Već dugo se spremam da ovu priču prenesem na papir, ali kako vrijeme promiče, polako zaboravljam na sve one godine borbe i tuge, upravo onako kako sam slušala od nekih drugih ljudi čije su priče za mene bile daleke, predaleke: Doći će beba, doći će sreća, a onda ćeš biti toliko preokupirana drugim problemima da ćeš polako zaboraviti na sve…

Skoro deset godina trajala je naša borba da se ostvarimo kao roditelji. Svima koji su ovo doživjeli ili još čekaju, ne moram da nabrajam: A šta vi čekate? A u čemu je problem? A jeste li išli kod ljekara? A jeste li probali ovaj čaj? Do koga je? Ganjate karijere, bolje vam je požurite sa djecom, a posla će biti.

Dobro poznata pitanja, a tek da ne otvaramo pandorinu kutiju sa odlaskom na slave, rođendane, trudnoće onih kojima se omaklo, prve komšije, rođake, poznanike, svima oko nas je to tako lako polazilo za rukom.

pisanje

I danas znam nekoliko stvari koje onda nisam znala, a koje će možda nekom pomoći da ostvari svoj cilj, ili da bar osjeti trenutno olakšanje, jer nas ima mnogo, a svi o tom ćute. I neka ćute, i ja ćutim. Svako ima pravo na svoju intimu i ako ne dijelim druge privatne stvari sa svima, zašto bih ovu? Poštujem da neko želi svima da priča o tom, znam da se svako bori sa problemima na svoj način, a moj je takav da sam o ovom pričala sa ljudima sa kojima sam ja željela, a ne sa onima koji su izgarali od želje da zavire šta se to dešava u našem domu.

Da se ovo ne bi pretvorilo u još jednu patetičnu priču kojih smo se naslušali i previše, pokušaću da nabrojim ono što znam, i vjerujete mi-znam o čemu pričam. Možda neke moje greške mogu da pomognu.

1. Niko ne vjeruje da će uspjeti sve dok ne uspije. Život se preko noći promijeni i onda ne vjerujete da je ikada postojao neki problem i da je već pomisao o bebi bila nešto nevjerovatno.

2. Opuštanje nama nije pomoglo. Bili smo to što jesmo i kakvi jesmo i u našem slučaju nije pomogla ona: Kad se pomiriš da nema trudnoće, ona se desi. Doživjeli smo mnogo opuštanja, godišnjih odmora, izlazaka, raznih životnih faza, a beba je došla zaista onda kada je ona htjela. Ne kažem da se treba bacati u očajanje, ali sve sam prošla-ne sekirajte se i opustite se ne pije vode kod ljudi sa ovim problemom. Moj savjet je-nosite se sa tim na svoj način, onako kako vi najlakše možete preživjeti dan.

3. Jedna od osnovnih „tehničkih“ grešaka koje sam ja pravila je ta da sam neozbiljno pristupala nalazima. Kao prvo, umorite se od stalno istih pretraga(oba partnera) u sklopu priprema za inseminaciju ili vantjelesnu, uvijek su tu neke male varijacije, popravi ovo, popravi ono, popij antibiotik, uzmi hormon. Prošli smo i domaće klinike, klinike u regionu, u Evropi i uvijek smo nastojali da odradimo ono što nam doktori kažu, s jedne strane imajući povjerenja u njih, a sa druge strane žureći da sve što prije obavimo, jer vrijeme prolazi. Ni kada platite hiljade eura nemate garanciju da ste u postupak ušli potpuno pripremljeni. Svim, ali baš svim klinikama nedostaje karika sagledavanja cjelokupne situacije: oba partnera, hormoni, implantacija, građa maternice, ciklusi, odgovor na stimulaciju, da ne nabrajam dalje.To ćete morati sami. Nama je, nakon svih godina i čuvenih ljekara, jedna „nepoznata“ doktorica u pet minuta sagledala situaciju i rekla: „Problem je tu, uzmi tu terapiju, iako je nalaz graničan.“ Nama ne trebaju dobri nalazi na papiru, nama treba trudnoća i morate sami vući za rukav tim ljudi (npr. ginekolog, embriolog, endokrinolog, urolog, hematolog) da povežu sve ove konce. Svaki potreban nalaz sam za sebe ne znači vam mnogo.

test za trudnocu

4. Nije tačno da će vam u jednoj klinici sigurno uspjeti jer je poznatija i bolja,a u drugoj neće, jer ste od komšinice čuli da samo uzimaju pare, a ne znaju da pomognu. Znam o čemu pričam i znam lično parove kojima nije uspjevalo u najprestižnijim klinikama, a u Banjaluci jeste, i obrnuto. Svako donosi zaključke na osnovu svog uspjeha ili neuspjeha, ali praksa se u ovoj tematici itekako razlikuje od statistike. Idite tamo gdje imata povjerenja, ali opet napominjem-uvežite nalaze i ljekare, insistirajte na tom.

5. Ne paničite što vrijeme prolazi. Mi smo dijete dobili kad smo bili deset godina stariji. Po toj logici, plodniji period je dakle kasnije, a ne ranije. Naravno da znam da sva istraživanja pokazuju drugačije, ali ne dajte da vam to unosi paniku. Sve ćete stići, mi smo živi primjer za to.

6. Zvuči kao kliše, ali izaberite ginekologa koji vam odgovara po senzibilitetu. Naša trudnoća je na kraju došla uz pomoć doktorice koja nije imala, bar ne zvanično, veze sa problemom steriliteta, a svojom energijom nekako mi je usadila „bubu“ da mi to možemo i tu je tačka.

7. Obratite pažnju na Siofor, Aspirin protect i Femibion mjesecima PRIJE začeća, a ne samo u toku postupka. Slobodno uzimajte kapi, macinu travu i ostale biljne preparate. I ja sam u to vjerovala na početku, pa sam nakon 10 godina borbe bila preumorna za kojekave prirodne lijekove-kad ne mogu ljekari, kako da mi pomogne čaj? Kombinacija može da pomogne. Mi smo primjer za to.

8. Nakon svih neuspješnih pokušaja, ljekara i nalaza, naša beba došla je prirodnim putem. Kako to objasniti nakon napismenih vrijednosti nalaza koje nepobitno dokazuju da od prirodne trudnoće nema ništa?

9. Otiđite na Ostrog. Zvuči smiješno. I mi smo mislili. Možda i nije do Ostroga, ali sam dužna napisati da je beba došla par mjeseci nakon toga. Kod steriliteta pravila ne postoje.

10. Znam da mislite: Eh, koliko sam ovakvih priča čuo, pročitao, vidjela, poslušala…ali to se ne događa meni. E pa-događa se.

Nepoznata