Najčešće se uplaše kada ih preplave emocije, od tog trenutka počinju da se udaljavaju i da mijenjaju svoje ponašanje. O ovoj temi smo razgovarali sa psihoterapeutkinjom Miom Popić.
Postoji mnogo razloga zbog kojih muškarci ostavljaju žene koje vole, neki se i ne mogu lako razumiti, ali po mišljenju stručnjaka to se najčešće dešava onda kada emocije u vezi postanu intenzivnije.
“Mnogi muškarci u našoj sredini socijalizovani su na taj način da vjeruju da pre nego što se istinski vežu treba da steknu raznovrsna ljubavna iskustva. Nije rijetkost da se u muškom društvu ismijavaju oni koji su se rano vezali za partnerku i sa njom zasnovali porodicu. Odstupanje od ovih prećutnih pravila vidi se kao pokazatelj manjka muškosti. U savremenoj kulturi partnerskih odnosa visoko se vrednuje raznovrsno iskustvo u emotivnim vezama i eksperimentisanje. Naglasak se stavlja na “dobro zabavljanje” prije nego što uđemo u mirnu luku”, objašnjava Mia Popić, REBT psihoterapeut.
Istraživanja pokazuju da se muškarci najčešće uplaše kada ih preplave emocije i da od tog trenutka počinju da se udaljavaju i mijenjaju svoje ponašanje. S druge strane žene to često ne mogu da shvate, jer je za njih sve bilo idilično.
“Strah od vezivanja je najčešći razlog zašto se povlače onda kada ih preplave emocije. Osjećamo da nam je do osobe sve više stalo, ali smo isto tako svjesni da nemamo nikakvu garanciju da će odnos opstati ili da ćemo u njemu ostati nepovrijeđeni. Sa ovakvim uvidom dolazimo do saznanja da nas ljubav čini “slabim” (kako često kažu neki muškarci), da nad njom nemamo kontrolu, kao i da je rizik od potencijalne povrede prevelik da bi ostali u odnosu. Razmišljajući na ovaj način nije čudno zašto mnogi muškarci preventivno napuštaju vezu”, objašnjava Mia.
SAMO DA NE BUDEM “PAPUČAR” |
Kao jedan od glavnih razloga “bježanja” iz ovakvih veza navodi se i to što muškarci ne razgovaraju o svojim osjećanjima, često ih potiskuju, dok su žene emotivno otvorenije:
Većina muškaraca vaspitana je na taj način da se ne bave pretjerano emocijama i međuljudskim odnosima, dok su žene sa druge strane mnogo više ohrabrene da analiziraju svoje emocije i odnose u kojima se nalaze. Iako se vjeruje da je jači pol po prirodi manje emotivan, velika je istina, da čak iako jeste takav, razlog nije “muška priroda” već tipično muško vaspitanje. Mnogi dečaci su vrlo rano u svom odrastanju naučili poruke kao što je “nije muški plakati”, “nemoj da se ponašaš kao seka – persa” … Upravo one kreiraju normu koja je vezana za ponašanje. Naime, smatra se socijalno prihvatljivim da muškarac bude praktičan, ne pretjerano senzibilan, i da se drži “muških tema”. Teško je zamisliti četiri muškarca koja sjede na pivu i razgovaraju o problemima koje imaju u svojim vezama, dok je ovakav scenario daleko češći kada su djevojke u pitanju i prisutan je, kako u realnom životu, tako i u ženskim serijama.
Dakle, možemo pretpostaviti da muškarci imaju izvjestan strah kada se radi o njihovom emotivnom životu. To može da bude jedan od razloga da napuštaju veze onda kada osjete da su preplavljeni emocijama, koje ne znaju na adekvatan način da kanališu. Naša sagovornica ističe da ključni razlog za izlazak iz veza može da bude i nespremnost da se u datom trenutku vežu, kao i perfekcionizam u potrazi za pravom partnerkom.
Neki muškarci procenjuju da, iako im partnerka po većini stvari odgovara, sada nije pravo vrijeme za ozbiljnu vezu. Moguće je da se nose sa nerazriješenim problemima iz prošlosti, da smatraju da je važno da riješe neka praktična pitanja prije nego se posvete ljubavnom životu. Često je razlog i to što vjeruju da mogu da nađu bolju partnerku i ne žele prerano da se vežu, a kod nekih je prisutan i strah od gubitka slobode.
Žene često poslije određenog vremena pokušavaju da promijene neke navike kod partnera što može da dovede do određenog pritiska, jer oni uglavnom ne vole kada se od njih zahtjeva da budu bolji. Zapravo bitan je način na koji se to radi, ako je direktan i otvoren, veće su i šanse da odu.
Uzajamno prihvatanje je važan faktor srećnog odnosa. Iako smo svjesni da naš partner nije savršen i da ima neke osobine koje nam se ne dopadaju, zbog drugih vrijednih kvaliteta koje ima, učimo kako da tolerišemo nesavršenosti. Ono što može da bude veliki neprijatelj partnerskog odnosa jeste ideja da neko mora da bude drugačiji da bismo ga voljeli. Razmišljajući na taj način, mnoge žene u vezu ulaze kao u projekat sa ciljem da svog partnera koriguju i preoblikuju prema sopstvenim kriterijumima. Nije rijetkost da muškarac reaguje na ove pokušaje, objašnjavajući joj “da je ona drugačija ni on ne bio bio takav”. Na taj način se razvija jedna dinamika uzajamne netrpeljivosti u kojoj svaka strana vjeruje da bi odnos bio idealan kada bi onaj drugi samo bio drugačiji. Veza koja je definisana na taj način da neko mora da se promijeni da bi ona opstala, najčešće su osuđene na propast – zaključuje sagovornica.
USPJEŠNE (NI)SU PRIVLAČNIJE
Iako istraživanja ukazuju na to da muškarce privlače uspješne i moćne žene, čini se da je mnogo više onih, koji postaju osjetljivi kada osjete da je partnerka superiornija od njih. I najčešće se dešava da se u tim situacijama povlače i raskidaju veze zato što njihov ego to ne može da podnese.
Odnos moći između muškaraca i žena se u velikoj mjeri promijenio. U proteklih nekoliko decenija smatralo se da muškarac treba da bude taj koji je dominantan, koji više zarađuje, koji je ambiciozan i okrenut karijeri, dok žena treba prije svega da brine o porodici. Danas, međutim, vidimo da sve više žena živi po ovim “muškim principima” i uspjeva da pomiri svoju poslovnu i porodičnu ulogu. Njihova novostečna uloga može da dovede u konfuziju neke muškarce koji i dalje vjeruju u tradicionalnu podjelu rodnih uloga. Ukoliko i sami nisu napravili korak u revidiranju ženske uloge u društvu, vrlo je vjerovatno da će na uspješnu ženu reagovati povlačenjem. Ipak, nisu rijetki ni oni koji su uvidjeli da ravnopravnost muškaraca i žena i njima samima olakšava i oslobađa ih pritiska da moraju sami da privređuju za porodicu i nose teret materijalne dobrobiti na svojim plećima – kaže Mia Popić.
