sami kontrolisati i učiti – ako im ne date – ljute se, a ako im ne uspije njihov naum ili to nešto što pokušavaju sami – ljute se još više – na sebe. U ovoj fazi polako počinju pokazivati i osjećati razočaranje. 

Ovo je poznata dob faze “ne”, ali postoji još nešto što i je sada svojstveno – a to je da ni sami ne znaju jesu li veliki ili mali – pa vrludaju od onoga da sami žele rezati kruh do onoga da vam jasno priznaju da su sada mali i žele da ih nosite.

Ali, uprkos svadljivosti ako nisu dobili što žele, ili ako se baš zainate s tim svojim slavnim “ne” – evolucija im je podarila sposobnost da uprkos svemu tome ostanu neodoljivo slatki. I pretjerano su svjesni toga da su jako slatki. Oh da, sada već dobrano manipuliraju svojim šarmom i snagom svoje volje da se stvari postave onako kako su oni zamislili. 

Uz to, još uvijek nemaju razvijen osjećaj dijeljenja, pokazuju čak i ljubomoru ako nekom drugom posvetite više pažnje, a polako počinju osvješćivati i neke skrivene fobije i strahove. 

Kakvu podršku trebaju: 

Možda ćete nekad pomisliti – ako im sada dozvolite da tako slatko provode isključivo svoju volju, zapamtite – neće zauvijek biti takvi. Uostalom, oni se trude biti dobri i raditi sve kako treba i to zato da od vas roditelja dobiju podršku, pohvalu i osmijeh. Oni nisu po prirodi loši, ponekad nestašni, a ako žele raditi nešto ne smiju to je samo zato što još uvijek nisu svjesni opasnosti ili jednostavno činjenice da se to nešto tako ne radi. 

Zato s njima budite nježni, strpljivi, vodite ih i ne zadajte previše pravila. Radije imajte dva tri jasna pravila kojih ćete se držati uvijek i svugdje! 

S obzirom da ćete u ovoj fazi i vi i dijete često koristiti riječ ne, neka vaš “ne” češće bude – “nemoj to, ali svakako možeš ovo” – tako da nauče da svaki ne ima dobru alternativu. 

Dajte im dovoljno slobode i prostora za igru po njihovim pravilima – oni sada intenzivno uče i nema baš ništa lošeg u tome da sami dolaze do zaključaka i rade po svom. 

Rutina je sada veoma važna, a da bi svaki korak odradili bez moljakanja i cviljenja, dajte im izbor te svaku radnju koji od njih očekujete najavite unaprijed – još se malo igraj pa ćemo ići spremiti igračke prije spavanja.

Četiri godine 

 U ovoj dobi djeca postaje sve više kritična i sve više dijele ljude, stvari i situacije na dobre i loše. Isto tako postaju kritički i prema sebi te sve više spoznaju moć svojih riječi kojima pokušavaju kontrolisati, čak i izvrtati situaciju u svoju korist. Takođe im je sve važniji takmičarski duh, a ne libe se ni pošteno izlagati da bi malo ukrasili istinu i pokazali se u nekom super herojskom svjetlu. Još uvijek istražuju svoju samostalnost te sve više pokušavaju pomicati granice roditeljskih odluka. Već sada počinju osjećati da roditelji nekad nisu fer jer im ne daju sve što žele, a jako ih frustrira ako im ne daju nešto za što oni sami smatraju da su sada već dovoljno veliki. Zato njihove igre postaju sve odmetnutije i odmetnutije iako će biti trenutaka, naravno, kada će vas pažljivo slušati i biti najbolja djeca na svijetu. 

A kako rastu i kako o svijetu znaju sve više tako rastu i njihovi realni strahovi, od mraka, likova o kojima im pričamo kroz priče, likova koje vide na televiziji ili internetu. 

Kakvu podršku trebaju: 

Kada im postavljate pravila obavezno objasnite čemu ta pravila služe, što nijma želite postići te šta bi bilo kada pravila ne bi bilo. To ne znači da će oni sve to shvatiti odmah, ali s vremenom će tako utažiti svoju želju za znanjem i polako početi shvatati kako funkcioniše svijet. 

Ako možda niste do sada primijetili veliku dječju tajnu – otkrićemo vam je – dijete, a posebno u ovoj dobi, ima neutaživu želju da vas čini srećnim. Čak i kada napravi nešto “veliko”, a posljedice su te da vi morate spremati i čistiti, podarite im osmijeh i ohrabrujte njihovu samostalnost. Oni su zaista imali najbolju namjeru! Nemojte vikati na njih, ma zapravo, čak i onda kada zaista zabrljaju, unatoč tome što ste im bezbroj puta rekli, ne vičite i ne ljutite se. Imajte strpljenja i objasnite im. Oni sada već znaju dosta i o posljedicima koje donosi njihovo ponašanje pa imajte strpljenja i srca nastaviti im objašnjavati. Uostalom, to je sada vaš najveći zadatak – budite dosljedni i u pravilima i u pojašnjavanju odnosno razgovoru. 

 

Pet godina

 Ovo je doba kada pravila postaju fleksibilna jer oni stalno pomijeraju granice. Ne nužno u lošem smislu. Neka pravila možda više ne vrijede jer su sada već veliki, a neka će vrlo vješto početi izbjegavati i čak vam argumentirano reći da tako nešto više nema smisla. 

U igri će sada već konstantno tražiti partnera za igru, za takmičenja i rivalstva gdje će pak htjeti uvijek biti pobjednik i da se igra po njihovim pravilima. Dakle, u ovoj dobi već jako dobro znaju čemu služe pravila, a ako ona neće biti na njihovoj strani, pokušaće ih promijeniti u svoju korist. Mali mudraci – što drugo reći. 

Ova faza odrastanja karakteristična je i po početnim empatijama i shvaćanjima kako ljudi nisu isti, kako drugi razmišljaju drugačije, to je faza i dobrovoljnog dijeljenja s drugima, iako su najdraže stvari još uvijek mali problem, ali ako shvate, na primjer, da će doživjeti kritiku od drugih ako ne posude svoju najdražu igračku, dat će ju samo da izbjegnu taj osjećaj kritike od drugih. Dakle sazrijevaju, a sazrijeva i njihov smisao za humor. Počinju lagano smisleno zezati sve oko sebe i definitivno se počinju praviti jako pametni. 

Kakvu podršku trebaju: 

U ovoj dobi djeca trebaju svu silu ohrabrenja da se igraju, da razvijaju svoju maštu, smisao za timske igre, boravak u prirodi, na zraku, sport. Sada im treba puno kretanja i puno društva gdje će razvijati svoje komunikacijske vještine, empatiju, učiti se zajedništvu, kompromisima, pobjedama i porazima. 

Iako su u ovoj dobi već prilično veliki i samostalni, nikako ne zanemarujte njihovo društvo – ovo je dob kada stičete ulaznicu u njihov svijet – razgovarajte s njima što više, upoznajte ih s osjećajima, jer sada su već spremni spoznati da nije sve crno ili bijelo.

Što se tiče pravila i dalje se držite osnova – pravila nikada ne smije biti previše niti smiju biti komplikovana, a ako im želite usaditi dobre radne navike sada je dobar pristup “podmićivanja” – ako mi pomogneš pospremiti sto, moći ćeš dobiti fini desert! 

Šest godina  

 Iako su sada već zaista “veliki” i igraju se već svakakvih strašnih igara, dječaci pogotovo, noć i mrak donose im paranoje. U ovoj su fazi dosta česte prve noćne more, a one čak ne moraju uključivati ni duhove ni čudovišta već neke stvarne životne prilike – jer ako su do sada spoznali kritičnost, sada je se počinju polako plašiti. 

U ovo predškolsko doba djeca se polako počinju pripremati za to novo životno razdoblje, a kako još uvijek nisu zaista veliki tako ih ni roditelji još uvijek ne gledaju kao velike. A to ih frustrira, to donosi nove faze ispoljavanja bijesa i plača, postaju razdražljivi i sve više vas počinju na neki način ucjenjivati. Guranje granica još nije završilo, a to je djelomično zato što se još uvijek dosta traže i teže tome da budu dobri u svemu pa si tako uzimaju za pravo da sami odlučuju o sebi. 

Kakvu podršku trebaju: 

Svakodnevno ih podstičite na samostalnost, na probavanje novih stvari i svakako ih kvalitetno pohvalite za njihov trud. To im je nagrada od vas, za sebe već ionako postaju svjesni jesu li u nečemu dobri ili ne. Ali, koliko god to znali i sami, vaše će im bodrenje jačati samopouzdanje, što je vrlina koja im je itekako potrebna. 

Ali, to ne znači da ćete ih hvaliti običnim frazama već ciljanim pohvalama za svako pojedino djelo koje naprave dobro. To će im jako dobro doći za životno razdoblje koje je pred njima i s kojim, uprkos tome što će i dalje biti mali, dolazi kraj njihovog prvog, nevinog i slatkog djetinjstva. 

Izvor: index.hr