Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/ Staniša Tutnjević rekao je da današnja svečana akademija u Beogradu posvećena Petru Kočiću predstavlja vid sprovođenja specijalnog sporazuma između Srbije i Srpske.
“Početkom novembra ovakva svečana akademija biće održana i u Banjaluci”, rekao je Tutnjević u obraćanju na skupu u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti /SANU/.
On je istakao da je akademija posvećena Petru Kočiću simboličan čin i praktičan način povezivanja srpskog kulturnog prostora onako kako su to činili pisci u Kočićevo vrijeme.
Tutnjević, koji je u svom izlaganju govorio o temi “Toposi kosovskog mita u djelu Petra Kočića”, kaže da su Srbi u BiH i posredstvom kosovskog nasljeđa uvijek bili dio srpskog jedinstvenog nacionalnog prostora.
On je u obraćanju novinarima istakao da su u Kočićevim djelima prisutna mnoga mjesta na kojima se pominje Kosovo, tradicija i kosovsko nasljeđe, što nije slučajno, i da tome treba posvetiti pažnju jer neke poruke koje Kočić bilježi u okviru kosovskog mita vrijede i danas.
Dopisni član SANU Goran Petrović, koji je govorio “O Petru Kočiću u tri slike”, rekao je da su Kočića prisvajale sve vlasti, ali da se on uvijek borio protiv vlasti, odnosno za slobodu.
“NJegove priče su i danas aktuelne. Možda imena junaka nisu ista, ali su sudbine iste. Mi danas prolazimo pored Davida Štrbaca, Simeuna đaka, slatkih duša. I dalje se prepoznajemo“, rekao je Petrović i naveo da je Kočić jedna vrsta opomene i da se svaka njegova priča može sagledati iz današnje perspektive.
Akademik Slobodan Remetić rekao je novinarima da se istorija ponavlja kada je riječ o jeziku jer su prilike u lingvistici u BiH iste kao i u Kočićevo doba kada je austrougarska vlast pokušala da uvede takozvani bosanski jezik.
“Kočić je bio ogorčeni protivnik takvih pokušaja. Čuvene su njegove besede u Saboru BiH, a bio je borac za srpski jezik, bez ikakvog straha. Danas imamo iste probleme. Poznato je da na prostoru između Slovenije, Makedonije i Bugarske lingvistički postoji jedan jezik, ali više političkih”, kaže Remetić.
On je naveo da je Kočić bio veoma uporan i da je zbog toga plaćao cijenu, ali da se borba za jezik isplatila jer je 1907. godine u Saboru usvojen naziv srpsko-hrvatski jezik, na prvom mjestu srpski, pošto su Srbi tada bili najbrojniji narod u BiH.
Akademik Miro Vuksanović istakao je da je Kočićev život dokaz kako se neko žrtvuje ne samo za nacionalni interes, već i za jezik i sve ono što čini identitet jednog naroda.
Ono što je Kočić govorio, kako kaže akademik Matija Bećković, nikada nije bilo aktuelnije nego danas.
“Na spomeniku Kočiću u Banjaluci napisano je: `Ko ljubi slobodu i svoj narod, jak je kao Bog i prezren kao pas`. Dok god te reči stoje u Banjaluci, biće nekog ko ih čita i to će biti dokaz da sva svetla nisu utuljena”, istakao je Bećković.
Akademiji su prisustvovali članovi SANU i ANURS, potomci Petra Kočića, te direktor Predstavništva Republike Srpske u Beogradu Mlađen Cicović i ambasador BiH u Srbiji Lazar Mirkić.
Svečanu akademiju organizovali su SANU i ANURS.
