Mada su vrabac i golub prva asocijacija na ptice u gradu, u Banjaluci je zbog Vrbasa i očuvanog zelenila, zabilježeno čak 85 vrsta pernatih životinja.

U najvećem gradu Srpske mogu se tako sresti kreja, svraka, više vrsta drozdova, djetlića, jastreb, kobac, sivi soko, soko lastavičar, mišar.

Brojne su i vrste divljih pataka, a jedna od ljepših lokacija gdje ih građani često sreću i fotografišu je pored tvrđave Kastel. Imamo još čaplje, riječnog galeba, te četiri vrste sova, mala ušara, ćuk, kukumavka, šumska sova, koje se gnijezde u parku, kampusu i na Kastelu.

Rijetka vrsta sove – uralska ili dugorepa, pronađena je u četvrtak, u centru grada, što je iznenadilo i stručnjake jer se radi o vrsti tipičnoj za stare i očuvane brdske i planinske šume.

– Vjerovatno se radi o mladoj ptici koje starije sove proganjaju sa svojih teritorija, a približavaju se gradovima zbog obilja pacova i miševa privučenih otpadom. Dugorepa je druga po veličini sova koja se kod nas može naći, naraste do 50-60 centimetara dužine sa rasponom krila do 1,3 metra i zaštićena je zakonom – istakao je Draško Adamović iz Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta (DIZB), čiji su je članovi naveli da napusti centar kako se ne bi povrijedila.

Kako pojašnjavaju iz DIZB, Banjaluka ima solidno očuvane zelene površine što zajedno sa položajem grada u dolini rijeke Vrbas, čini dobre preduslove da se ovdje nastani što više vrsta. Mnoge ptice našle su tako dom u parku „Mladen Stojanović“, Univerzitetskom kampusu, park šumama na Starčevici, Banj brdu, Trešnjiku, te ušću Vrbanje u Vrbas.

Još stotine hiljada ptica, jata ždralova, bijele i crne rode, migrira dolinom Vrbasa i prelijeće preko Banjaluke.

– Banjaluka je u vrhu BiH po raznovrsnosti faune, samo u Kampusu zabilježili smo 60 vrsta ptica. Karakteristično za Vrbas je da na par mjesta stvara tipična riječna staništa pogodna za brojne vrste ptica, kao što je Ada ili ušće Vrbanje u Vrbas – kaže Jovica Sjeničić iz DIZB.

Podsjeća da je na Adi bila i jedna od najvećih kolonija sive čaplje u regionu, a kakva je situacija sada, znaće tek u proljeće kada krene njihovo gnježđenje.

Bogatstvu vrsta u jednom urbanom eko sistemu kao što je Banjaluka, doprinosi geografski položaj, blizina očuvanih prirodnih područja oko grada, bogati izvori hrane i mjesta za gnježđenje u gradu. Evidentne su i klimatske promjene i uticaj čovjeka, a što onda utiče na nedostatak hrane u njihovim prirodnim staništima i zbog čega se one i približavaju gradovima– kaže Sjeničić.

Ptice imaju višestruku korist i ekološki značaj u gradovima, pojašnjava on, jer se hrane velikom količinom insekata i glodarima štetnim za ljude. Ne smijemo zaboraviti ni pjesmu ptica, kažu stručnjaci, koja ima pozitivan efekat na građane, posebno šetače u parku i u kampusu.

Pored ptica, Banjalukom se šeta i veliki broj drugih divljih životinja, a najčešće se mogu vidjeti: lisica, jež, kune bjelica i zlatica, lasica, krtica, tvor, te medvjed.

Izvor: blicrs