“Žene plaču, muškarci se truju neisplakanim suzama.” – Duško Radović

Savjet „Isplači se, biće ti lakše” smo čuli mnogo puta, ali malo nas se zapitalo postoji li medicinsko objašnjenje koje bi potkrijepilo ovu tvrdnju.

Nakon što cerebrum registruje tugu, reaguje endokrini sistem, koji u okularni dio glave ispušta određene hormone koji dovode do formiranja suza, piše National Geographic. Kako pojedini stručnjaci vjeruju, u vrijeme dok su ljudi pod stresom ove supstance se nagomilavaju, a plakanjem se tijelo oslobađa toksina i otpadnih produkata, što ih je navelo na zaključak da je puštanje suza veoma korisno za zdravlje.

Međutim, ima li u njima i materija koje ublažavaju bolove?

Zanimljivo, nekolicina istraživanja u okviru kojih je analiziran sastav bazalnih, refleksnih i emocionalnih suza dokazala su da se one razlikuju.

Refleksne suze se uglavnom sastoje od 98 odsto vode, a u emocionalnim suzama se nalaze brojne druge supstance, u različitim koncentracijama. Jedna od njih je prolaktin, najpoznatiji po tome što ima važnu ulogu u stvaranju mlijeka kod dojilja. Tu su i adrenokortikotropni hormoni, koji ukazuju na visok nivo stresa. Još jedna hemikalija koja se može naći u ovakvim suzama je leucin-enkefalin, neurotransmiter koji umanjuje bol i poboljšava raspoloženje.

Međutim, mnogi naučnici ističu da su istraživanja u ovoj oblasti vršena na malim uzorcima i da treba sprovesti još ispitivanja prije nego što se donese konačan sud o tome jesu li suze koje teku usljed snažnih emotivnih reakcija zaista „ljekovite”.

Emocionalno plakanje razllikuje od refleksih suza, koje se pojavljuju kada se oko iritira nekim spoljašnjim faktorom kao što je dim, luk ili veoma jak vjetar. Za razliku od njih, bazalne suze oko stvara kako ne bi došlo do isušivanja i sadrže vodu, hranljive materije i čak antibakterijske komponentne.

Teorija da plač može da djeluje pozitivno na ljudsko tijelo je u mnogim zemljama opšteprihvaćena, pa se, recimo, u Japanu organizuju „klubovi za plakanje” u kojima se katarza izaziva tužnim filmovima, televizijskim emisijama i knjigama.

Izvor: National Geographic