Mjesečina je stvarala sjene nedovoljno jake da osvjetli grimase u mraku. Prstima grabeći plahte, Dijana je bokove zabijala u dlakavo međunožje koje je ulazilo u nju.

Priča ,,Zrna sumnje’’ uvodi čitaoce u neprijateljski svijet banjalučkog podzemlja. Nakon sumnjive finansijske malverzacije, Dijana Rodić biva ubijena od strane svog supruga. U središtu zločina nalazi se Bane Janković, poznati banjalučki advokat koji pomaže prijatelju ubici u prikrivanju zločina. Bane uskoro otkriva da je pozadina ubistva kompleksnija nego što je ispočetka mislio i da intriga u koju se upleo nosi više od jedne zle kobi. Sa sprata svoje advokatske kancelarije u ulici Kralja Petra I Karađorđevića, Bane se mora odmetnuti u lutanje Lazarevom, Aleksandrovcem i Kuljanima u nadi da će odgovoriti na pitanja prije nego što mu sat otkuca kraj.

Mladi banjalučki autor Đorđe Maksimović banjalučkoj, ali i regionalnoj publici svojim krimi pričama predstavlja Banja Luku u drugačijem svjetlu. Građani najvećeg grada Republike Srpske grad poznaju kao turističko mjesto puno divnih pejzaža, starih građevina i toplih ljudi. Kombinujući vještinu pripovjedanja i znanja iz kriminalisitke, Maksimović gradu dodaje nove nijanse. Kada padne mrak iz poznatih šetališta i šuma vrebaju ubice i nasilnici, a banjalučkim ulicama pored običnih stanovnika šetaju kriminalci, žrtve i policijski inspektori. Njegove poznate aleje i znamenitosti postaju poprišta zločina, a zlokobni likovi o kojima ste čitali u romanima svjetskih krimi majstora, dolaze među vas.

Maksimovićeve krimi priče Banja Luku stavljaju na kartu mjesta koja su u popularnoj kulturi ustupila svoje ulice i aleje za odvijanje književnih zapleta, čime je u svom žanru izjednačava sa Njujorkom, Los Anđelesom i Londonom.  

Prostorija za pušače lokala ,,Mirjan’’ smještenog iza banjalučkog Okružnog suda bila je odvojena paravanom od sale za ručavanje. Stolovi u sredini prostorije bili su okruženi crno-bijelim fotografijama, postavljenim na zelenkaste tapete. Sa plafona je visio luster okićen svjetlucavim lampicama, sličnim novogodišnjim ukrasima.

Pogledavši na sat, Bane Janković iskapio je kafu koja se nalazila pred njim. Gotovo pola sata slušao je sagovornicu sa druge strane stola. Uspravno sjedeći, Dijana Rodić posmatrala ga je sitnim, izduženim očima. Lice je prekrila debelim slojem pudera u nespretnom pokušaju da učini bore nevidljivim. Bane se pravio da ne primjećuje njen duboki dekolte koji je nevješto sakrivala pramenovima, opuštenim preko grudi.

,,Šta kažeš, Bane, možeš li nagovoriti Davida da odobri sredstva?’’

Odmaknuvši lice od oblaka dima koji je Dijana izdahnula ka njemu, Bane pogleda u stranu. Zategnuti mišići vrata otkriše vene čije je linije prekidala pripijena košulja.

,,Nisam njegov savjetnik. Ne znam koliko će imati sluha za moje riječi.’’

Dijana se nagnu naprijed, grudima ovlaš dotakavši sto. Dugačka cigareta visila joj je među prstima, a iz usana premazanih crvenim karminom izađe oblak dima. Tišinu u prostoriji prekidalo je samo Banetovo lupkanje cipelom o pod.

,,Hajde!’’, reče ona i podignu obrve, ,,Ti si mu najbolji prijatelj, tebe će slušati.’’

,,Problem je što nisam u tom poslu.’’, odgovori Bane, ,,Ne znam zašto bi uzeo moj savjet za ozbiljno, kada se ne bavim tim stvarima.’’

,,Zato što si advokat. I to veoma dobar. Mislila sam da svakoga možeš ubijediti u ono što želiš.’’

Bane uzdahnu. Duboko u sebi znao je da ga Dijana obrađuje. Oćutao je na trenutak, a onda se nagnuo ka njoj. Slatkasti miris pomiješan sa duvanom masirao mu je nozdrve.

,,Ja branim dilere, ubice i lopove Privredno pravo je nešto sasvim drugo. Možda je bolje da mu preporučim nekog ko se bavi time.’’

,,Ali taj neko nije ti.’’, nasmija se Dijana, ,,Uostalom, David mrzi advokate. Ti si mu jedini prijatelj iz te branše. Ne tražim od tebe mnogo. Sve imam spremno. Završen projekat, lokaciju, sve. Od tebe samo trebam da nagovoriš Davida da mi odobri finansije.’’

Iz unutrašnjeg džepa sakoa Bane izvadi novčanik. Stavio je novčanicu preko računa i pogledao na sat. Ročište mu je počinjalo za pola sata. Preko puta njega Dijana se vrpoljila u stolici, zavodljivo uvijajući kosu. Olabavio je kravatu i uzdahnuo.

,,Ispričaj mi opet šta imaš u vidu.’’

Bore na Dijaninom licu odjednom nestaše. Iza karmina se pojavi red blistavih zuba. Uhvatila je Banetovu ruku i uputila mu pogled pun zahvalnosti.

,,Znaš da David i ja imamo restoran u centru. Mislila sam da otvorimo još dva. Jedan u kanjonu Vrbasa, a drugi u Laktašima, pored onog jezera. Imam čitav plan, čak i skice oba restorana. Ovo će biti divna investicija jer naš restoran zamre u ljetnje dane. Zato je ovo ono što Davidu i meni treba. Problem je što David voli voditi poslove na jednom mjestu i misli da sezonski restorani nisu dobri. Trebaš mi ti da ga uvjeriš koliko je to dobro i isplativo. Hajde, Bane, pokazala sam ti već sve skice.’’

Blagi osmjeh razvi se na njegovim usnama. Približio se Dijani i dlanom joj prekrio podlakticu.

,,Želiš da nagovorim tvog muža da ti ustupi novac za koji ti ne vjeruje dovoljno da bi ga dobila? I to za projekat o kojem ni sam ne znam ništa osim onoga što mi ti kažeš?’’

Dijanine oči sjevnuše. Dok je zabacivala kosu, ispravila se, izbacivši grudi naprijed.,,Upravo tako, Bane.’’

*

Mjesečina je stvarala sjene nedovoljno jake da osvjetli grimase u mraku. Prstima grabeći plahte, Dijana je bokove zabijala u dlakavo međunožje koje je ulazilo u nju. Šaptala je čovjeku koji se nalazio na njoj, govoreći mu kako da je zadovoljava. Istresavši spermu po njenim grudima, spustio se pored nje.

,,Želim da nam uvijek bude ovako.’’

Muškarac je zapalio cigaretu i ćutao.

,,Tako sam srećna što smo konačno dobili novac.’’, reče ona

Uzeo ju je u naručje i prstima prošao kroz kosu.

,,Gdje želiš da idemo?’’, upita je

,,Negdje daleko.’’

,,Kada ćeš mi prebaciti pare?’’

,,Uskoro, mili.’’, odgovori Dijana i ugrize ga za vrat, ,,Imaćemo sve što poželimo.’’

,,Moraš mi prebaciti novac. Dok god je kod tebe, David se može predomisliti.’’

,,Ne brini, sve sam sredila. Sigurni smo.’’

Muškarac se ispruži preko nje i pritisnu joj bokove uz svoje. Jako je vrisnula. Nježno ju je ljubio po vratu, ulazeći duboko u nju.

,,Kada odemo, spremaću ti egzotične koktele koje toliko voliš.’’

,,Volim te!’’, vrisnu Dijana

Muškarac joj je prodirao vaginu. Jaukala je, dijelom od bola, dijelom od užitka. Nastavio je tako dok se cigareta pored kreveta nije ugasila, a sunčevi zraci zamijenili mjesečeve.

                                                                                            *

Topot koroka odzvanjao je stepenicama zgrade Poslovnog centra. Jureći niz stepenice, dvojica muškaraca, jedan u tamnoplavom odjelu, drugi u sportskoj jakni i trenerci, nerazgovjetno su razgovarali. Buka noćnog saobraćaja probijala je zidove podzemne garaže u kojoj su se obreli. Neonsko svjetlo bacalo im je sjenke na lica. Muškarac u odjelu kupao se u znoju. Kravata mu je bila olabavljena, košulja izvučena iz pantalona, a kosa raščupana. Čovjek pored njega nosio je jaknu zakopčanu do vrata, a ruke je opušteno držao u džepovima trenerke sa nekoliko krupnih mrlja. Došli su do reda automobila. Muškarac u odjelu otključao je BMW 740Li i stavio sako unutra.

,,Bane, došao sam karavanom’’

Pogledavši Davida, klimnuo je glavom.

,,Trebam neke stvari iz gepeka.’’

David priđe automobilu. Dugačka crna limunzina plijenila je pogledom. Dok je Bane uzimao stvari iz gepeka, David je pogledao instrumental tablu.

,,Nov je?’’

,,Da.’’

,,Koliko si ga platio?’’

,,Sto pedeset hiljada.’’

David uzdahnu i krenu prema karavanu. Usput je silovito otkopčao jaknu i pokidao rajfešlus.

,,Onda je bolje da idemo mojim autom’’, procijedi kroz zube.

Crvena Škoda Oktavija krstarila je ulicom, dugim svjetlima sjekući tamu. Drvored ulice Kralja Petra I njihao se na vjetru, dok je posljednji val saobraćajnog špica te večeri jenjavao.

,,Dobro da noćas ne pada kiša.’’, reče.

,,I ja mislim.’’

,,Šta misliš, da li te je iko čuo?’’

David zaćuta na trenutak. Ispod jakne se nazirala plava polo majica. Kragna je bila pocijepana. Bane je posmatrao sitne posjekotine na njegovom vratu.

,,Ne vjerujem. Izolacije su dobre. Uostalom sve je kratko trajalo.’’

,,Idi glavnim putem.’’, odsječe Bane, ,,Neću da nas kamere na tranzitu uhvate. Kad budemo blizu ugasi farove.’’

,,Imaš li sve što nam treba?’’, upita David

,,Imam. Ako nešto zafali, naći ćemo u kući.’’

David klimnu glavom. Uključio je klimu. Hladan vazduh milovao im je kožu. Na radiju je svirao lagani instrumental. Bane se vrtio u sjedištu, gledajući čas kroz prozor, čas u Davida.

,,Zašto, Davide?’’, upita na kraju

,,Ne znam.’’, odgovori on hladno, ,,Valjda sam radio ono što sam morao.’’

Skrenuli su na lokalni put prema Trapistima. Bane je pogledao groblje s desne strane ulice, a jeza mu prođe kičmom. Učini mu se da osjeti smrad truleži duboko u utrobi. David je ubrzao i obišao trafo stanicu. Ugasio je farove i polako parkirao u dvorište. Sjedili su nekoliko minuta u automobilu i posmatrali okolinu. Prozori na obližnjim kućama bili su zatvoreni. Obojica muškaraca osluškivali su vlastito disanje.

,,Hajdemo’’, reče David.

Uspentrali su se mermernim stepenicama do ulaza. Umjesto da uključe svjetla, Bane je ponio baterijsku lampu. Blještavi snop dobacio je do kraja hodnika. Polako zaobilazeći rasutu obuću i porušene saksije cvijeća, ušli su u dnevnu sobu. David podignu ruku i zaustavi Baneta. Pokazao mu je gdje da uperi baterijsku lampu. Poslije nekoliko sekundi, svjetlo se ugasi. Laminat u kući brujao je pod trčećim koracima. Polako osluškujući, David iz toaleta začu ridanje.

Vrativši se u dnevni boravak, Bane spusti roletne na prozore i uključi svjetlo. Obišao je ugaonu garnituru sive boje i stao kraj stola za kafu. Kutija cigareta je, zajedno sa dvije čaše plivala u smeđoj tečnosti. Dalje se slivala niz sto i padala na debeli tepih. S druge strane garniture slomljena stolica oštetila je laminat.

Između njih ležalo je Dijanino tijelo. Iz rane na čelu bio je vidljiv trag liptanja krvi. Zgrušana sa komadićima stakla presijavala se pod svjetlom. Kratka crna haljina otkrivala joj je dugačke noge, a sa jedne od njih visjela je polomljena štikla. Tik ispod usana nalazio se grlić razbijene boce.

,,Ispričaj mi šta se desilo.’’, reče Bane i nagnu se nad lešem

David priđe stolu i uze cigaretu. Dim je gušio miris prolivenog alkohola. Sa rukama u džepovima stajao je iznad Dijanine glave. Bane primijeti da je Davidova majica krvava.

,,Posvađali smo se. Jako. Poludio sam na trenutak i potegao bocu.’’

,,Samo tako?’’

David klimnu

,,Imaš porezotine na vratu.’’, reče Bane’’, ,,Moraš ih sakriti nekako.’’

,,Lako ćemo za to.’’

,,Zašto ste se svađali?’’

,,Nije bitno.’’

,,Stojimo u dnevnom boravku pored leša tvoje žene.’’, odgovori Bane

,,Saznao sam da me kurva vara.’’, odgovori David mirno

Bane zaćuta. Osjetio je da mu se grlo suši. Srce mu je nekontrolisano lupalo. Napravio je korak naprijed, a onda se povrati.

,,Nije mi rekla s kim. Razbio sam joj glavu prije toga.’’

,,Ubistvo na mah.’’, izusti Bane, ,,Možda se sa tim možeš izvući.’’

,,Nisam te zvao da mi popuješ.’’, odbrusi David i iskezi zube, ,,Već da pomogneš da sredim ovo sranje.’’

,,Da li vas je neko čuo?’

,,Ne znam. Došla je oko pola 10, polupijana. Onda je krenula opet da pije. Zato mi je i rekla da se kurva sa strane.’’

  Bane pogleda Dijanine ruke. Pod noktima je našao tragove krvi i kože. Izbjegavao je da joj pogleda lice, puno krvi i stakla.

,,Tukli ste se prije toga.’’

,,Ošamario sam je par puta.’’, potvrdi David, ,,Upropastila me je. Čudim se što je nisam prije ubio.

U sobi nasta tišina.

,,Moraš mi pomoći da ovo sredim. Neću da idem u zatvor.’’

Nešto prije ponoći, Bane i David počeše pomijerati namještaj. Prašina se podigla kada su u teški tepih umotali Dijanino tijelo i iznijeli ga u hodnik. Prethodno su donju stranu obložili celofanima koji su spriječili isticanje krvi i prosutog alkohola.

Na red je došlo čišćenje. Obojica su zaradili sitne posjekotine na prstima dok su brisali pod i sve ćoškove u koje se moglo zavući staklo. Bocu su stavili u posebnu vreću i naslonili na tijelo. David je donio sredstva za čišćenje koja je, prateći Banetova uputstva prosuo po sobi. Znoj je kapao sa njih; odjeća im je bila prljava i smrdjela na hemikalije. Bane je zapalio cigaretu dok je čekao Davida da se vrati u prostoriju. Sa sobom je nosio dva kofera puna Dajaninih stvari.

,,Neka izgleda kao da te je napustila.’’, reče Bane, ,,Policija neće sumnjati na ubistvo. Čak i da te testiraju i nađu njenu kožu pod tvojim noktima, reći ćeš da ste se posvađali i da se otelo kontroli.

,,Šta ćemo sa njenim autom?’’, upita David

,,To ću ja srediti.’’

,,Sutra ću još provjeriti da li smo nešto propustili.’’, reče David, ,,Očistiću sve još jednom.’’

,,Nemoj bacati hemikalije u smeće ispred kuće. Odnesi u neko drugo naselje. Nađi zabačen kontejner, ili još bolje, više njih.’’

,,Bane’’, reče David i sjede prekoputa njega, ,,Šta ćemo ako me budu vodili na detektor laži?’’

,,To će značiti da sumnjaju na ubistvo.’’, odgovori on, ,,Što će se desiti poslije nekog vremena. Bitno je da nemaju osnovanu sumnju. U interesu nam je da do toga dođe što kasnije. Ako te pozovu na test, odbićeš, iako ćeš biti prvi osumnjičeni. To je tvoje zakonsko pravo.’’

David odmahnu glavom.

,,Izgledaću kriv.’’

,,Izgledati kriv ili biti kriv nije isto.’’, odgovori Bane mirno, Važno je samo ono što mogu dokazati. Veći bi bio problem da padneš na testu.’’

,,Šta ćemo sada?’’

,,Odmorićemo malo. Onda ćemo ukloniti sve tragove mog dolaska ovdje. Iz garaže ćeš uzeti džoger kojim ćemo očistiti sve kada spakujemo leš. U sakou imam paket šibica. Trebaće nam i nešto goriva.’’

,,Imam kanister u gepeku.’’

,,Davide’’, reče Bane i obori pogled

,,Reci.’’

,,Spakuj sjekiru.’’

Promeškoljivši se, Bane se trgnu iz polusna. Para u kupatilu uspavala ga je. Ležeći u kadi, izgubio je pojam o vremenu, ali po smežuranoj koži shvatio je da je dugo bio unutra. Pločice kupatila, iako bijele, podsjećale su ga na krv. Posljednjih sati samo je o tome mislio. Nakon što su izašli iz Davidove kuće, Bane je razmišljao o bogatstvu koje je njegov prijatelj imao. Velikoj kući od fasadne cigle, uspješnom restoranu i skupim automobilima. Bio je spreman sve odbaciti zbog ljubomore. Od pomisli na to stresao se.

Nalet adrenalina od prije nekoliko sati popustio je, a strah se uvukao na njegovo mjesto. U glavi mu se odjednom zavrti. Voda u kadi kiptala je. Para mu je ulazila u nozdrve, činilo mu se da ima temperaturu.

U glavi je vrtio noćašnje scene. Kroz unutrašnje stepenice iznijeli su leš do automobila. Bane je lično očistio sve tragove nakon toga. Vozio je Dijanin automobil, dok je David polako išao ispred njega. Prethodno su natočili gorivo iz kanistera da ih ne bi vidjeli dok kupuju na pumpi. Vozili su polako, izbjegavajući patrole i prometne ulice. Zaustavili su se blizu Aleksandrovca. Mali zaseok u kojem su parkirali bio je okružen šumom. Civilizacija se nije mogla vidjeti golim okom. Bane je išao prvi, u ustima držeći baterijsku lampu. Konačno su stigli duboko u šumu. Bacivši celofane u koje je umotao sjekiru i lopate, Bane odloži lampu na zemlju.

,,Ti si je ubio, Davide. Ti ovo završi.

Zatim zvuk vjetra u krošnjama zamijeniše gromko udaranje lopate u tlo sa jedne i pucanje kostiju sa druge strane. Bane se nije okretao nazad, ali pred očima mu je igrao David koji cijepa Dajanino tijelo da bi je lakše zakopali.

,,Jedna ili dvije rupe?’’, upita David približivši mu se

,,Završio si?’’

David mu pruži okrvavljenu sjekiru.

,,Jesam. Šta ću s ovim?’’

,,Kasnije ću vidjeti.’’, odgovori David i baci lopatu, ,,Sada iskopaj drugu rupu, barem 200 m od ove. Ako i pronađu obje rupe, leš će biti nemoguće identifikovati.’’

Banetov telefon zazvoni. Trnugvši se iz sjećanja, ugledao je klijentov broj na ekranu. Pustio je da odzvoni i ponovo sklopio oči.

Ostatke tijela zakopali su u rupu. Sjeli su u automobil i odvezli se nekoliko kilometara dalje. Dijanine stvari David je polio benzinom i zapalio. U paljevini se našao dio Dijananog lica. Prije nego što su zakopali leš, Bane mu je naredio da sjekirom odstrani vilicu, kako bi spriječili identifikaciju putem zubnog kartona.

Banetu se učini da se žensko tijelo izdiže iz plamena. Licu su nedostajale usne, a sa mjesta gdje su bile, čuo je kletve. David je mirno posmatrao prizor. Većinu večeri je ćutao, ali na trenutke je ubrzano pričao kako mu je drago što ima dobrog prijatelja poput Baneta.

Rastali su se na ulazu u Banja Luku. David se svojim autom odvezao kući, dok je Bane suprotnim smjerom otišao na autootpad u Kuljanima. Prigradsko naselje bilo je kraljevstvo automehaničarske sive ekonomije. Vlasnik autootpada bio je autodiler kojeg je Bane više puta izvlačio iz zatvora. Probudio ga je i natjerao da u tri noću uključi presu.

,,Pretpostavljam da mi nećete reći šta se desilo?’’

,,Neću.’’, odgovori Bane, pružajući mu 500 KM ,,Ali reći ću ti da o ovome nikada niko ne smije čuti.’’

Čovjek uze novčanicu i nakloni se.

,,Ne brinite. Ne znam da ste bili ovdje.’’

,,Imam neke stvari u automobilu. Hoće li i one biti uništene?’’

,,Ništa neće ostati. Samo nekoliko centimetara debelog željeza.’’

,,Uzmi još 200 KM. Hoću da to željezo izrežeš na gomilu sitnih komada i baciš na različita mjesta. I trebaće mi prevoz. Možeš li me odvesti do grada?’’

,,Naravno.’’

Voda mu je konačno prijala. Razmišljajući o noći iza njega, Bane pomisli da je sve kocke složio kako treba; policija neće imati ništa protiv njih. Postao je prikrivač zločina, ali misao da se to neće dokazati izmami mu osmjeh na lice. Potom se sjetio Davidovih iskeženih zuba i jeze koje mu je ulivao njegov pogled. Ako je tako lako ubio ženu, koliko malo bi mu trebalo da naudi drugima? Stresao se od te ideje.

Pomislio je na Dijanu, te mu se koža naježi. Tijelo mu je ponovo dobijalo osjećaje, krv mu je pulsirala venama. Ležao je dugo i nadao se da će voda isprati grijeh sa njegovih ruku.

Nastaviće se …. 

(buka)