Inspiraciju za odlične ocjene, recitovanje, kuvanje i razne druge aktivnosti, desetogodišnja Anđela Kavedžija iz Banjaluke crpi iz muzike i plesa, koji trenira duže od pet godina i nanizala je brojne nagrade.

“Obožavam muziku i ples i kao maloj želja mi je bila da budem balerina. Roditelji su tada mogli da me upišu u Plesni klub ‘Bolero’, koji je primao djevojčice sa četiri godine. Počela sam trenirati latinoamerički ples, koji je postao moja velika ljubav i znam da ću uvijek plesati, iako mi svi kažu da sam još mala i da će se to vremenom promijeniti”, priča ova mlada Banjalučanka.

Budući da joj se plesna škola nalazila na drugom kraju grada, imala je kratke pauze pri treniranju, ali to je nije spriječilo da pet godina aktivno pleše i za to vrijeme osvoji mnogo nagrada i priznanja. Nastupala je u zemlji i regionu i svaka medalja joj je jednako draga, a najveća želja joj je da jednog dana pleše dobro kao njeni treneri.

“Mi smo plesna formacija i sve djevojčice moraju plesati, ali i izgledati savršeno, posebno one u prvom redu. Punđe i kostimi nam moraju biti savršeni i ništa ne prepuštamo slučaju. Kada osvojimo neku nagradu to nam bude motivacija da dalje nastavimo djelovati jedinstveno”, priča Anđela.

Prisjećajući se prvih plesnih koraka, ističe da je prvo naučila rumbu, sambu i čačača, a omiljeni ples joj je rumba.

“Osim što plešemo, imamo i teoretski dio, koji mi je posebno zanimljiv jer tako saznajemo mnogo o plesovima i zemljama iz kojih dolaze, ali i tome kako su nastali”, ističe Anđela.

andjela kavedzija

Prema njenim riječima, najteži ples joj je paso doble, za koji im je potrebno mnogo više vremena za vježbu.

“To je ples u kojem je veoma važan izraz lica i ništa ne smije da nam odvuče pažnju i poremeti koncentraciju. Pošto smo plesna formacija, sve djevojčice moraju biti veoma skoncentrisane i izraz lica mora biti specifičan”, kaže ona.

Uzor su joj njeni treneri iz Plesne škole “Bolero”, koji su, kako kaže, vrhunski plesači.

“Moje drugarice iz grupe i ja trudimo se da posmatramo trenere i djevojke iz starijih grupa. Upijamo njihove korake i pogledom im hvatamo kukove, koji su važniji od samih koraka. Kukovi moraju pratiti korake, jer njima zapravo pokazuješ koliko si dobar u plesu”, ističe ona.

Osim plesa, ova talentovana djevojčica igra folklor u KUDu “Čajavec”, a igra joj je jednako važna kao ples.

“Ne bih mogla birati između folklora i plesa jer su mi oboje važni. Roditelji me podržavaju i dok uspijevam uskladiti treninge sa školom, koja ne trpi zbog toga, neće me postaviti u poziciju da biram”, dodaje ona.

Ova talentovana djevojčica, osim u plesu i folkloru, odlična je u recitacijama, u školi niže petice, a pored toga izvrsna je u kuvanju. Kuvati je naučila još kao petogodišnjakinja tako što je od svakog u porodici naučila ponešto jer su svi vrsni kuvari.

“Najviše sam zapravo naučila kuvati uz djeda, ali i tatu kada je slobodan. Trudila sam se da pripremim nešto dok mama bude na poslu kako bih je iznenadila. Volim da mamu obradujem ručkom kada dolazi s posla. Najviše uživam dok mijesim hljeb i pravim poslastice, a prvi kolač napravila sam sa drugaricom sa otprilike sedam godina”, priča Anđela.

Kuvanjem i poslastičarstvom želi da se bavi i kada poraste, a pored toga voljela bi biti frizer ili vizažist.

(Nezavisne)