Predstave koje se igraju po banjalučkim vrtićima, često rasplaču i uplaše mališane, pa su roditelji u dilemi da li djeca mlađa od tri godine uopšte treba da budu u publici i kako to na njih utiče.

Vođeni time da za umjetnost nikada nije rano, Centar za predškolsko vaspitanje u banjalučkim vrtićima organizuje dječje predstave.

Predstave su, kako tvrde u Centru, prilagođene djeci, odobrene od strane Ministarstva prosvjete i kulture, obavezne su za sve vrtiće, a roditelji svaku plaćaju po 2,5 KM.

Ništa sporno u tome ne vide roditelji onih starijih, ali roditelji djece u jaslicama brinu da ih jaka muzika, šminka, buka ili mrak mogu jako uplašiti i ostaviti trajne posljedice.

Ćerka ima 15 mjeseci i nedavno je gledala predstavu, na pola se rasplakala i preplakala cijeli taj dan. Pošaljem dijete u vrtić da se igra, a kad dođem po nju bude sva istraumirana – požalila nam se jedna majka.

Kaže da ti strahovi mogu biti bezazleni, ali nije rijetko da ostavi i trajne posljedice na čovjeka, te da joj je besmiselno dodatno plaćati nešto što će uznemiriti djecu.

Znam da plač bebe može da znači i ta je gladna, da joj je hladno ili vruće, ali nije isključeno da se boji i da će joj to ostaviti posljedice. Zašto da rizikujemo? Dovođenje djece iz jasnica na predstave je čisto da roditeljima izvuku još koju marku – dodaje ova majka.

Roditelji kažu da ni sami ne znaju o kakvim se tačno komadima radi, jer im tete dan ranije samo kažu da je predstava sutra i da donesu novac.

Ni mi nismo uspjeli saznati šta se tačno radi u predstavama niti, ko ih organizuje, ali smo od Dječjeg pozorišta Republike Srpske dobili informaciju da oni nemaju veze s tim.

Tamo su nam objasnili da nisu sve dječje predstave namijenjene svoj djeci, te da je uzrast i te kako važan.

– Sve naše predstave namijenjene su djeci starijoj od tri godine. Predstave za djecu od godinu i po, do tri godine nemamo, jer su djeca tad premala za pozorišni mrak – kaže Sanja Zekanović, portparol Dječjeg pozorišta Republike Srpske.

Dodaje da se i u pozorištu ponekada začuje plač, ali samo onda kada roditelj ne vodi računa o uzrastu djeteta koje je dovelo.

-Neke predstave su mračnije, neke imaju glasniju muziku pa nisu preporučljive mlađima, tako da uz svaku imamo naveden uzrast i preporučujemo i roditeljima i vaspitačima da ga se strogo drže – dodaje Zekanovićeva.

Jasno je da su djeca osjetljiva kategorija, a pojedni psiholozi tvrde da se odrasli ljudi danas često boje klovnova, lutaka ili maski zbog strahova koje su doživjeli u djetinjstvu.

Da treba biti oprezan kada su u pitanju djeca, saglasna je i dječji psiholog Sonja Stajčić, međutim, ona ipak roditeljima savjetuje da u ovom slučaju ne treba toliko da brinu.

Kaže da traume kod djece svakako mogu izazvati određeni sadržaji koji nisu primjereni njihovom uzrastu, kao što su nasilne scene na televiziji ili svađe i problemi roditelja.

– Svašta može loše uticati na djecu, ali vjerujem i nadam se da su na tim predstavama radili profesionalci koji su to sve maksimalno prilagodili, te da predstave ne mogu da ostave traumatične posljedice na dejcu – tvrdi ona.

Dodaje da pohvalno je što se takva vrsta sadržaja primjenjuje u vrtićima, jer mnoga djeca nemaju priliku da idu u pozorište, jer roditelji često nemaju ni novaca, ni vremena.

Mišljenja o bebama u publici su podjeljena. Dok jedni ne mogu dovesti u vezu bebe i pozorište, drugi kažu da za kulturu nikada nije rano. Međutim, u jednom su svi saglasni, a to je da treba biti oprezan kada su u pitanju bebe i kultura.

U Centru ništa sporno

Iako u pozorištima prave razliku između mališana od godinu i onih od četiri, u Centru za predškolsko kažu da su predstave namjenjene svima i da ih je odobrio stručni tim.

– To što se roditeljima ne sviđa, to je njihov subjektivni osjećaj. Pa šta i ako se rasplaču, to je kod njih kratkotrajno. Za nas je obaveza da se svaki mjesec igra po jedna predstava. Sve je provjereno i odobreno od strane stručnjaka. Djeca gledaju, uče, poslije i oni sami glume. Sve predstave odgovaraju dječjem uzrastu i šalju im određenu poruku – kaže pomoćnik direktora Centra, Mira Galić.

Izvor: blicrs