Svakog četvrtka na Vaša pitanja odgovara stručnjak – dr Boris Zec, specijalista pedijatrije, zaposlen na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpke, na Klinici za dječije bolesti. Na kraju upita, možete se potpisati inicijalima ili samo sa Vašim  imenom.

Pitanja šaljite na e-mail adresu redakcija@banjalucanke.com

DA LI SE MALOJ BEBI DAJE VODA?

1.Pitanje: Poštovani, moja bebica ima 2 i po mjeseca. U porodilištu su mi rekli da bebicu isključivo  dojim do 6 mjeseca, da im ne treba voda, čaj, ništa osim mlijeka. Kada sam došla kući mnogi su me počeli osuđivati što bebi ne dajem vodu; ja sam joj na kašikicu davala po malo, ali sam se trudila da to baš bude rijetko, jer mi je jednom tako poslije vodice sve ispovraćala. Naravno, vodu sam uvijek prvo prokuvala. Zanima me vaše mišljenje za vodu? 

Htjela bih još samo da uputim sve pohvale Vama dr Zec, moja bebica je vaš pacijent i uživamo svaki put na pregledu kod Vas.

Hvala u naprijed i pozdrav. S. M.

Odgovor: Poštovana hvala Vam na Vašem pitanju koje jedno od najčešće postavljanih pitanja inače, mada mislim da i nije toliko važno, ukoliko dojite bebu i ako uredno dobija na tjelesnoj masi, te ukoliko ima uredne stolice i puni pelenu.

Zvanični pedijatrijski stavovi su da se bebici ne daje voda do uzrasta do 6 mjeseci ili dok se ne uvodi nemliječna ishrana.

Preko 80 % sastava majčinog mlijeka je voda, tako da podoj zadovoljava pored ostalih i adekvatne potrebe za vodom. Naravno, kao i u životu u manje važnim stvarima kao što je ova, ne smijemo bit isključivi, tako da kad bebica ima blago povišenu tjelesnu temperaturu, kada je pregrijana odnosno kada je pretoplo, možete joj ponuditi vodu. Vodu možete dati uglavnom između ili na kraju obroka i to vrlo malo na kaškicu. Prokuhanu obavezno, iz česme ili sad imate ove prilagođene bebama sa manje minerala.

ČIŠĆENJA NOSIĆA – PUMPICOM I FIZIOLOŠKOM…

2. Pitanje: Poštovani doktore, možete li mi objasniti kako se pravilno čisti nod kod malih beba (punpicom i fiziološkom)? Takođe me interesuje koliko često treba to činiti? M. G.

Odgovor:  Nos se kod beba predstavlja kao najvažniji vidljivi organ, koji nam stvara tako puno problema.

Ne može jesti, spavati, obavljati sve  dnevne aktivnosti, a nerijetko se javlja kašalj. Nos obavlja fantastičnu funkciju u toku dojenčakog uzrsta. Preko njega se upoznajemo sa okolinom, sa mirisima, sa virusima, bakterijama, sa osjećajima toplog ili hladnog. Kada on ne funkcioniše, onda se susrećemo sa ozbiljnim problemom.

Toaleta nosa predstavlja oslonac terpije kod rintisa. Kako bebe imaju izuzetno nježnu sluznicu, u dojenačkom uzrastu ne možemo koristiti agresivnije dekongestive (lijekove za smanjenje otoka sluznice i lakše disanje), kao kod veće djece. Stoga se trudimo da  neutralnim sredstvima kao što je fiziološka otopina (0,9 % NaCl), „sapiramo“ sadržaj nosnica te da aspiriramo razliveni sadržaj. U zavisnosti od uzrasta, okrenete bebu na bok, svakako da Vam neko pomogne, te brizgalicom pod blažim pritiskom ubrizgati sadržaj ( 3-5 ml) prvo u jednu, a potom i u drugu nozdrvu. Postupak ponoviti na drugom boku. Beba će, naravno, plakati, buniti se, kašljati. Nakon toga uzmete aspirator te aspirirate pumpicom sav vidljivi sadržaj. Postupak ponavljajte 4-5 x dnevno. Beba će vidljivije bolje spavati. Kako je većina dojenačkih rinitisa virusne prirode, nema potrebe za bilo kakvo drugom terapijom (antibiotik, antibiotik lokalno u nos, kortikosteroidne kapi). Trajaće nekoliko dana, pa se naoružajte strpljenjem.

Na tržištu su prepoznali naše i Vaše tegobe sa bebinim nosićima pa imate široku ponudu aspiratora, cijevčica, pumpica, aspiratora koji se priključe na usisivač….. O njima nemam baš afirmatvno mišljenje.

IZLJEVI BIJESA

3. Pitanje: Poštovani doktore, kako se ponašati sa dječijim ispadima, vriskom ako ne dobije nešto što želi, bacanjem po podu i sl.?! Ignorisati ili kažnjavati? Na koji način? Šta uopšte predstavlja to ponašanje? U pitanju je dijete od tri godine, a oko mene mnoštvo savjeta, pa ne znam šta da radim. Hvala. Zabrinuta mama

Odgovor:  Poštovana hvala Vam na Vašem pitanju, koje spada u domen dječijeg psihologa, ali pokušaću da Vam odgovorim.

Temper tantrum – izljev bijesa se definiše upravo onako kako ste vi opisali. Nagli ispadi, bacanje po podu, vrištanje, lupanje nogicama, čupanje kose u težim slučajevima i fizičkom agresijom prema vršnjacima ili roditeljima, i to najčešće na javnom mjestu.  

Bez obzira kako lijepo odgajali Vaše dijete i koliko mu pažnje posvećivali, ova situacija će Vas zadesiti sigurno u većoj ili manjoj mjeri bar jednom u periodu od 1-4. godine. Potpuno je normalna.

U samoj epizodi napada smjenjuje se ljutnja, bijes sa tugom i plačem koji je obično na kraju. Siguran sam da ste pokušali sa djetetom da razgovarate, da doznate šta ga toliko ljuti, zašto ne razumije da nešto, što toliko želi ne može imati, da Vam objasni koji je razlog. Međutim, dječiji mozak jednostavno još nije razvio takav način razmišljanja, da racionalizuje radnje i posljedice, tako da u trenutku napada do djeteta ne možete doprijeti. Ni galamom, ni zabranama, ni ignorisanjem, ni nagradama niti kaznama. Urađena su ozbiljna istraživanja u kojima se tvrdi da iza ovakovog ponašanja djeteta stoji frustracija u njihovim malim glavama.Vi ga najbolje poznajete

Smirite se, znajte da je sve to normalno. Mislim da ste Vi tu najvažniji. Morate se potruditi da Vaše dijete zna da je voljeno i da se uvijek može osloniti na Vas. Pomaže i dodir, zagrljaj, ruka na ramenu sve dok oluja ne prođe. Nikako nemojte ignorisati, galamiti ili kažnjavati na bilo kakav drugi način. Smireno izdržite napad bijesa, ljutnja i tuge te nakon toga nastavite se normalno ponašati. Duboko udahnite…..