Iako mnogi trudnoću povezuju s najsrećnijim i najopuštenijim periodom u životu žene, međutim mnogi zaboravljaju da obrate pažnju na strah koji trudnice proživljavaju i koji ih često ometa u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Tokofobija ili nekontrolisani, često i paralizirajući strah od poroda, ali i trudnoće, osjećaj je kojih niko ne mora biti pošteđen. Naime, neke žene mogu uživati u cijeloj trudnoći koja će proći bez komplikacija, ali tek pred porod će im se javiti spomenuti strah.

Tokofobija nije rijetka pojava

Strah od poroda i trudnoće često se intenzivira u vrijeme kada žena sve više razmišlja o začeću. Naime, gotovo 7% žena se bori sa ovom vrstom patološkoga straha. Tokofobija se, dakle, može javiti u različitim životnim periodoma: prije trudnoće, za vrijeme trudnoće pa čak i nakon poroda. Prema tome, tokofobiju možemo podijeliti na primarnu sekundarnu.

Primarna tokofobija obično počne u adolescenciji i razvije se nakon slušanja neke traumatične priče s poroda ili nakon gledanja snimke poroda (takvi snimci su posebno besmislene u edukaciji tinejdžera jer čak ni tokom poroda žena ne vidi takve slike). Sekundarna tokofobija razvija se nakon poroda koji je za ženu bio traumatičan. Tokofobija može biti i jedan od simptoma depresije. Strah od poroda obično je povezan sa strahom od boli, ali može imati i neke druge asocijacije koje bi kroz psihoterapiju vrijedilo istražiti. Strah od poroda moguće je liječiti.

Simptomi koji se mogu javiti su:

  • rapidno povećanje anksioznosti i depresije tokom trudnoće
  • prethodni prekidi naizgled zdravih trudnoća
  • osjećaj da će porod rezultirati smrću, pobačajem ili deformitetima kod djeteta
  • jaka želja za djecom iako žena ne želi ostati trudna

Posljedice do kojih može dovesti ovakav strah je poduzimanje raznih mjera koje će eventualno spriječiti začeće. Javlja se odbojnost prema seksu, gubitak seksualnoga interesa, konflikti u vezama, a sve to nerijetko završava prekidom veze.

Ženama je potrebna pomoć, razumijevanje i podrška

Okolina često može biti netaktična. Naime, žena koja se bori s opisanim strahovima nerijetko će naići na osuđivanje okoline i komentare kako je sebična, hladna i kako umišlja iracionalne strahove.

U društvu vlada opšti stav da bi sve žene trebale s radošću gledati na iskustvo poroda jer je to najprirodnija stvar na svijetu. Zbog toga se njihov strah trivijalizira ili sramoti. To može dovesti do osjećaje krivnje, srama, neadekvatnosti ili bijesa, što nimalo ne pomaže cijeloj situaciji.

Jedna od ključnih stvari u pomoći ženama koje se bore s tokofobijom svakako je i edukacija. Žene bi se trebale detaljno edukovati i saznati koliko je više moguće o onome što ih plaši. To može biti bol, strah od majčinstva i sl. Treba biti svjestan da, bez obzira na situaciju i količinu straha koji je prisutan, u današnjem vremenu žene nisu same.

Često je strah od poroda povezan sa strahom od gubitke kontrole. Ne znate unaprijed kako će porod teći. Očekujete bol koju ne poznajete. Nemate povjerenja u ljekare. Užasno je teško podnositi toliku količinu neizvjesnosti. Zadržavanje neke količine kontrole nad tokom poroda pomaže. Možete dogovoriti tok i vrstu poroda, izabrati šta želite, a što ne. I na kraju, možete porazgovarati s psihoterapeutom koji će vam pomoći da razumijete svoj strah, osvijestite svoje istinske želje i donesete najbolju odluku za sebe.