Republiku Srpsku zadesi oko 10.000 požara godišnje, a gasi ih 700 profesionalnih vatrogasaca, mada bi ih po standardima trebalo biti bar 15 puta više.

Statistika je još poraznija kada je u pitanju oprema. Vatrogasci nemaju nijednu letjelicu, mada u Hercegovini najčešće planu nepristupačni tereni, koji se mogu gasiti samo iz vazduha.

Predsjednik Vatrogasnog Saveza RS, Goran Stojaković tvrdi da za Srpsku kanaderi nisu rješenje, jer je njihovo održavanje skupo.

– Nisam siguran da bi oni bili isplativi, a ključno je pitanje iz kojih bi to izvora, jezera ili mora kanader mogao uzeti 18 do 28 tona vode, koliko mu treba da se napuni. Mi takve vodene površine nemamo – kaže on.

Nemaju ni najosnovnije

Vatrogascima tako, u najkritičnijim trenucima priskaču u pomoć helikoperi Oružanih snaga BiH i Helikopterskog servisa Vlade RS.

U 65 jedinica i društva širom Srpske vatrogasci raspolažu sa svega 181 vozilom za intervencije, od čega je samo 51 potpuno opremeljeno “navalno” vozilo. Prema podacima Vatrogasnog saveza RS, profesionalcima, koji obave skoro 90 odsto posla, pomaže i 650 vatrogasaca dobrovoljaca, ali kako saznajemo na terenu, oni su često nemaju ni najosnovnije, pa na vatru jurišaju golim rukama.

Kako sve ovo izgleda u stvarnom životu pokazalo se u Ljubinju, gdje je za pet dana izgorjela petina teritorije i pričinjena ogromna šteta. Ova mala siromašna opština sa 12 vatrogasaca, bez vozila i osnovne opreme, protiv stihije nije imala nikakve šanse, iako se cio gradić digao na noge da gasi vatru.

– Ne mogu da shvatim da vatrogasna jedinica nema čak ni naprtnjače za vodu – prokomentarisao je direktor Civilne zaštite RS Mile Međed.

Tek kad je dogorjelo do nokata nadležni su se prisjetili da je Hercegvina ljeti najrizičnija za požare, koji se munjevito šire. Iz Vatrogasnog Saveza RS Ljubinju je obećano terensko vozilo sa rezervoarom od 500 litara i pumpom visokog pritiska, koja efikasno gasi sa malo vode, što je idealno za hercegovačko bespuće. Iz CZ RS najavljuju i formiranje interventne vatrogasne jedinice, koja bi bila stacionirana u kasarni u Bileći i spremna da u svakom trenutku interveniše bilo gdje u Hercegovini.

Peške do bespuća

Predsjednik Vatrogasnog saveza RS, Goran Stojaković ističe da je za zaštitu od požara neophodna i gradnja puteva do rizičnih područja.

– Kad čovek sa naprtnjačom pješači pet kilometara da bi u nekom bespuću gasio požar, pitanje je u kakvom je on stanju, dokle će stići i kako će se vratiti. Moramo voditi računa o bezbjednosti vatrogasaca – kaže on i dodaje da bi putevi poslužili i kao prepreka protiv širenja vatre.

Ocjenjuje da su za zaštitu od požara neophodne i preventivne mjere, edukacija stanovništva, razvoj sistema videonadzora na najkritičnijim mjestima, te oštro kažnjavanje onih koji, nemarom ili svjesno, izazivaju požare.

Priznaje, ipak, da je opremljenost vatrogasaca itekako bitna, ali da ona zavisi prije svega od „ograničenih finansijskih mogućnosti“.

Samo nova vozila

Po evropskim standardima, vatrogasna vozila i oprema moraju biti besprijekorno ispravni i ne stariji od 10 godina. Da bi se „primakli“ tom standardu, vatrogasci u RS će ove godine nabaviti 12 novih vozila.

Mada u Vatrogasnom savezu priznaju da to nije dovoljno, godišnje se nabavi 15 do 20 vatrogasnih vozila za cijelu RS.

Nabavka opreme se finansira iz doprinosa za zaštitu od požara, koji po stopi od 0,04 odsto plaćaju privrednici u RS, od čega se 40 odsto prosljeđuje u VS RS, a 60 odsto u lokalne budžete. Planirano je da VS RS po tom osnovu ove godine ostvari oko 2,8 miliona KM prihoda.

Zbog gljiva izazivaju požare

Mile Međed izazvao je žestoke reakcije izjavom da je “požar u Ljubinje došao iz Federacije BiH, gdje su dva lica zapalila vatru”. On je poručio da ljude koji izazivaju požare treba sankcionisati, “što se do sada nije dešavalo”.

Iskusni vatrogasci tvrde da požari nemaju veze sa nacijama i entitetima, ali da se nerijetko namjerno izazivaju, da bi na spaljenoj zemlji nikla nova trava za stoku, ili zato što na zgarištima raste smrčak, jedna od najskupljih gljiva na ovom podneblju.

Izvor: blicrs