Dječje gliste pripadaju grupi parazita koje nazivamo crvima ili oblićima (radi oblog ili valjkastog tijela). S obzirom na različita obilježja, kao što su građa tijela ili način razmnožavanja, razlikujemo malu i veliku dječju glistu.

Obje vrste glista su veoma raširene širom svijeta i godišnje od njih obolijeva između pola milijarde i milijardu ljudi. Za razliku od većinu drugih parazitarnih bolesti, dječje gliste su vrlo raširene i u razvijenom svijetu, a slabiji higijenski uslovi, topla i vlažna klima im veoma pogoduju. Sama bolest koja se razvija nakon infekcije nije teška i ne ostavlja trajne posljedice, ali pravovremeno prepoznavanje simptoma može drastično skratiti trajanje bolesti i ukloniti neugodne simptome.

higijena

Mala dječja glista (Enterobius Vermicularis)

Životni ciklus male dječje gliste je bitno opisati da bi se razumio način infekcije i širenja bolesti. Mala dječja glista je veoma raširena, čak i u razvijenim zemljama, a jedini prirodni domaćin je čovjek.

Uzroci

Glavni uzrok primarne infekcije je najčešće nehigijenski uslovi, kada dolazi do kontakta s jajima male dječje gliste. Jaja se mogu nalaziti u hrani, vodi, odjeći, posteljini,  vešu ili uopšteno u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uslovi.

Način prijenosa je:

  • najčešće feko-oralni, odnosno onečišćenim rukama se zagadi hrana ili se jaja direktno unesu u usta.

Velikoj raširenosti male dječje gliste pogoduje i mogućnost autoinfekcije u pojedinaca koji su već zaraženi. U tih pojedinaca mužjak i ženka žive u cekumu (slijepo crijevo, početni dio debelog crijeva), tu dolazi do oplodnje, a potom ženka izlazi u analno područje (anus) gdje odlaže veliku količinu jaja. Jaja se potom rukama, ponovo mogu prenijeti na hranu ili u usta, čime je moguće jako dugo održavati infekciju.

Simptomi

Simptomi infekcije nisu teški i ozbiljni po zdravlje, ali ipak mogu biti jako neugodni i značajno pogoršavati kvalitet života.

U ekstremnim slučajevima mogu nastati i komplikacije, posebno kada dolazi do prodora u peritonealnu šupljinu, slijepo crijevo ili ženski polno mokraćni sistem (zbog kratke mokraćne cijevi i blizine anusa, gdje se nalaze jaja).

Svrbež analne regije

Glavni simptom radi kojeg se pacijenti obrate ljekaru je svrbež analne regije, a budući da ženke male dječje gliste noću odlažu jaja, svrbež je češći noću, a time je i direktno povezan s nesanicom, umorom i slabijim raspoloženjem. U određenom broju slučajeva, infekcija može biti i asimptomatska.

Ostali simptomi su:

  • osjet neugode u analnom području,
  • iritacija kože u analnom području,
  • bol u abdomenu (manje učestalo),
  • gliste mogu biti prisutne u stolici te na sluznici vagine ili anusa,
  • iritacija kože i svrbež vrlo često uzrokuju nesanicu i simptome kao što su umor i poteškoće u koncentraciji,
  • povećana opasnost od bakterijske infekcije ukoliko pokušavamo češkanjem ukloniti svrbež,
  • zbog kratke mokraćne cijevi i blizine anusa, u žena je moguć prodor glista u vaginu i mokraćni mjehur.

Dijagnostika

Dijagnostika je sigurna, brza, jednostavna i pouzdana, što je veoma važno zbog nespecifičnih simptoma. Ujutro prije pranja je potrebno zalijepiti ljepljivu traku na anus i perianalno područje (malo područje u okolini anusa), odmah nakon toga traka se skine i nalijepi na predmetno stakalce i pošalje na mikroskopiju u laboratoriji, gdje se u slučaju infekcije pronađu jaja male dječje gliste. Ako se uprkos negativnom nalazu i dalje osjećaju simptomi, preporučljivo je ponoviti pretragu na isti način.

djecja glista

Liječenje

Lijekovi kao što su mebendazol i albendazol se koriste u liječenju male dječje gliste. Zbog brzog i učestalog načina prijenosa, ljekari preporučuju liječenje svih koji su u čestom doticaju sa zaraženim (razred, porodica, vrtić). S obzirom na opasnost od reinfekcije, potrebno je u određenim slučajevima i ponoviti liječenje. Održavanje lične higijene na viokom nivou značajno sprječava širenje i razvoj bolesti.

Velika dječja glista (Ascaris lumbricoides)

Uzroci

Velika otpornost na vanjske uslove omogućuje jajima velike dječje gliste dugo preživljavanje u prirodi (čak do dvije godine). Ljudi se najčešće zaraze feko-oralnim putem, a bitan način zaraze je kontaminacija povrća prilikom korištenja ljudskog fecesa kao gnojiva.

Nakon što se unesu jaja, u tankom crijevu se od njih razviju ličinke, koje probijaju zid crijeva i odlaze u različite organe. Najčešće se šire u srce, jetru i pluća, mogu prodrijeti u gušteračne ili žučne vodove i uzrokovati ozbiljne komplikacije. Komplikacije su moguće i nakon prodora u peritonealnu šupljinu. Nakon prodora u pluća, velika dječja glista putem iskašljaja dospije u probavni sistem i konačno u tanko crijevo gdje dolazi do oplodnje nakon koje ženka polaže velike količine jaja. Jaja se fecesom prenose u okolinu.