Radnu knjižicu u Srpskoj ima 33.376 mladih do 30 godina, što predstavlja tek 13 odsto ukupnog broja zaposlenih.

Prema statističkim podacima sa kraja prošle godine, najveći broj mladih, skoro 30 odsto njih, koru hljeba zarađuje u prerađivačkoj industriji, a slijede ih vršnjaci trgovci i automehaničari.

U sektoru obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalnog rada zaposleno je skoro 5.000 radnika mlađih od 30 godina, dok njih 3.147 radi u građevinarstvu i javnoj upravi.

Najmanje ih je zaposleno na poslovima vađenja rude, odvoza smeća, u hotelijerstvu i bankarskom sektoru.

Sa druge strane, skoro jednak broju zaposlene omladine je i broj mladih do 30 godina prijavljenih na Birou, kojih je na kraju prošlog mjeseca bilo 30.711.

Kako su za “EuroBlic” potvrdili u Zavodu za zapošljavanje RS, prosječna dužina čekanja mladih na evidenciji je dvije godine i dva mjeseca.

U Uniji poslodavaca smatraju da većina mladih do 30 godine ni ne traži posao jer studiraju, ali problem je, kažu, i što biraju neperspektivne fakultete sa kojima kasnije ne mogu da se zaposle.

– Ovaj sistem obrazovanja je nakaradan i mora se mijenjati. Posao u prerađivačkoj industriji je jedini pravi put, a ne da omladina čeka neki posao na budžetu. To je veoma teško i nerealno, jer znamo da se broj radnika u javnoj upravi mora smanjiti. Neophodno je smanjiti i oporezivanje rada, kako bi se umanjilo opterećenje poslodavcima i kako bi oni mogli što više ljudi zaposliti. A, to ništa neće biti dok se ne stabilizuje politički ambijent – zaključuje predsjednik Unije Dragutin Škrebić.

Uzrok slabe zaposlenosti mladih, kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Nikola Gluhović, treba tražiti u nerazvijenim privrednim potencijalima i činjenici da se više uvozi u zemlju nego što se izvozi i što na kraju rezultira i nedostatkom potražnje za radnom snagom.

Institucije zadužene za usklađenost tržišta rada, naglašava on, usmjerene su više na ponudu rada, a ništa se suštinski ne radi na strani tražnje i pravilnom uvtrđivanju uzroka problema.

– Tržište određenim kadrovima je takvo da uvijek imaju prednost oni sa većim iskustvom, a kada dođe do otpuštanja zaposlenih, mladi čini se prvi ostaju bez posla. Mladi se suočavaju sa rizikom duge nezaposlenosti, a i kada se zaposle teško je napredovati, pogotovo u javnom sektoru.Takođe, nemate nikakvih pravila da neko ko je bio izvanredan student, da će on sutra biti prepoznat na tržištu od strane poslodavaca i dobiti odgovarajuću ponudu za posao. U takvim okolnostima mladi imaju krizu motiva i traže izlaz negdje u inostranstvu – precizira Gluhović.

Međutim, udio u lošoj statističkoj slici ima i nezainteresovanost mladih za posao i pored poslovnih prilika, pokazuju višegodišnja iskustva u Projektu zapošljavanja mladih YEP, koji u BiH finansira Vlada Švajcarske.

Najnoviji primjer jeste njihov projekat urbane poljoprivrede, u sklopu poljoprivredne škole i fakulteta u Banjaluci i Sarajevu, ali mladi su prilično rezervisani za ovaj posao.

– Prepadnemo se kad čujemo koliko ima nezaposlenih ljudi, ta slika plaši i mlade, i kada čuju takve podatke hrle u inostranstvo. Ali, veliki broj nezaposlenih čine nekvalifikovani radnici, takvih je na Birou čak 60 odsto, dok ih je najmanje sa visokom stručnom spremom. Moramo zato podizati svijest među mladima da je obrazovanje važno – napominje Vanesa Omerhodžić.

Cilj je, dodaje ona, podići kvalitet usluge i informacija u službama za zapošljavanje, jer trenutno odlazak na Biro samo radi zdravstvenog osiguranja nije dobar ni za jednu stranu.

Sa fakultetom brže do posla

Na posao najmanje čekaju osobe sa visokom stručnom spremom – godinu i 5 mjeseci, kažu u Zavodu za zapošljavanje. Najbrže se zapošljavaju profesori matematike, informatike i njemačkog – koji su na Birou u prosjeku po 4 mjeseca. Za manje od godinu dana posao nalaze i ljekari, farmacueti, profesori hemije, građevinski inženjeri i veterinari.

Najsporije se zapošljavaju profesori geografije, diplomirani novinari i sanitarni inženjeri. Među nezaposlenima sa završenom srednjom školom, posao najbrže pronađu farmaceuti – za godinu i 8 mjeseci, a najsporije trgovci, finansijski i ekonomski tehničari, mašinski tehničari i mehaničari, kojima treba 2 godine i 3 mjeseca. Od mladih sa trogodišnjom školom, stalan posao najbrže nađu vozači – poslije godinu i 8 mjeseci, a najsporije trgovci – za skoro 3 i po godine.

(blic)