Grupa gimnazijalaca 65. generacije ove banjalučke škole podsjetila se učeničkih dana, a nekima je to bila prilika da prvi put poslije 50 godina vide najboljeg druga.

Profesori, ljekari, ekonomisti, direktori, ali uglavnom penzioneri i uspješni ljudi mjesec matura iskoristili su da se prisjete i svoje mature.

Samo uči, uči, uči – ukratko opisuju srednjoškolske dane i stroge kriterijume zbog kojih su brojni gubili godinu, pa čak i padali na maturi.

– Bilo je veoma naporno, ali smo se baš lijepo družili i neka prijateljstva traju 50 godina – kaže Milan Matavulj, univerzitetski profesor u penziji.

On je svoju Jasminku Rice prvi put vidio poslije 50 godina, a drugarski susret je rasplakao prisutne. Jasminka se pitala da li će je prepoznati, a on je džentlmenski rekao da se ni malo nije promijenila.

– Nas dvoje smo bili povučeniji i uvijek smo se držali jedno drugog. On je otišao u Novi Sad, ja se udala u Ameriku tako da smo izgubili kontakt sve do sada – priča Jasminka.

Najveće iznenađenje vjerovatno je bila profesorka istorije Mirjana Sladojev, a prvo pitanje je bilo – ako učenici imaju skoro 70 godina, koliko godina ima Mirjana?

– Joj, nemojte me to pitati. Počela sam raditi veoma mlada i od prve generacije učenika nisam bila mnogo starija, pa onda sami probajte sračunati koliko mi je godina – kroz smijeh kaže Mirjana i dodaje da se sa djecom družila, da su je voljeli, ali da je možda mogla biti i blaža prema njima.

Neki maturanti su zakasnili na zabavu, zbog gužve na putu ili komplikacija na aerodromu u Istanbulu, ali Josip Bastijančić iz Rijeke je stigao na vrijeme. Priča da je prvo obišao rodnu kuću i ulicu u kojoj je odrastao, zatim osnovnu školu, svoju Gimnaziju i fiskulturni dom.

– Mnogo smo se voljeli i uvijek smo se voljeli, bez obzira na vremena, što se vidi i danas. Ne mogu da zaboravim druženja, došaptavanja i profesore koji su nas učili dobru – kaže Bastijančić.

Poslije mature i fakulteta u Gimnaziju se vratila i tu ostala do danas njegova školska drugarica Snježana Rakić, zamjenica direktora škole. Ona je ispričala da su se gimnazijalci tih šezdesetih godina klikerali u školskom dvorištu, što bi današnjim srednjoškolcima, pa i osnovcima, bilo van pameti, čak i ponižavajuće.

– Rado se sjećam te bezbrižnje i neobuzdane mladosti, izleta, korza u Gospodskoj, ali i strogoće, jer se svaki naš nestašluk smatrao nevaspitanjem i drskošću. Ono je bila jedna krajnost, a ovo danas je druga – smatra Rakić.

Sa ovom generacijom srednju školu je pohađao i Nebojša Radmanović, političar, koji kaže da mu je to bio divan period, čak i ako je bilo nekih problema.

– To su bile sjajne generacije, u potpuno drugom obrazovnom i društvenom sistemu, koji je za mene bio mnogo bolji i humaniji. Ne znam kakva je sada gimnazija, ali znam kakva je ona bila – u njoj se učilo, moralo se znati i izlazili su iz nje ljudi spremni za sve vrste obrazovanja. Jednom rječju sjajna generacija – rekao je Radmanović.

Gaudeamus trg

Hol banjalučke Gimnazije dobio je svoju tablu sa natpisom Gaudeamus trg, jer su na tom mjestu učenici svih generacija najčešće pjevali Gaudeamus Igitur. Stepeništa i druge prostorije postali su ulice poznatih gimnazijskih profesora među kojima je svakako profesor latinskog Ivo Nakić, čije ime je najčešće spomenuto na maturi.

Izvor: blicrs