Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Materice, najveći hrišćanski praznik majki i žena, koji uvijek pada u drugu nedjelju pred Božić.

Toga dana, prema običaju, djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vežu majkama noge, na isti način kao što su njih majke vezivale na Djetinjce. 

Majka se pretvara da ne zna zašto je vezana. Djeca joj čestitaju praznik, a ona onda dijeli poklone i na taj način se “driješi”. Na isti način se vežu i sve udate žene, koje se “driješe” kolačima ili nekim drugim slatkišima. 

Običaj “vezivanja” i “driješenja” predstavlja mnogo više od puke igre ukućana, jer se njime potvrđuje veza ljubavi kojom su povezani svi članovi hrišćanske porodice. 

U narodu postoji vjerovanje da muževi treba da vežu svoju ženu i tako prizovu dobijanje potomstva u narednoj godini.

Praznik Materice se u novije vrijeme proslavlja i pri hramovima, naročito po gradovima. Žene u dogovoru sa sveštenikom pripreme prigodan program u kome učestvuju djeca sa prikladnim recitacijama i pjevanjem, a onda djeca vezuju prisutne žene. One se “driješe” poklonima i pripremljenim paketićima, knjigama, krstićima… 

Negdje se organizuje posjeta bolnici, naročito dječjim odjeljenjima, gdje se djeci nose pokloni, što daje ovom prazniku puni hrišćanski smisao.

Na Materice nipošto ne treba spremati kuću, usisavati, raspremati i raditi sve kućne poslove. Ovo je najveći hrišćanski praznik majki i žena.

Priprema za najradosniji praznik

Simbolika ovog uzajamnog “vezivanja” i “driješenja” djece i roditelja jasna je: pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čovjeka sa Bogom odriješivši ga veza grijehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.

U želji, dakle, da Njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i On – Božić – Ljubav, koja je “sveza savršenstva”, i mi se o Djetinjcima, Matericama i Ocima međusobno “vezujemo” i “driješimo”.