Skoro godinu dana nakon prikupljanja novca za liječenje dječaka Viktora Vučinića, donatori pitaju roditelje – kako su potrošene pare?
Većina Banjalučana i dalje se rado odaziva humanitarnim akcijama, naročito kada je liječenje djeteta u pitanju, ali očekuju i povratnu informaciju šta je urađeno sa doniranim novcem i kako teče oporavak bolesnika.
Redakciji EuroBlic-a javila se nekolicina mladića koji su proteklih mjeseci organizovali brojne akcije za pomoć u liječenju trogodišnjeg Viktora, nepokretnog dječaka oboljelog od celebralne paralize.
Svi oni ubijeđeni su da se prikupilo dovoljno novca za odlazak u Slovačku, na procjenu i prvu terapiju. Međutim zatečeni su ponašanjem porodice, koja je, pričaju, počela da ih izbjegava i neće otvoreno ni da kažu koliko je tačno novca potrebno za ljekara.
– Bilo je mnogo humanitarnih kutija, raznih koncerata i svi ljudi kojima smo se obratili davali su pare od srca. Bilo je i uplata i iz inostranstva od 500 do 1.500 evra, ali nismo vodili strogu evidenciju, jer je otac sam praznio kutijice u kafićima – ispričali su nam ovi ljudi.
Poslije svega, smatraju da bi se slične akcije trebale strogo kontrolisati jer sada niko ne može da uđe u trag doniranom novcu.
– Izgubili smo ugled kod prijatelja i poznanika, ne znamo šta da im kažemo. Spremni smo i dalje da tražimo donacije kako bi se djetetu pomoglo, ali tražimo odgovore od porodice, jer sve više sumnjamo da novac troše za svoje potrebe, za auto i cigare. Žao nam je djeteta i mislimo da stručnjaci što prije treba da počnu da ga liječe – kažu ovi humanitarci.
Teške optužbe da je proćerdao novac, umjesto da je dijete odveo na liječenje, otac Nebojša Damjanović demantuje. Tvrdi da nije bilo nikakve akcije za građane, niti su mu išta pomogli, osim prijatelja koji je prodajom dresova prikupio 700 evra i akcije u banjalučkom pabu kada je, tvrdi, prikupljeno 2.100 KM.
– I ja sam u gradu čuo priče o 15, 18, pa i 55 hiljada evra donacija, ali to nije tačno. Imam sve transparentno, mogu donijeti sve račune iz banke. Pričaju čak i da sam kupio auto, ali vozim isto koje sam imao i ranije. Zašto ljudi vode tuđe živote a ne gledaju svoje? Na kraju krajeva, i da imam milijardu, to je moja sposobnost da za svoje dijete skupim novac – kaže Damjanović.
Potvrdio je izjave mladića da dijete još nije odveo na prvi pregled u Slovačku, već čeka da na njegov račun legnu pare prikupljene preko humanitarnog broja pa da otputuju i „pokrenu se sa mrtve tačke“. Otac je ranije tvrdio da je dječaku potrebno oko 24.000 evra za liječenje, a sada 40.000 evra. Planira da se javi i porodici pokojne Sofije Mićević i traži novac za liječenje Viktora.
– Da imam novac o kojem svi govore, ne bih po 16 sati radio za 20 maraka. Viktoru sam naručio med od manuke iz Novog Zelanda koji sa poštarinom košta 600 maraka i lijek od eukaliptusa. Nije to ništa džabe i onda dođu neki koji pričaju. Ako treba, daću u zalog stan od majke i izliječiću svoje dijete – kaže Damjanović.
Humanitarni broj za Viktora pokrenut je preko člana udruženja „Budi drugačiji“, Draška Stanivukovića. Iako otac tvrdi da je prikupljeno oko 15.000 KM, te da ne zna tačnu cifru, Stanivuković kaže da su ga obavijestili da je donirano 18.645 KM.
– Novac je trebalo u utorak da bude prebačen na očev račun. Nadao se da će biti skupljeno više novca, ali kaže da je zadovoljan akcijom – tvrdi Stanivuković.
Izigrani za 5.000 KM
Stručnjaci su istakli da afere u vezi sa donacijama bude nepovjerenje i odbojnost građana, a kada novac iz bilo kog razloga ne bude upotrebljen za ono što je namijenjen, nastaje dodatni problem. Draško Stanivuković kaže da je preko računa njihovog udruženja prešlo oko 200.000 KM i izigrani su jednom, za oko 5.000 KM.
