Oko 3.000 turcizama se “odomaćilo” u našem jeziku.
Smatra se da danas u srpskom jeziku postoji oko 3.000 turcizama koji su se “odomaćili”. Nekada ih koristimo, a nismo ni svjesni da su to zapravo riječi stranog porijekla. Riječi poput: gungula, šegrt, duvan, avlija, bostan, čorba, čakšire, rakija, šator, kutija, sat, vez, kalup, čarapa itd. manje – više poznate su nam kao turcizmi. Međutim, evo koje riječi u srpskom jeziku takođe vode porijeklo iz turskog!
Bakšiš – Vjerovatno niste znali da je ova riječ stranog porijekla. Bakšiš su davali osmanski sultani prilikom stupanja na presto janičarima, spahijama i djevojkama u haremu. U današnjem savremenom turskom “bahš” znači poklon, dar, napojnica.
Lakrdija je onomatopejskog porijekla od turske riječi “lakrdi” koja označava ogovaranje, brbljanje… Kod nas je lakrdija šala koja ima puno budalaština i ludorija, dok u književnosti označava komediju bez neke veće vrijednosti u svrhu da izazove smijeh.
Riječ duvan je ustvari arapskog porijekla i vodi porijeklo on njihove riječi duhan što znači dim.
Merak je takođe jedan od omiljenih nam tucizama, a označava čeznju, želju, uživanje… U turskom jeziku ovo je riječ koja označava radoznalost, zainteresovanost.
Riječ sijaset koristimo kada želimo da označimo mnoštvo, a u prošlosti je ona označavala bijedu i neprilike. Za vrijeme Turaka ova riječ je označavala izvršenje smrtne presude, najčešće.
Ono što je Srbima manje poznato je činjenica da i Turci koriste riječi našeg porijekla, a ne samo mi njihove.
To su riječi slovenskog porijekla kao npr: plug, kosa, višnja i mazut, a koriste i riječ Božić koja se na njihovom jeziku izgovara kao “Bodžuk”.
