Ima li većeg prokletstva do gledanja sopstvenog djeteta kako pati i to zbog vaše lične greške?!

Ne tako davno čast i obraz su bile dvije riječi na koje se najviše obraćala pažnja. Stariji su vodili računa da budu primjer mlađima, ponavljali im koliko je bitno da sačuvaju čast i obraz porodice, a mladi su sa strahopoštovanjem ispunjavali očekivanja.

Negdje, usput, zaboravili smo na pradjedovsku zakletvu, a čast i obraz smo izbacili iz rječnika, ali i iz glave. Tada su počeli da nama se dešavaju „prokletstva“ ili „loša sreća“, kako često volimo da spomenemo.

Sa svih strana možete da čujete „Zašto se ovo meni dešava? Nikom nisam ništa loše uradio?“ Međutim, ne morate vi da uradite ništa loše, dovoljno je da je vaš otac ili djeda počinio neki grijeh, a taj grijeh se „lomi“ na vama.

Vi okajavate grijehe vaših otaca.

Predanje kaže da se grijesi prenose na četvrto, pa čak i sedmo koljeno. U Knjizi Postanja, Biblije, priča se o tome kako su Hamov sin, Hanan i njegovo potomstvo bili prokleti i nosili su prokletstvo za grijeh koji je počinio Ham.

Prokletstvo je izgovorio Hamov otac, Noj, a ne Bog. Sam Noj je “bio čovjek pravedan i neporočan u rodu svom” (Post. 6, 9) i imao je tri sina: Sima, Hama i Jafeta, a  Gospod je naredio Noju da ih povede sa sobom u kovčeg.

Kada se potop završio, Noj je sa sinovima izašao iz kovčega i prinijeli su žrtvu Bogu.

Gospod je blagoslovio Noja i njegove sinove i obećao da više voda neće služiti za potop radi istrebljenja svega živog. Štaviše, interesantno je da je kao znak tog obećanja Gospod napravio dugu. Noj i njegovi sinovi su bili blagosloveni od Boga.

I evo šta se dešava dalje: Poslije potopa „a Noje poče raditi zemlju i posadi vinograd; i napi se vina, opi se, i otkri se nasred šatora svojega. A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju. A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške, pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega. A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin, i reče: Proklet da je Hanan i da bude sluga slugama braće svoje!” (Post. 9.20-25).

To je prokletstvo Hanana za grijeh oca njegovog, Hama, a koje je izgovorio Noj – pa je to Nojevo djelo. I prokletstvo je bilo upućeno na Hanana, zato što je Ham kako shvatamo bio blagosloven od strane Boga. Noj je to znao i prosto nije mogao da prestupi taj blagoslov. I od njih je sve počelo.

Djeca su plaćala za grijehe svojih očeva pred Bogom. Međutim, Biblija u nekoliko navrata navodi: „Ja sudim svima po putevima njegovim“ i „Svako će za svoj grijeh poginuti!“, što znači da pred Bogom ne postoji grijeh koji se prenosi na djecu.

Ali ako se osvrnemo na pojedinca, da li postoji veća kazna za čovjeka nego da njegovo dijete pati? Ako je neko učinio grijeh, najveća naplata će biti da njegovo dijete okajava njegov grijeh. Da bismo izbjegli takvu strašnu kaznu, vratimo u porodicu riječi čast i obraz. Neka naša djeca znaju da je sutra najvažnije da čuvaju čast svoje porodice i da nikada ne okaljaju svoj obraz.

Jedno to može zaštiti našu unučad. A oni koji sa sobom nose teret pradjedovske kletve, neka izmole oproštaj od Boga i sa sebe skinu vjekovno prokletstvo. U vjeri je spas.