Polazak u školu bi trebalo da bude uzbudljiva promjena za dijete. Sklapanje novih prijateljstava, odlazak u novi prostor i doživljavanje svega onoga što se inače dešava „velikoj djeci”. Ili je barem moja drugarica tako mislila.
Njeno dijete ne želi da ide u školu. Svako jutro plače, želi da ostane kod kuće ili da se vrati u predškolsko. Čak ni to što ima super novi ranac ne pomaže. Došlo je do toga da mora prosto da je odnese u školu.
Nije u stanju da shvati zbog čega se to dešava. Da, ćerka joj je plakala u predškolskom i obdaništu, ali bi se navikla kroz nekoliko dana. Ni plakanje druge djece ne pomaže, jer prenosi nervozu i na sve ostale. Moja drugarica upravo prolazi kroz ovu fazu sa svojom ćerkom. To je komplikovana promjena za djecu, pogotovo ako prelaze iz manje sredine u veću.
Šta učiniti kada dijete ne želi više da ide u školu? Evo šta je meni pomoglo, a nadam se da će i vama:
Na jasan i smiren način im objasnite šta očekujete od njih
Neka djeca su društvenija, a neka su uzdržanija. Neće sva djeca doživjeti školu na isti način. Nekada preuveličamo priču o školi za djecu koja su stidljivija i uzdržanija. Pokušajući da učinimo školu zanimljivijom i uzbudljivijom, ponekad možda učinimo da škola izgleda kao nešto što je previše za njega.
Umjesto toga, razgovarajte o školi na optimističan, a ne na dramatičan način. Naglasite šta dijete može da očekuje tokom dana. Opišite kako ćete se rastati i ponovo dočekati dijete. Predstavite ručak na uzbudljiv način (savjet: spakujte djetetu njegovu omiljenu hranu!).
Neka rastanci budu kratki i pozitivni
Neke od najtežih rastanaka u školi viđaju se kod roditelja koji su neodlučni. A ko ne bi bio? Pogotovo ako su djeca uzbuđena, stalno uz naš bok i mole nas da ne odlazimo.
Možete pomisliti da u stvari obavljate svoju roditeljsku dužnost time što ostajete uz dijete i tješite ga, ali zapravo šaljete lošu poruku, da ta škola i nije najbolje mjesto na kome treba biti. Da imate izbora, odveli biste svoje dijete odatle kako bi bilo ponovo srećno.
Trik je pronaći ravnotežu. Uvažite osjećanja svog djeteta : „Škola je nešto drugačije, zar ne? I malo je teško kada ne znaš puno druge djece.”
Neka rastanci budu kratki i pozitivni. Dajte djeci do znanja da je učitelj tu i da će on brinuti o njima, a da će uz to uživati i u mnoštvu različitih aktivnosti. Podsjetite ih da ćete doći po njih i odvojite se sigurni da će škola za njih i ovog dana biti pozitivno iskustvo, a ne nešto oko čega treba plakati.
Pričajte o svom danu
Pitajte dijete kako je bilo u školi, ali ne samo tako što ćete postaviti očigledno pitanje – Kako je bilo u školi? Bez dosađivanja djetetu, otkrijte šta je radilo toga dana. Pored koga je sjedelo? Kakav su projekat imali? Koji joj je bio omiljeni dio? Kakav je bio veliki odmor?
Ostavljajte razgovor otvorenim tako što ćete pitati i o dobrim, kao i o lošim stvarima. Navedite dijete da otvoreno priča o izazovima koje je doživjelo tokom dana. Ako vaše dijete kaže da više ne želi da ide u školu, upitajte ga za razlog zašto se tako osjeća. Zatim upitajte šta je to što bi moglo da se uradi kako bi djetetu bilo u školi prijatnije. Dijete će se bolje osjećati kada ga saslušate, a možda će vam predložiti i par rješenja.
Svakako pričajte djetetu o onome što ćete vi tog dana raditi. Dajte djeci do znanja da ćete imati pregršt obaveza kako bi razumjela da svako od nas ima svoj posao tokom dana. Vi ćete biti u kancelariji, obavljati zadatak, ili spremati kuću. Morate im objasniti da djeca nisu protjerana iz kuće, već da svako ima obavezu, i odrasli i djeca.
Dozvolite djetetu da ožali svoju staru školu
Lako je usmjeriti pažnju na ono što dolazi. Zaboravljamo da, kao što se oni navikavaju na novu školu, tako se i pozdravljaju sa onom starom.
Nekada nije u pitanju ni stara škola, jer se o djetetu brinula baka ili dadilja. U svakom slučaju, dijete se suočava sa jakim osjećanjima: susreće se sa novom sredinom i odbacuje stare rutine na koju se već naviklo.
Obratite pažnju na istinske emocije. Razgovarajte sa djetetom o onome što mu nedostaje iz predškolskog perioda. Trudite se da organizujete izlazak sa bakom ili dadiljom. Dijete će na taj način osjetiti da je u redu biti tužan kada se oprašta sa starim navikama i kada nije pretjerano ushićeno novom školom.
I nemojte prebrzo preći preko ovih osjećanja. Pomozite djeci da se izbore sa tugom. Kao što vam niko ne govori da treba da požurite kada ste srećni, niko onda ne bi trebalo da vam to govori ni kada ste tužni. Sve će to proći, kao što sva osjećanja prođu.
Razgovarajte sa djetetovim učiteljem
Ukoliko osjetite da se stav vašeg djeteta ne popravlja, razgovarajte sa učiteljem. Obavijestite ga da vaše dijete ne voli da ide u školu i upitajte šta je najbolje uraditi. Raspitajte se da li učitelj primjećuje isto opiranje tokom časa ili je vaše dijete samo kod kuće glasno.
Za uspješnu školsku godinu potrebno je partnerstvo među roditeljima, učiteljima i đacima. Radite zajedno sa učiteljem vašeg djeteta kako biste zajednički pronašli rješenja da vaše dijete uživa u školi.
Promjena je dobra
Za mnogu djecu koja kreću u obdanište, taj trenutak je velika prekretnica u njihovim životima. Više ne pjevaju pjesmice i ne drijemaju popodne. Umjesto toga, već su na istoj teritoriji kao i starija, odrasla djeca.
Vremenom se javlja izazov da se odupru želji da stalno budu s vama. Možda su se navikla na vaše društvo tokom ljeta i sada ne razumiju zašto moraju da se odvoje od vas.
Kao i sa ostalim promjenama u životu djece, i ova će proći, čak i ako vam bude potrebno malo više vremena. Nastavite da slikate vedru sliku škole i postavljate očekivanja realno i smireno, a ukoliko zatreba, uvijek možete prodiskutovati sa učiteljem o brigama koje vas more i pronaći u njemu saveznika. Vaše dijete može naučiti da uživa u školi, bez obzira na to da li ima ili nema onaj slatki mali ranac za školu.
