Danas se terapija za autizam uglavnom svodi na bihejvioralnu terapiju. Međutim, uskoro će možda zaista dolaziti u obliku probiotika.

Poznato je da stres može da izazove stomačne probleme, ali i obrnuto je slučaj – problemi u stomaku mogu uticati na mozak.

Ova dvosmjerna veza možda je ključ rješavanja jedne od najvećih misterija medicine – autizma. Šezdeset godina nakon otkrića ovog poremećaja, broj slučajeva se vrtoglavo uvećao i Ujedinjene nacije procjenjuju da oko 70 miliona ljudi širom svijeta ima poremećaje iz autističnog spektra. Uprkos tome, i dalje se ne znaju ni uzrok ni lijek.

Ali naučnici dolaze do obećavajućih otkrića. Istraživanje je pokazalo da postoje drastične razlike u bilionima crijevnih bakterija, odnosno mikrobiomu između djece sa autizmom i one bez njega. Štaviše, naučnici sa Kalifornijskog tehološkog univerziteta dokazali su da drugačiji bakterijski sastav zaista ima uticaja na autizam. Naime, u eksperimentu na miševima utvrdili su da terapija probioticima ublažava simptome i već planiraju klinička ispitivanja na ljudima.

Istraživanje je pokazalo da postoje drastične razlike u bilionima crijevnih bakterija, odnosno mikrobiomu između djece sa autizmom i one bez njega.

Danas se terapija za autizam uglavnom svodi na bihejvioralnu terapiju. Međutim, uskoro će možda zaista dolaziti u obliku probiotika – živih, korisnih bakterija poput onih iz jogurta. “Ako riješite stomačni problem, možete liječiti simptome u ponašanju,” kaže Pol Paterson, profesor biologije sa Kalifornijskog tehološkog univerziteta.

Gastrointestinalni problemi su uobičajeni kod djece sa autizmom i procjenjuje se da od njih pati čak 90% autistične djece. Ona imaju 3.5 puta više šanse da pate od hroničnih dijareja ili zatvora u odnosu na zdravu djecu.

Idući za ovim tragom, naučnici sa Državnog univerziteta u Arizoni analizirali su crijevne bakterije u uzorcima stolice kod djece sa autizmom i bez njega. Uočili su da autistična djeca imaju mnogo manje vrsta bakterija u crijevima, što ih vjerovatno čini podložnijim patogenima koji izazivaju bolest. I druge studije potvrdile su ogromne razlike između mikrobioma zdrave i autistične djece.

Kako bakterije utiču na ponašanje?

Ali, da li je baš mikrobiom odgovoran za autizam? Kako bi to saznali, naučnici sa Kalifornijskog tehološkog univerziteta vodili su se rezultatima ranijih studija, koje su pokazale da žene koje preleže grip u trudnoći imaju duplo veće šanse da rode dijete sa autizmom. Zato su gravidnim laboratorijskim miševima ubrizgali simulator virusa, i dobili su mladunce sa simptomima nalik autizmu. Bebe miševi patili su od tzv. propustljivih crijeva, što znači da su molekuli koje proizvode crijevne bakterije ulazili u krv i vjerovatno u mozak, što se dešava i kod djece sa autizmom.

Kako su bakterije uopšte uticale na ponašanje? Da bi to utvrdili, naučnici su analizirali krv miševa. Kod onih sa “autizmom”, krv je sadržala čak 46 puta više 4EPS, molekula koji proizvode crijevne bakterije i koje su u krv prodrle iz crijeva. Kada su zdravim miševima ubrizgavali 4EPS, oni bi počeli da se ponašaju anksiozno. I kod ljudi sa autizmom otkrivene su povišene koncentracije sličnog molekula.

Kod onih sa “autizmom”, krv je sadržala čak 46 puta više 4EPS, molekula koji proizvode crijevne bakterije i koje su u krv prodrle iz crijeva.

Naučnici su zatim u hranu miševa ubacili B. fragilis, probiotik za koji se zna da ublažava probleme sa varenjem kod miševa – a rezultati su bili zapanjujući. 

Kroz pet nedjelja, propustljiva crijeva “autističnih” miševa su zacijelila, a nivo 4EPS u krvi je drastično opao. Bili su više nalik zdravim miševima, i iznutra i spolja – ne samo da im je mikrobiom bio sličniji zdravim miševima, već su postali manje anksiozni i prestali da ispoljavaju repetitivna ponašanja. Postali su i komunikativniji.

Ipak, liječeni miševi i dalje nisu bili spremni za kontakt ako bi se u kavez ubacio novi miš, što pokazuje da postoje granice djelovanju probiotika, i vjerovatno će oni morati da budu dopunjeni i drugim terapijama. Moguće je da će probiotici pomagati samo onim pacijentima koji imaju stomačne probleme, a tek će kliničke studije pokazati koliko je ovaj način liječenja primjenjiv na ljude.

U svakom slučaju, naučnici ne smiju podcijeniti moć bakterija u liječenju autizma, kaže Džon Krajen, profesor anatomije i neuronauke sa univerziteta Kork. “Imate kilogram mikroba u crijevima koji je jednako važan kao i kilogram nerava u vašem mozgu, i zato moramo mnogo bolje istražiti mikrobe autistične djece,” kaže on.

Za osobe sa autozmom i njihove porodice, čak i dodatna terapija za dio pacijenata već je veliki korak naprijed. Zato, jer pokazuje da promjenom crijevne flore možemo uticati na simptome poremećaja za koji se vjerovalo da mu lijeka nema.

Priredila: Jovana Papan, izvor: Ozy