Srpska pravoslavna crkva obilježava praznik svetitelja i velikog podvižnika hrišćanske vjere Kirjaka Otšelnika koji je u narodu poznat i kao Miholjdan.
Ovaj praznik je vezan za smjenu ljeta i jeseni. Oktobarski topli dani vezani za ovaj narodni i vjerski praznik poznati su kao Miholjsko ljeto.
KO JE BIO SVETI KIRIJAK?
Sveti Kirijak rođen je u Korintu krajem četvrtog vijeka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.
U Boki, Miholjdan zovu i gospodski praznik, jer su ga slavile čuvene admiralske i kapetanske porodice tog kraja. Na taj dan mornari ne isplovljavaju na more, jer Svetog Miholja treba prvo kod kuće proslaviti, pa onda na more krenuti.
Rođeni ovog dana posebno su nadareni i blagosloveni, i vjeruje se da će imati svakojake blagodati u životu. Narod je primijetio da se oko praznika Miholjdana, vrijeme proljepša i otopli, pa je taj kratki period, od svega nekoliko dana, prozvao – Miholjsko ljeto.
U nekim krajevima ga još zovu i Sirotinjsko ljeto, jer mu se uvijek posebno raduje sirotinja. Ovaj dan se naziva i mišji dan. Vjeruje se da miševi i poljske životinjice uginu na ovaj dan ako dotle u svoje brloge nisu dopremili zimnicu. Po brojnosti svečara Miholjdan je na trinaestom mjestu slava kod Srba.
KOJI SU SVE NAZIVI ZA MIHOLjDAN
Miholjsko ljeto, stare žene, babije ljeto, ljeto sv. Martina, sirotinjsko ljeto – sve su to nazivi koji pokrivaju isto vremensko razdoblje – prvu polovinu 10. mjeseca u godini. I, naravno, lijepo vrijeme koje najčešće ukrasi početak oktobra. I meteorološki stručnjaci podsjećaju da se upravo tada definitivno prelazi u pravu promjenu godišnjih doba.
NARODNI OBIČAJI NA MIHOLjDAN
U svim dijelovima svijeta, među hrišćanima pogotovo, upravo sinonimi za pogodne oktobarske vremenske prilike vezuju se, najprije, za obavljanje poljoprivrednih poslova na kraju sezone, a onda i za neka uvrežena narodna vjerovanja. Jer, činjenica je da radno proslavljanje Miholjdana 12. oktobra kao dana posvećenog i arhangelu Mihailu, govori o nereligioznom povodu za svetkovine, pošto se odvijaju na poljima ili njivama. I, to još kada vlada lijepo vrijeme, pa se svi srećni i zadovoljni rastaju sa ljetom.
Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, narod kaže da na Miholjdan treba raditi u polju i završiti sve poslove oko toga, a u kući ne treba nikako ništa radite, čistiti, usisavati i sl.
Običaj vjerovatno potiče iz vremena kada su se početkom oktobra obavljali posljednji poljoprivredni radovi pred početak zime. Postoji i vjerovanje da se na Miholjdan ne treba vjenčavati. I ovo je vjerovanje takođe utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste jer su svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.
