U med se ne smiju dodavati ni najmanje količine aditiva ili drugih sastojaka

Slabije informisani potrošači često izbjegavaju kupovanje tzv. ušećerenog ili kristalizovanog meda jer sumnjaju u njegov kvalitet, no istina je da svaki med s vremenom kristalizuje. Saznaj vrste meda, a otkrivamo ti i kojim trikovima možeš otkriti je li med pravi ili nije

U prošlosti, kada su si šećer mogli priuštiti samo viši društveni slojevi, med je predstavljao glavno sladilo u Evropi. No, povećanjem dostupnosti šećera u 18. vijeku, sve se preokrenulo. Danas se med koristi rjeđe nego šećer, uprkos ljekovitosti i posebnog okusa kojeg nudi.

Medu se ne smiju dodavati dodaci

Pod pravim medom podrazumijeva se proizvod medonosnih pčela nastao sakupljanjem cvjetnog nektara. U ovu kategoriju spada i medljikovac ili medun, koji je također visokovrijedan, a nastaje sakupljanjem drugih slatkih sokova biljaka ili slatkih izlučevina kukaca koji se hrane biljnim sokovima. U med se ne smiju dodavati ni najmanje količine aditiva ili drugih sastojaka, niti se smije zagrijavati na visokim temperaturama. Med koji je zbog zagrijavanja na visokim temperaturama ili filtracije izgubio svoja izvorna svojstva, treba se posebno označiti – kao ‘pekarski med’ ili ‘filtrirani med’.

Ovom definicijom i ograničenjima, zakonska regulativa ne dopušta prodaju manje vrijednih proizvoda pod oznakom ‘med’. No, sumnje u kvalitetu i vjerodostojnost meda svejedno su prisutne, a česta bojazan kupaca je i tzv. ekspresni med koji se dobiva prehranom pčela voćnim i šećernim sirupima.

Svaki med je različit

S obzirom na to da jedino zahtjevne laboratorijske analize mogu otkloniti sumnju u patvorenje meda, običnom potrošaču teško je s potpunom sigurnošću utvrditi njegovu autentičnost. Najbolji savjet je, svakako, kupovina meda od provjerenih, pouzdanih proizvođača. Također, ovisno o porijeklu meda, njegova boja, konzistencija i okus mogu uveliko varirati, stoga je upoznatost s karakteristikama različitih vrsta meda ključna.

Med nastao tokom prehrane pčela šećerom neće imati svojstven miris, biće bez mirisa ili će mirisati na vosak. Neke vrste meda su poprilično svijetle, no on nikada ne smije biti u potpunosti bezbojan. S druge strane, tamni med okusa karamele također može ukazivati na krivotvorenje ili loš proizvod. Nadalje, med ne smije biti u potpunosti proziran, čak ni kada se otopi u vodi te se u takvoj otopini ne bi smjeli stvarati talozi.

Kristalizacija meda

Slabije informisani potrošači često izbjegavaju kupovanje tzv. ušećerenog ili kristalizovanog meda jer sumnjaju u njegov kvalitet, no istina je da svaki med s vremenom kristalizuje. Med se većinom (oko 75 posto) sastoji od mješavine dvaju jednostavnih šećera, fruktoze i glukoze, a prirodno svojstvo glukoze u zasićenim otopinama je kristalizacija. Neke vrste meda kristaliziraju vrlo brzo, a neke vrlo sporo, no bitno je zapamtiti da kristalizacija ne utiče na njegov kvalitet.

Kristalizaciji pogoduju i skladištenje na nižim temperaturama te miješanje meda, a kristalizovani med je zapravo vrlo praktičan za korištenje. Pri proizvodnji tzv. kremastog meda, primjera radi, namjerno se potiče kristalizacija u kontrolisanim uslovima, takav med je vrlo praktičan kao namaz, a karakteristične je bijele boje te je neprovidan.

Dodatni savjeti

Iako med nije potrebno dekristalizovati, ukoliko se to želi postići, med je potrebno postupno zagrijavati do maksimalne temperature od 40 °C. Za zagrijavanje je najbolje koristiti tople vodene kupke, a može poslužiti i mikrovalna peć. Med treba skladištiti na tamnom i suhom mjestu, na sobnoj temperaturi. Iako se za med kaže da ima neograničeni rok trajanja, pretjerana izloženost vlazi ipak može uzrokovati njegovo kvarenje.