Banjalučki ulični prodavaci knjiga kažu da ne pamte gora vremena. Na štand zaviri poneka osoba srednjih godina, a mlađe generacija ih, kažu, sve više zaobilaze.
Tako je kažu trgovci posljednje tri godine. Na banjalučkom Trgu Krajine svakodnevno stoji nekoliko štandova sa mnogo knjiga među kojima se može naći za svakog po nešto.
Međutim, po riječima trgovaca, većini prolaznika knjige nisu zanimljive.
– Da li ljudi nemaju novac ili nemaju naviku da čitaju, više nisam siguran, ali znam da mi tužno izgleda. Godinama prodajem knjige po svim gradovima i uvijek je bili o dobrih i loših dana, ali nikada nije bilo da za cijeli dan ne prodam nijednu knjigu. Žao mi je što ne mogu zaraditi, ali više mi je žao što se mladi više slikaju nego čitaju – kaže jedan od prodavaca, koji nije htio da mu spominjemo ime.
Da su mladi nezainteresovani kaže i Banjalučanin Dragoljub Petrović, koji na svom štandu knjige prodaje skoro 20 godina.
– Čak iako sam na najboljoj lokaciji u gradu, na sred Trga Krajine, opet nema posla. Nadam se da će bar ovih dana, dok traju praznici neko nekom kupiti knjigu i da će biti posla. Inače, kao i svagdje, idu bestseleri tačnije ove Zorane Jovanović i neke Ane Bučević, ali mogu reći još uvijek žive i klasici – kaže Petrović.
On dodaje da pisci poput Ive Andrića i Meše Selimovića nikada neće umrijeti, te da se u moru onih koji ignorišu štandove sa knjigama, nađu i oni kojima knjige predstavljaju nešto posebno.
– Ja uvijek volim reći da će onaj ko voli čitati voljeće uvijek, a onaj ko ne voli nikad ni neće, teško da neko može prestati da voli knjige – dodaje on.
Ni trgovački putnici nemaju bolja iskustva
Boris Kičić iz Banjaluke, neko vrijeme bio je trgovački putnik, te u cijeloj Srpskoj prodavao enciklopedije, biblije, knjige za djecu i slično. Ni on, kaže, nije zadovoljan interesovanjem mladih ljudi za knjige.
– Obišao sam gotovo cijelu Republiku Srpsku, zavirio u svako selo, svaku školu, skoro svagdje. Iskustva su generalno loša jer znam da dolazim negdje gdje će mi jedini kupac biti profesor srpskog jezika ili istorije, koji već ima 35 godina iskustva i tu knjigu vjerovatno zna napamet, dok mlađe generacije knjiga uopšte ne zanima – ispričao je Kičić.
On dodaje da su mu najprodavanije su bile istorijske enciklopedije i zbirke narodnih lijekova, a kupci uvijek stariji ljudi.
Koje knjige stranci pazare u Banjaluci
Podsjećamo, portal “banjaluka.net” interesovao se i šta stranci najviše vole da kupuju u Banjaluci, kada su knjige u pitanju.
Kao i domaći, i stranci koji posjete naš grad, ističu prodavači, sve rijeđe kupuju knjige a i kada se odluče nekim djelom upotpuniti svoju biblioteku uglavnom biraju prolaznu „hit literaturu“. Međutim, znaju se naći i oni koje zanima “Na Drini ćuprija” ali i zbirka pjesama Radovana Karadžića.
Za knjigu prvog predsjednika RS, osuđenog u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora, interesovanje je iskazala grupa Slovaka koja je boravila u gradu na Vrbasu. Njegov književni opus im je postao posebno zanimljiv kada je glavni urednik jednog uticajnog slovačkog književnog časopisa smijenjen sa te pozicije jer je u njemu objavio jednu od Karadžićevih pjesama.
Igor Preradović, koji dugi niz godina prodaje knjige, a posljednja lokacija mu je bila u Rosuljama u marketu „Kort“, gdje je imao svoj štand, kaže da je u njegovom slučaju knjiga koju su stranci najčešće tražili, djelo koje će većini ljudi prvo pasti na pamet kada pričamo o našim prostorima.
– To je, naravno, „Na Drini ćuprija“ Ive Andrića. Stranci traže izdanje na engleskom jeziku, čuli su za nju zbog Nobela. Međutim, moram naglasiti da u posljednje vrijeme kupuju sve rijeđe – kaže Preradović za naš portal.
Nedo Slavnić iz antikvarnice „Agora“ prisjetio se nekoliko najupečatljivijih stranaca koji su pazarili knjige kod njega.
– Sjećam se jedne Amerikanke, došla je u antikvarnicu te počela da se raspituje o ratu koji je devedesetih godina vođen na prostoru bivše Jugoslavije. Tražila je od mene da joj preporučim neke knjige koje su vjerodostojno objašnjavale događaje iz tog perioda. Rekla mi je da želi provjeriti cifre ubijenih, silovanih. Bila je sumnjičava prema izvještajima koji su tada bili prezentovani američkoj javnosti – kaže Slavnić i dodaje da je kod njega bio čest i jedan Francuz, zaposlen u ambasadi svoje zemlje, zaljubljenik u knjige.
Naš sagovornik dodaje, da je pored „pravih“ stranaca, kod njega dolazilo mnoštvo ljudi iz zemalja regiona, a neki su poznati i široj javnosti.
– Posjećivao me zagrebački filozof Žarko Puhovski, tražio pojedina filozofska djela. Iako ima desetine hiljada knjiga, uspjevao je uvijek kod mene pronaći neke koje nije mogao na drugim mjestima. Dolazio mi je i novinar Milomir Marić. Jednom me zvao, mislio sam da me neko zeza, ali sam mu prepoznao glas, čekao me ispred vrata antikvarnice – kaže on za portal banjaluka.net i zabrinuto komentariše da ne zna šta se desilo sa „tako pametnim čovjekom da se sada bavi rijalitijima i najgorim mogućim programima koji se nude na TV-u“.
Na štandovima sa knjigama ispred robne kuće „Boska“ složni su u jednom – stranci ne kupuju knjige kao nekada.
– Mnogo manje dolaze i mnogo manje troše. Sve je manje stvari koje ih privlače. Mlađi slabo kupuju dok stariji traže hit literaturu, novitete, bestselere, knjige koje su aktuelne svega 3-4 mjeseca – rekao nam je Davor Pozderović.
Na susjednom štandu Dragan Petrović potvrđuje da se većina zaustavlja na „hit literaturi“.
– Pored noviteta traži se i Ivo Andrić, ponekad Meša Selimović, dok im je već Jovan Dučić neinteresantan. Takođe, znaju se tražiti i knjige o Banjaluci – kaže Petrović.
Njihova koleginica, koja nije htjela javno govoriti rekla je da stranci ne kupuju mnogo, te da ponekad zastanu i pogledaju knjige na engleskom jeziku, ukoliko budu stavljene na vidno mjesto.
Predrag Adamović u „Riznici“ prodaje knjige na engleskom i ruskom jeziku, te takođe navodi da ga stranci rijetko posjete.
– Skoro niko ne dolazi od stranaca a i kada dođu prije uzmu suvenir nego knjigu. Ali zato uzimaju naši ljudi često na poklon prijateljima i poslovnim partnerima strancima. To su monografije o Banjaluci, Republici Srpskoj, našim manastirima. Devedeset posto su u pitanju knjige na engleskom jeziku, dok su ostatak na ruskom – ističe Adamović.
