U Republici Srpskoj je u proteklih šest godina usvojeno 77 mališana.

Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS od 1.januara 2010. do kraja 2016. zabilježena su i 54 slučaja nepotpunog usvajanja djece, dok je u istom periodu zasnovano i 21 usvojenje s međunarodnim elementom.

Postupak usvojenja se vodi prema odredbama Porodičnog zakona te Zakona o opštem upravnom postupku. Usvojenje djeteta od stranog državljanina ne može se zasnovati bez odobrenja Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite.

Iz resornog ministarstva napominju da se potpuno može usvojiti dijete do pet godina  koje nema žive roditelje, ili su mu roditelji nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od jedne godine ne zna im se mjesto boravka ili čiji su roditelji pred nadležnim organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude potpuno usvojeno.

Ukoliko dijete ispunjava navedene uslove za usvojenje, te ukoliko osobe zainteresovane za taj postupak ispunjavaju kriterije opšte i posebne podobnosti za usvojenje, što je predmet svestrane procjene organa starateljstva, postupak usvojenja se odvija u rokovima propisanim Zakonom o opštem upravnom postupku (dva mjeseca).

 Iz Ministartsva zdrvlja ističu da je stručni i etički imperativ u radu organa starateljstva s djecom bez roditeljskog staranja, u postupku koji prethodi donošenju odluke o usvojenju, primjena svih raspoloživih mjera zaštite prirodnog roditelja s ciljem očuvanja roditeljske funkcije.

To se zasniva na osnovnom pravu djeteta da se o njemu staraju roditelji prije svih drugih.

Pravo djeteta da živi s roditeljima može biti ograničeno kada je u odgovarajućem postupku utvrđeno da je to u interesu djeteta. U tom slučaju, stručni tim organa starateljstva razmatra koji je to najbolji oblik zaštite djeteta lišenog porodičnog okruženja, svakako dajući prednost porodičnim oblicima zbrinjavanja djeteta (hraniteljstvu ili usvojenju), u odnosu na zbrinjavanje u ustanovu socijalne zaštite.

Izvor: NN