Tog popodneva zemlja je zadrhtala… Čuli su se tutnjava, prasak i lom…!

Bilo je tačno 16 sati i 37 minuta kada je nedjeljno popodne 26. oktobra 1969. godine prekinuo potres jačine 7,5 stepeni Merkalijeve skale.

Banjalučani tada nisu ni slutili da je to samo uvod u jedno od najtežih razdoblja njihovog voljenog grada.

Podrhtavanje tla u gradu na Vrbasu počelo je dan prije kobnog 27. oktobra, kada je vrijeme za Banjalučane stalo.

blzemljotres12-1

U devet sati i 11 minuta ulice grada postale su pretijesne. Najrazorniji zemljotres, od devet stepeni po Merkaliju, sa sobom je odnio 15 života i posijao strah koji je i danas, 47 godina kasnije, mnogim građanima ostao urezan u sjećanje jer, kako kažu, takva katastrofa se ne zaboravlja.

Dana kad je drhtala zemlja sa suzom u oku sjeća se i osamdesetjednogodišnja Milena Jović.

blzemljotres11-1

Zemljotres je počeo neuobičajeno jakim prethodnim udarom u popodnevnim časovima, a ja sam tad bila u bolnici, gdje su nam doktori rekli da idemo kući jer su najavili novi potres jačih razmjera”, prisjeća se ona.

Tog kobnog jutra bila je s ukućanima, kada je, kako kaže, nešto zatutnjalo i zagrmjelo, nakon čega je nastao pravi haos.

blzemljotres10-1-1

Narod je panično bježao, čuli su se vrisak i jauci. I sad mi u glavi odzvanja glas sina, koji je, dok je zemlja pod našim nogama podrhtavala, plačući vikao: ‘Majko, ne daj me‘”, drhtavim glasom priča ova starica dok joj emocije naviru i idu suze niz lice.

Zemljotres koji je opustošio grad odnio je 15 ljudskih života, a 1.117 ljudi je povrijeđeno. Materijalna šteta pričinjena je na 86.000 stambenih jedinica, 266 školskih objekata, 152 objekta javne uprave i administracije, 146 kulturnih objekata, 133 zdravstvena objekta i 29 socijalnih ustanova. Grad je ostao bez struje i vode.

blzemljotres9-1

Sva preduzeća su u narednom periodu radila sa značajno smanjenim kapacitetima, a neka su potpuno ugašena. Grad u kojem je cvjetala mladost prvi put je ostala bez nje, jer su autobusi iz Banjaluke odvozili đake u razne krajeve bivše Jugoslavije.

Vojska je zajedno sa građanima raščišćavala ruševine i oslobađala povrijeđene. Rajko Vučen, penzionisano vojno lice, na dan zemljotresa bio je na dužnosti, a prizor koji je zatekao napustivši radno mjesto bio je stravičan. “I sad mi pred očima stoje grad u ruševinama i panika ljudi.

blzemljotres8-1

Nije se znalo da li ima i koliko je poginulih. Sjećam se ljudi kako su raščišćavali ruševine i tražili povrijeđene. Prethodni manji zemljotres očigledno nije bio shvaćen kao upozorenje”, kazao je Vučen.

Naviru mu, kako kaže, sjećanja i na šatorska naselja po gradskim parkovima, te kolone đaka koje vozovima i autobusima odlaze. Upravo zahvaljujući velikoj solidarnosti stanovništva Banjaluka je ponovo stala na noge.

blzemljotres7-1

Novu zgradu urušene Gimnazije Banjaluci je poklonio grad Sarajevo, OŠ “Georgi Stojkov Rakovski” bugarski narod, dok je škola u Slatini nazvana “Holandija” jer je holandska vlada donirala sredstva.

S vremenom se razvijala i postala savremen i moderan grad, univerzitetski, ekonomski, finansijski, politički i administrativni centar.

Na Trgu Krajine i danas se nalazi sat koji je prestao da radi 27. oktobra 1969. godine u 9.11 časova kao podsjetnik na strašnu tragediju.

blzemljotres6

blzemljotres6-1

blzemljotres15

bl-posle-zemljotresa111-702x336

blzemljotres4-1

blzemljotres5-1

Izvor: nezavisne