Kada papa Franja u Vatikanu 4. septembra bude kanonizovao majku Terezu, ona će zvanično biti prepoznata kao svetica Rimske katoličke crkve.
Za njene pratioce, ovaj gest predstavlja čistu formalnost. Oni vjeruju da će svijet na taj način uvažiti humanitarne napore jedne hrabre žene koja je odlučila da život posveti služenju siromašnima.
Ali, ‘svetica’ nije riječ kojom bi svaka osoba oslovila majku Terezu. Njeni kritičari navode da je bila sve osim toga.
“Scena iz Drugog svjetskog rata”
Iako bivši volonter Hemli Gonzales nije lično upoznao majku Terezu, ovaj muškarac navodi da je ono što naziva “stravičnim ostacima Terezinog nasljeđa” u njemu probudilo vrlo neprijatna osjećanja.
Nakon posjete domovima za siromašne koje je osnovala u Indiji, Gonzales je stekao utisak da bi samo “problematična individua” mogla da osnuje takve institucije.
Nakon finansijske krize 2008. godine, Gonzales je odlučio da se jedno vrijeme odmori od prodaje nekretnina – poslom kojim se bavio u Majamiju, i zaputi se ka Indiji, odnosno u Kalkutu gdje je Tereza 1946. godine osnovala red “Misionarki milosrđa”.
Tamo je dva proveo dva mjeseca radeći kao volonter Doma za umiruće osobe koji je osnovala upravo majka Tereza.
Gonzales navodi da je bio šokiran nehigijenskim uslovima i odsustvom medicinske njege koje je tamo zatekao. Ni on, niti bilo koji volonter nije imao prethodno iskustvo sa radom u bolnici, niti je prošao kroz obuku za tako nešto.
Gonzales takođe tvrdi da je vidio kako časne sestre koriste upotrebljene igle više puta nakon što bi ih prethodno isprale vodom sa česme, i da je odjeća – često prekrivena urinom i fekalijama, prana na ruke u istoj prostoriji u kojoj se služila hrana.
Pacijenti oboljeli od respiratornih bolesti bili su primorani da se kupaju hladnoj vodi jer jedan grijač nije mogao da namiri potrebe svih pacijenata, a još gore je bilo to što u bolnici nije bilo nijednog ljekara niti medicinske sestre.
“Osjećao sam se kao da se nalazim u nekom od logora iz Drugog svjetskog rata”, rekao je Gonzales, i dodao da njegovi napori da promijeni situaciju nisu urodili plodom.
“Kad god bih pokušao da nagovorim časne sestre da obezbjede dovoljno tople vode za pacijente, uvijek bih dobijao isti odgovor: ‘Ne radimo to ovde. Radimo sve onako kako je Isus želio’”, objasnio je.
Najosnovnija njega za najsiromašnije među siromašnima
Čanda Čakraborti bila je članica lokalne grupe volontera u Kalkuti koji su održavali veze sa Domom umirućih više od 25 godina. Ona je u domu služila nekoliko godina prije nego što je tu došao Gonzales.
“Svi ti navodi su laž, njeni kritičari lažu. Zaputite se lično u Kalkutu, vidjećete da tamo dolaze ljudi koji su praktično već na samrti. Mnogi od njih ponovo se vraćaju u život. Kako je moguće da neko povrati osobu u život ako se prema njoj ophodi nemarno?”, kaže Čakraborti.
Ono što domovi “Misionarki milosrđa” čine, to je pružanje osnovne medicinske njege najsiromašnijim ljudima među siromašnima, ističe Sunita Kumar, portparol reda.
“Ona svakako nije imala namjeru da osnuje hotel sa pet zvjezdica niti bilo šta slično”, objašnjava Kumar.
Ipak, kritičari lika i djela majke Tereze smatraju da to nije izgovor jer grupa godišnje primi milione dolara u vodi donacija širom svijeta.
Kako transparentnost u upravljanju finansijama ne postoji, a informacije su vrlo šture, CNN je odlučio da lično istraži slučaj i u Indiju pošalje novinara koji će obaviti razgovor sa trenutnim direktorom organizacije. Ali, intervju je odbijen.
“Dobijamo novčana sredstva. Možemo da hranimo gladna usta svaki dan. To je čudo ljubavi”, kaže sestra Jovanka Orleanka za CNN, direktorka dječjeg prihvatilišta u Kalkuti.
Na sva pitanja o finansijama novinari često dobijaju slične odgovore, ali to kritičarima nije dovoljan dokaz.
“Kako red dejstvuje u više od sto zemalja svijeta, morao bi da pokaže određenu vrstu odgovornosti, baš kao što to čine organizacije poput Crvenog krsta ili Oksfama. Zašto za ovu organizaciju ne važe ista pravila? Njeni članovi zbog religije svuda imaju zeleno svjetlo – put im je širom otvoren zahvaljujući uticaju Vatikana”, kaže Gozales.
Preobraćanje u hrišćane
Dogmatski pogled majke Tereze na pitanje abortusa, kontracepcije i razvoda učinili su je dobrodošlom u vatikanskim krugovima, ali ne i feminističkim.
Tokom uručenja Nobelove nagrade 1979, šokirala je prisutne izjavom da je “Najveći neprijatelj mira – abortus”.
Pojedini kritičari navode i da je pokušala da preobrati u hrišćane brojne siromašne kojima je služila. “Misionarke milosrđa” negiraju ove navode.
“Služila je podjednako ljudima svih religija. Kada bih išla s njom na molitvu, rekla bi mi ‘Sunita, dođi u kapelu i moli se na svoj način, a ja ću na svoj i molićemo se zajedno”, ističe Kumar.
Čudo?
Čak i njen put ka svetosti je kontroverzan.
Da bi majka Tereza postala svetica, papa Franja morao je da prizna dva njena čuda. Jedno od njih je izlječenje žene koja je bolovala od kancera.
Dok ljekari i suprug Monike Besre navode da ju je izliječila moderna medicina, pacijentkinja tvrdi da ju je spasao blagoslov majke Tereze.
“Uzimala sam lijekove koje su mi propisali ljekari, povraćala i grčila se u bolovima. Onda sam se pomolila majci Terezi od sveg srca, ona me je blagoslovila, i sada sam zdrava. Cijelo moje selo i ja smo srećni zbog toga što će biti proglašena za sveticu”, kaže Besra.
“Mnogo buke ni oko čega. Moju suprugu izliječili su ljekari”, izjavio je njen suprug 2002. godine za magazin Tajm.
Pojedini kritičari navode da Besra nije bolovala od raka, već da je imala ciste čiji je nastanak prouzrokovala tuberkuloza.
Muzej siromaštva ili mjesto služenja?
I dok se kontroverze nastavljaju, život u domovima majke Tereze teče uobičajenim tokom.
Prema Gonzalesu, to su “muzeji siromaštva”. Prema nekim drugim ljudima, riječ je o mjestima nesebične službe.
Grupa časnih sestara otputovaće uskoro u Vatikan kako bi prisustvovale činu kanonizacije, dok će one koje ostaju u domovima taj važan dan obilježiti molitvom.
Za njih, i brojne druge posvećene pratioce širom svijeta, majka Tereza je uvijek bila, i uvijek će biti svetica. Nijedna kontroverza to neće moći nikada da promijeni.
