RIO DE JANEIRO, BRAZIL - AUGUST 07: Oksana Chusovitina of Uzbekistan competes on the vault during Women's qualification for Artistic Gymnastics on Day 2 of the Rio 2016 Olympic Games at the Rio Olympic Arena on August 7, 2016 in Rio de Janeiro, Brazil. (Photo by Tom Pennington/Getty Images)

Usain Bolt, nevjerojatni Michael Phelps, Kevin Durant… Oni su bez sumnje najpoznatiji sportisti ovih Olimpijskih igara. Za njima novinari trče, svaki njihov korak medijska je atrakcija. Ti su ljudi planetarne ikone, i to ne samo sporta.

 Međutim, ako ćemo se ravnati po izvornim, originalnim kriterijima olimpizma, prave, istinske zvijezde neki su sasvim drugi sportisti, mali i obični ljudi, koji su svojim podvizima u Riju ispisali priče koje volimo nazivati većima od života.
 
Svi se dobro sjećamo neponovljivog Erica Moussambanija, jegulje iz Ekvatorijalne Gvineje, plivača koji se skoro utopio na Igrama u Sidneyu 2000. Ali, Eric je pokazao što znači pravi olimpijski duh i zato će ga istorija olimpizma zauvijek pamtiti.
 
Igre u Riju ponudile su nam takođe nekoliko junaka, koji su široj javnosti sasvim nepoznati, ali čije životne priče zvuče kao scenariji za zašećerene holivudske filmove.
 
Jedna od njih je Rafaela Silva, brazilska judašica koja je prije četiri dana donijela zemlji domaćinu prvo olimpijsko zlato na ovim Igrama. Silva je imala užasno teško djetinjstvo, život ju nije mazio, a odrasla je u najzloglašenijoj favelu u Riju, poznatijoj kao ‘Cidade de Deus’ (ta je favela bila inspiracija za kultni brazilski film ”Grad bogova”).
 
Etiopski plivač Robel Kiros Habte takođe je jedan od onih istinskih olimpijskih junaka koji se u potpunosti povode onom starom olimpijskom poslovicom “važno je sudjelovati”. 
Habte je nastupio u trci na 100 metara slobodno i jedva je došao do cilja, ali nakon trke blistao je od sreće.
 
“Presrećan sam jer su ovo moje prve Olimpijske igre. Želio sam napraviti za svoju zemlju nešto drugačije. U Etiopiji svi trče, ali ja nisam htio trčati, nego plivati”, rekao je 24-godišnjak koji je za Igre dobio specijalnu pozivnicu namijenjenu sportistima iz manje zastupljenih zemalja.

Ipak, bez sumnje najveća priča ovih Igara je ona 41-godišnje gimnastičarke iz Uzbekistana Oksane Chusovitine.

 U sportu u kojem dominiraju djevojčice, 41-godišnja Oksana plasmanom u Rio napravila je nemoguće, a podatak da je nastupala na svim Igrama od Barcelone 1992. njenu priču čini još specifičnijom.
 
Ali, pravi razlog zbog čega je Oksana odlučila doći u Rio leži u činjenici da želi pomoći svom 17-godišnjem sinu Alisheru koji je u dobi od tri godine obolio od leukemije.
 
Prije 14 godina Oksana se vraćala iz južnokorejskog grada Busana gdje je zajedno sa svojim suprugom nastupala na Azijskim igrama. Primila je telefonski poziv svoje majke, koja joj je kazala kako dječak iskašljava krv. Svi su mislili da je Alisher obolio od upale pluća, ali ljekarski nalazi bili su porazni.
 
Dječak je morao na hemoterapiju, a Oksana se preselila u Köln, gdje je dječak nastavio liječenje, a ona se pridružila lokalnom gimnastičarskom klubu.
 
Troškovi liječenja bili su astronomski. Iznos od 105 hiljada evra Oksana i njen suprug nisu imali, a kad su prodali trosobni stan u Taškentu i dva automobila, i dalje nisu imali novca ni za pola liječenja.
 
”Lijekari u Kölnu pristali su liječiti Alishera, ali samo pod jednim uslovom – da postoji garancija da ću moći platiti operaciju. Nismo imali prebijene pare’‘, objasnila je Oksana.
 
Njen klub joj je dao 27 hiljada evra, a ostatak novca donirala je Međunarodna gimnastičarska federacija i dvije tvornice u Uzbekistanu te brojni ljudi velika srca.
 
”Tada sam shvatila da na ovom svijetu ima više dobrih ljudi nego zlih. Puno ljudi nam je pomoglo, čak i oni koji nisu imali novca. Suprugov bliski prijatelj tek je bio odradio žetvu. Nje imao novca, ali nam je zato poslao vagon pun žitarica.”
Čak i tada, potreban iznos nije bio skupljen i Oksana je morala prihvatiti ponudu njemačkog saveza da nastupa pod njihovom zastavom. Tada su njemačke vlasti platile ostatak troškova.
Problemi su se pojavili kad joj Uzbekistanci nisu dopustili nastupati za Njemačku, ali Oksana je tada otišla u svoju domovinu preklinjati da joj dozvole nastup, samo da bi spasila sina.
 
”Pristala sam na sve to samo zbog svog sina”,  rekla je Oksana.
 
Alisher se uspio izliječiti, sad je zdrav mladić, a s pet godina i sam se počeo baviti gimnastikom.
 
U Riju Oksana je nastupila na gredi i preskoku, u kojem se plasirala u finale, a danas se ponovo takmiči pod uzbekistanskom zastavom. 
 
Kako su svi u dvorani znali za njenu priču, Oksana je dobila ovacije kad je nastupila.
Zasluženo! 
Izvor: index.hr