Početkom 1992. godine, vraćajući se iz Somalije gdje je otputovala s UNICEF-om, Odri je počela da osjeća ogromne bolove. Bio je to početak kraja dive koja je imala sve, samo ne srećan život.
Iako je od njene smrti prošlo skoro 25 godina, talenat i ljepota legendarne Odri Hepbern i danas je predmet mnogih rasprava. Činjenica da joj je popularnost tokom života donijela mnogo lijepih, ali i ružnih stvari, nije uticala na to da do posljednjeg dana uživa u životu i zaslužno dobije epitet prave dive.
Rođena je u Belgiji 4. maja 1929. godine kao jedino dijete baronice Ele van Hemstre i engleskog bankara Džozefa Viktora Enthonija Rastona. Tokom najranijeg djetinjstva, roditelji su je učili bontonu, a majka je na nju prenosila plemićke manire i učila je da u svakoj prilici njeno najveće oružje treba da budu ženstvenost i osmijeh.
Obilježio ju je očev odlazak
Kada je napunila šest godina, roditelji su joj se razveli, a otac je, kao nacistički simpatizer, otišao iz njihovog porodičnog doma. Ovaj događaj Odri je često navodila kao najtraumatičniju stvar koja joj se dogodila. Godinama kasnije pokušavala je da ga pronađe, što je na kraju i uspjela. Teško bolesnog oca pronašla je u Dablinu i do smrti mu je slala novčanu pomoć.
“Odlazak roditelja podnijela sam veoma teško. Tata nas je napustio 1935. godine, a mama mi je tada objasnila da je on otišao na put i da ne vjeruje da će se ikada vratiti. Ubrzo je počeo rat i ja sam brinula da li je dobro i da li je uopšte živ. Svakog dana sam mu pisala pisma o svemu, ali moja majka ih nikada nije slalam jer ni ona nije znala gdje je. Dan za danom učila sam da živim bez oca, ali sam postala ljubomorna na ostale djevojčice koje su imale tatu. Kada se rat završio, u meni se rodila ogromna radoznalost za koju do tada nisam ni znala da imam. Preko Crvenog krsta saznala sam da živi u Irskoj, ali mi je trebalo još mnogo godina kako bih se odvažila da mu ponovo napišem pismo. Kada se to dogodilo, s 25 godina bila sam dovoljno zrela i shvatila sam da to što je otišao ne znači da me ne voli. Skupila sam snagu i posjetila ga. Nikada ga nisam mrzjela, jer je moja majka uvijek o njemu govorila pozitivno i zbog toga sam joj bila beskrajno zahvalna”, rekla je svojevremeno.
Borac za ljudska prava
S početkom njemačke okupacije Evrope, glumica je s majkom otišla u Norvešku, jer su smatrale da će tamo biti na sigurnom, a tamo je Odri pohađala baletsku školu. Živjela je u trošnom stanu u kojem se razboljela od anemije, a baš tih godina prvi put je vidjela kako izgleda patnja, što je kasnije od nje stvorilo velikog borca za ljudska prava.
“Nikada neću zaboraviti užasne scene koje sam tada vidjela. Svakodnevno su odvozili pune kamione Jevreja u logore. Trenutak koji mi je i danas u sjećanju je onaj kada sam vidjela jednog plavokosog dječaka koji mirno odlazi u sigurnu smrt. Na sebi je imao nekoliko brojeva veći kaput i osmijeh na licu. Bila sam dijete koje se, posmatrajući ga, divi drugom djetetu. Zbog toga sam svoj život posvetila radu u UNICEF-u”, otkrila je glumica koja se u mladosti, osim baleta, bavila i slikarstvom.
“Kao glumica mogla sam da zaradim tri funte više nego kao balerina”
Nakon završetka rata s majkom se preselila u London. Kako bi preživjele, majka je morala da radi razne poslove – od čistačice do guvernante, a upravo je to podstaklo i mladu Odri da počne da radi i zarađuje onoliko koliko je potrebno da ne dočeka sljedeći dan gladna.
“Cijelog života učila sam o umjetnosti, a kako sam kao glumica mogla da zaradim tri funte više nego kao balerina, glumačka karijera mi je bila najbolje rješenje. Bilo je to teško vrijeme, ali nikada nisam plakala nad svojom sudbinom. Majka mi je uvijek šila prekrasne haljine i na meni se nije primjećivalo da nemamo. Često sam se šalila na svoj račun, jer sam vjerovala da ću jednog dana imati mnogo više”, govorila je ljepotica koja je na velika vrata Holivuda ušla 1953. godine ulogom u filmu “Praznik u Rimu”. Upravo joj je ta uloga donijela ugovor s filmskim studiom Paramount i preseljenje u Los Anđeles.
Uslijedila je uloga u filmu “Sabrina” u kojem je igrala s Hemfrijem Bogartom, a za vrijeme snimanja je upoznala i kreatora Ibera de Živanšija i odmah postala njegova muza.
Holden je bio veliko razočaranje
Ovaj projekat donio joj je i prvo ljubavno razočaranje. Naime, tu je upoznala glumca Vilijama Holdena koje ja tada bio u braku. Zaljubila se u njega, vjerujući da će se on razvesti, a potom oženiti njom i zasnovati novu porodicu. Međutim, kada je saznala da se podvrgao vazektomiji, shvatila je da nikada neće moći da bude s takvim čovjekom.
“Bila sam ludo zaljubljena u njega, kao i u mnoge druge, pošto sam jako zaljubljive prirode. Imam tu lošu osobinu da kada počnem romansu odmah zamišljam sebe s tim čovjekom udubokoj starosti, a kasnije patim. Vilijam nije želio djecu, a ja sam sanjala da ću jednog dana postati majka, pa smo zato morali da se raziđemo”, objasnila je Odri koja je samo godinu dana prije toga praktično bila pred oltarom.
“S Vilijamom je to bila strast, a prava ljubav dogodila mi se samo godinu dana ranije kada sam pronašla i vjenčanicu i željela da se udam. S tim momkom sam odredila i datum svadbe, ali sam onda shvatila da ne mogu da se posvetim i poslu i porodici i ostavila sam ga”, dodala je.
Dva pobačaja
U narednih petnaest godina Odri je postala omiljena glumica i prava modna ikona. Ređale su se uloge u ostvarenjima poput “My Fair Lady”, “How to Steal Milion”, “Breakfast at Tifany’s”, a za ulogu u filmu “Roman Holiday” dobila je i Oskara.
Svog prvog supruga Mela Ferera upoznala je u januaru 1954. godine, a vjenčali su se u septembru iste godine.
Iako se šuškalo da ovaj brak neće dugo potrajati zbog njegove teške naravi, njih dvoje su se mnogo voljeli i bili su srećni. Prije nego što su dobili sina Šona 1960. godine, kada je i njihov brak počeo da se raspada, Odri je imala i dva pobačaja.
Jedan se dogodio u martku 1955. godine, a drugi za vrijeme snimanja filma “The Unforgiven” kada je pala s konja i slomila kičmu. Ljekari su joj rekli da je oba pobačaja doživjela zbog ogromnog stresa, a pojedini tabloidi pisali su da je suprug fizički i psihički zlostavlja, te da zbog toga ne može da iznese trudnoću.
“Trenuci kada saznate da ste izgubili bebu traju kao godine. Strašno je kada vam neko kaže da vam je beba u stomaku umrla. Oba puta mi se srce slomilo, jer sam silno željela da postanem majka. Znam da se svašta pisalo, ali shvatite, Mel je bio čovjek kojeg sam mnogo voljela i nikada neću reći nijednu ružnu riječ o njemu. Bila sam srećna sa njim ili sam samo tako mislila, sad više nije ni važno. Ne volim da ljudi misle da sam tužna, ne volim sažaljenje u bilo kom smislu, želim da me vole zbog pozitivne energije koju prenosim na njih”, pričala je glumica koja se od Ferera razvela nakon četrnaest godina braka, a pričalo se da je do toga došlo, jer je on imao bezbroj ljubavnica, kao i to da je ona počela da osjeća nešto prema glumcu Albertu Finiju.
Druga bračna sreća
Iako je iza sebe imala brak koji se završio neslavno, glumica nije gubila vjeru u ljubav, dane je provodila sa sinom i s brojnim ljubimcima koje je počela da udomljava. Početkom januara 1969. godine ponovo je izgovorila sudbonosno “da”, ovoga puta italijanskom lekaru Andreji Dotiju kojeg je upoznala na putovanju u Grčkoj. Par je 1970. godine dobio sina Luku, a trinaest godina kasnije su se razveli, jer je glumica saznala da njen suprug ima nekoliko mlađih ljubavnica.
“Oba puta sam čekala da mi sinovi porastu da bih se razvela. Nisam željela da dječaci ostanu bez očeva dok su mali. Njihova rođenja su dvije najljepše stvari koje su mi se dogodile u životu. Majčinstvo i porođaj su najljepša iskustva na svijetu”, isticala je glumica.
Zbog rizične trudnoće koju je imala dok je bila u drugom stanju sa sinom Lukom, 1967. povukla se iz filmskog svijeta i radila je samo povremeno, a onda se 1979. godine vratila na veliko platno u filmu “Bloodline”.
“Rad na filmu za mene je uvijek predstavljao nevjerovatno iskustvo i pružao mi ogromnu količinu zabave i smijeha. Na setovima sam bila srećna, čak i kada u privatnom životu to nisam bila, a onda sam se malo umorila od glamura i lažnih osmijeha. Osjećala sam se zlovoljno i odlučila sam da se povučem na neko vrijeme i uživam u nekim drugim stvarima. Željela sam da budem normalna osoba koja svoje vrijeme posvećuje sinovima”, objasnila je.
Izgubila vjeru u brak
Od 1980. godine živjela je s glumcem Robertom Voldersom. Za njega se nije udala jer je prestala da vjeruje u instituciju braka.
“Robert je divna osoba, uzajamno se poštujemo i podržavamo. Odlično se slaže s mojim sinovima i to mi je jako bitno. Neću se više udavati, nema potrebe za tim, lijepo nam je ovako, a i ne želim da moji sinovi misle da sam im našla zamjenu”, rekla je slavna glumica nekoliko godina prije smrti.
Početkom 1992. godine, vraćajući se iz Somalije gdje je otputovala s UNICEF-om, Odri je počela da osjeća ogromne bolove. Ljekari su ustanovili da boluje od raka crijeva i pluća. Krenula je na hemioterapiju, ali su joj crijeva popucala, pa je hitno morala na operaciju. Rak se proširio i ljekari su ustanovili da legendarnoj glumici nema spasa.
Srce ikone 20. vijeka prestalo je kucati 20. januara 1993. godine, a to je bio i datum kada je ona zauvijek otišla u legendu. Sahranjena je u Švajcarskoj, a brojni obožavaoci i danas ostavljaju cvijeće na njen grob.
